Vlade su neučinkovite, no niti jedno veliko društvo ipak ne može bez njih funkcionirati. Velik dio problema je taj da se mnoge vlade bave problemima 19. stoljeća, što znači da debelo kasne.
Zastarjele vlade neprilagođene današnjem svijetu
Većina vlada su zastarjele. Odražavaju brige kasnog 19. stoljeća, kad je većina njih tek počelo postojati: komunikacija je tada bila skupa, a podaci su se teško razmjenjivali pa su se vlade organizirale u čvrsto strukturirane hijerarhije povezane sa specifičnim funkcijama, poput sigurnosti ili pravde. Današnji je svijet znatno više i bolje povezan, brzo se kreće, a bogat je i informacijama koje je moguće brzo razmijenjivati. No vlade se nisu promijenile u tom smjeru. 'To je na mnoge načine vrlo zastarjelo', kaže Geoff Mulgan, izvršni direktor inovacijske zaklade Nesta i jedan od supresjedatelja Globalnog vijeća za inovacija i poduzetništvo pri Svjetskom gospodarskom forumu.
'Nemamo sreće pa su moderne vlade još uvijek zaglavljene u određenom trenutku koji je jako daleko od onoga gdje se mi sada nalazimo', kaže Mulgan. Uzmimo za primjer političku participaciju: čak i ako tehnologija i komunikacije znače da postoji više načina da se čuju glasovi građana, demokratska participacija ostaje znatno ograničena samo na ubacivanje papirića sa svojim glasom u kutiju svakih nekoliko godina. Mnogi stručnjaci vjeruju da bi radikalna reforma ovakvog sustava bila ne samo poželjna, već i apsolutno potrebna.
Sve veće nezadovoljstvo i obespravljenost građana
'Demokracija je nešto što se razvija i trebala bi se s vremenom samo poboljšavati', smatra Nayef Al-Rodhan sa Sveučilišta u Oxfordu. Ako se vlade ne mijenjaju u skladu s vremenom, postaju sve manje sposobne odgovarati na potrebe ljudi, a građani postaju sve više nezadovoljni i obespravljeni. To se već događa, čak i u naizgled stabilnim demokracijama. Primjerice, u SAD-u čak 43 milijuna ljudi živi u siromaštvu, a to je oko 14 posto ukupne populacije. U usporedbi s 1973. godinom, kada je siromašno bilo 11 posto populacije SAD-a, to je ipak povećanje.
'Takvo što nije moralno niti društveno prihvatljivo, a može biti i opasno. S vremenom će se ti ljudi pobuniti i izazvati probleme, a to će učiniti jer neće više imati ništa za izgubiti', kaže Al-Rodhan.
Politički sustavi koji se baziraju na izborima već sada djeluju s kratkočnim mentalitetima, a dužnosnici razmišljaju samo nekoliko godina unaprijed. Društva diljem svijeta postaju sve više i više kompleksna, različita, zahtjevna i povezana, a vlade se bave tek kratkoročnim površinskim popravcima. No žrtvovanje dugoročnog po cijenu kratkoročnog, primjerice, dopuštanje propadanja infrastrukture, povećanje nacionalnog duga kako bi se omogućilo smanjenje poreza, ili pak krčenje i spaljivanje šuma u korist plantaža, kad-tad će doći i do nas. 'Možete tako dugo, no kad se sustav raspadne, bit će to veliki slom', kaže Angela Wilkinson, suradnica na poslovnoj školi Sveučilišta Oxford.
Preoblikovati postojeće vlade
Ipak, to ne znači da potpuno trebamo napustiti sustav vlada. Mulgan ističe da niti jedno, kako god maleno društvo, nikad nije dobro funkcioniralo bez vlade. Ne bismo trebali ni srušiti postojeći sustav i početi potpuno ispočetka. Nedavno je takvo što pokušao Južni Sudan. Ubrzo je ta zemlja prozvana propalom nacijom. 'Kao i gotovo svaka komplicirana zadaća u našim životima, vlada ovisi o mogućnostima, iskustvu, znanju i sposobnostima, a to su stvari koje se grade godinama', kaže Mulgan. Cilj bi nam trebao biti preoblikovati aktualne vlade u nešto prigodnije modernom životu: tako da budu tehnološki pametne, da se vode podacima i da budu globalizirane. I dok su neke vlade u svijetu prihvatile taj pristup, drugima uopće ne ide dobro.
Taj kontrast može biti poguban. Primjerice, u Švedskoj, već osnovnoškolci uče o kodiranju i o tome kako uočiti lažne vijesti, dok u SAD-u sam predsjednik promovira laži. Tajvan, Španjolska i Island istražuju nove metode demokracije koja traži kolektivnu inteligenciju, no Rusija i Turska kreću se unazad prema autokraciji i totalitarizmu. Estonija je svoje vrata otvorila građanima svijeta, no Britanija je odlučila napustiti Europsku uniju. Iako postoje neki obećavajući znaci napretka, Al-Rodhan dodaje da većina današnjih vlada, uključujući i one u Europi i one u Americi, nisu dovoljno dobre.
'Potrebni su nam politički poduzetnici'
'Unatoč političkim slobodama građana, ljudi ostaju obespravljeni i nezadovoljni zbog sve veće nejednakosti', kaže. Čak i kada određeni vođa ili cijelo društvo želi nešto promijeniti nabolje, to se uglavnom ne dogodi. Arapsko proljeće u Egiptu nije uspjelo u rekonstrukciji vlade, nasljeđe Baracka Obame o klimatskim promjenama i zdravstvenoj reformi već je uništeno, a Južna Afrika nikad nije postala onakva kakvom ju je zamišljao Nelson Mandela. Struktura vlade najčešće je prva prepreka u takvim promjenama. Privatni sektor imao je nekoliko ideja za ove promjene, no potrebni su nam i 'politički poduzetnici', kako to naziva Wilkinskon.
Čini se da vlade zaziru od inovacija. Čekaju da tržište utaba put, a vlade zatim slijede. Odluke se implementiraju u cijelom društvu bez da ih se najprije testira na manjim dijelovima populacije. Stručnjaci upozoravaju da ne smijemo čekati da stvari postanu savršene, niti smijemo nastaviti koristiti jučerašnja rješenja. Neke zemlje pokušavaju uvesti promjene. Primjerice, kanadski premijer Justin Trudeau najavio je da će početi provoditi eksperimente prije određenih odluka. Francuski predsjednik Emmanuel Macron izdvojio je i proračun za istraživanje o tome kako bolje upravljati vladom, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati posvetili jedan posto javnog novca inovacijama.
French President Emmanuel Macron delivers a speech at Daminggong Palace during a visit to the northern Chinese city of Xian on January 8, 2018. Macron on January 8 launched a state visit to China in Xian -- the starting point of the ancient Silk Road -- in a nod to his counterpart's scheme to revive the famous trading route. / AFP PHOTO / LUDOVIC MARIN
'To je potpuno drugačiji način rada nego ono na što smo navikli. Radi se o primjeni znanstvene metode na cijeloj vladi', kaže Mulgan.
Primjer Slovenije: Vizija do 2050.
BBC piše da bi Slovenija mogla biti vodeća u svijetu s takvim pristupom, zahvaljujući programu 'Vision of Slovenia', izdanom 2015. godine.
'Svijet je međusobno povezan, rastu očekivanja ljudi a vladanje postaje sve teže i teže', rekla je ministrica razvoja Alenka Smerkolj i dodala da dosadašnji pristup više ne funkcionira te da su oni shvatili da moraju početi mijenjati stvari. Smerkolj i njezine kolege brzo su otkrili da se radi o više od jednog projekta ili zakona te da ovo zahtjeva dugoročno planiranje mnogo malih koraka i ciljeva. Postavili su si rok na 2050. godinu i zatim krenuli u definiranje kakva bi do tada Slovenija morala biti. Godinu dana su ispitivali i anketirali više od 1000 Slovenaca iz svih sfera društva i održavali su mnoge radionice. 'Nije lako, ali otkrili smo da je nužno razgovarati s ljudima i zaraditi njihovo povjerenje ako želimo bilo što promijeniti u vladi', rekla je Smerkolj.
Kombinacija informacija koje su dobili od ljudi i analize trendova dovela je Smerkolj i njezine kolege do 12 glavnih ciljeva koje žele postići do 2030., a svi pridonose jednome: kvaliteta života za sve. Radit će se od manjega k većem, primjerice, malih legislativnih prilagodbi poput toga da je lakše zaposliti strance, do kompleksnijih problema kao što su strukturne reforme i klimatske promjene. 'Taj je projekt prisilio ljude da počnu razgovarati jedni s drugima, a vladajuće je natjerao da razmišljaju o boljim politikama. Širi kontekst je taj da ovo nije primjenjivo samo na Sloveniju, već na sve, za sve zemlje svijeta', zaključila je Smerkolj.
Devet ključnih faktora za uspjeh
Stručnjaci se sada trude motivirati ljude da počnu razmišljati o vlastitim vladama na jednako kreativan način. 'Glavni je cilj doslovno stvoriti pokret promjena unutar vlada', kaže Wilkinson i dodaje da je jedan način za poboljšanje vladanja promjena sa vladanja unutar države na policentrizam. To bi zahtjevalo zajednička načela kako bi se osigurala suradnja te kako bi se spriječilo da jedna sila uvijek dominira. Bio bi to zajednički trud ka zajedničkim ciljevima, kao što je smanjivanje emisije stakleničkih plinova ili smanjivanje siromaštva. Wilkinson smatra da bismo na kraju dobili sustav koji je dinamičan i različit, no svi bi dijelili jednu viziju.
Pri stvaraju idealne vlade još je jedan ključ, a to je uzimanje u obzir dostojanstva kao bitnog dijela reforme, kaže Al-Rodhan. To znači da se osigura da ljudske emocije, amoralnost i egoizam nikad ne budu važniji od devet ključnih kriterija: razum, sigurnost, ljudska prava, odgovornost, transparentnost, pravda, prilike, inovacija i uključenost. Ako nešto ili sve od nabrojanog nedostaje, sustav vjerojatno neće dobro funkcionirati ili će potpuno propasti.
