Nisu svi koji se dosad nisu cijepili pristaše teorija zavjere, piše Deutsche Welle. Neki su još sumnjičavi zato što je nova vrsta cjepiva razvijena tako brzo, zato što kruže brojne dezinformacije i neki ljudi jednostavno ne znaju komu vjerovati.
Ti ljudi su najčešće otvoreni za nove spoznaje – osobito ako osoba od njihovog povjerenja pokuša unijeti reda u taj kaos i prenese im znanstvene spoznaje o cijepljenju. Ali, što učiniti ako iznošenje argumenata više ne pomaže, jer su otac ili teta uvjereni da znaju istinu.
COVID 19 nije tako strašan? Ostanite mirni!
Zvuči jednostavno, ali je strahovito teško: ostati miran čak i kad baka ili ujak počnu širiti svoju teoriju o čipu u cjepivu još prije prve čaše kuhanog vina.
Sačuvati mir ne znači da ne treba proturječiti neznanstvenim tvrdnjama. Ali, tko brzo izgubi smirenost teško će doprijeti do svoga sugovornika – svaka nova riječ je besmislena, a i božićno ozračje će prilično brzo biti pomućeno.
Pitanje je: što želim postići? Kod rodbine i prijatelja se radi o više toga nego pukom natjecanju argumenata. Ti ljudi su nam dragi. I pitamo se, što se s tobom dogodilo? Zašto vjeruješ takve stvari?
Tko viče možda neće više čuti odgovore.
Emocije nasuprot činjenica
Socijalna psihologinja Pia Lamberty i autorica Katharina Nocun u svojoj knjizi „Fake Facts" pišu o različitim razlozima zašto ljudi rado vjeruju nekim pričama teoretičara zavjere. Razlozi mogu biti razočaranje, strahovi ili preopterećenost.
Teorije zavjere tim ljudima mogu služiti kao sredstvo u borbi protiv tih poteškoća kako se ne bi morali izravno baviti neugodnim ili nezgodnim osjećajima. Osim toga brzo se nađe nekoga tko je dogovoran za vlastitu nesreću: političare, farmaceutske koncerne ili medije koji navodno po nalogu odozgor svi govore isto. Emocionalni deficit se odmah lakše podnosi.
„Mama, kako se zapravo inače osjećaš?" Tako ili slično mogao bi izgledati početak razgovora s članom obitelji koji se skriva iza teorije zavjere, kaže psihologinja Sarah Kuhn. Ona na Sveučilištu u Baselu istražuje na području kognitivnih osnova jakih uvjerenja i analizira priče o teoriji zavjere.
Ljudi koji vjeruju ideologijama zavjere često misle da posjeduju ekskluzivne spoznaje i smatraju svojom zadaćom te spoznaje prenijeti dalje", kaže Kuhn. Iza toga se može kriti želja za djelovanjem na temelju određenih vrijednosti, ali i manjak samopouzdanja koje dobiva na značenju kroz teorije zavjere.
U takvoj situaciji činjenični argumenti nemaju gotovo nikakve šanse. Djed koji uz pomoć priča o teoriji zavjere nastoji popuniti emocionalnu rupu neće tako brzo odustati od te strategije. Osim toga razgovor onda promašuje bit stvari, jer se ne govori više o rani nego samo o njezinom krpanju.
Formulirati činjenice, ukazati na proturječnosti
To ne znači da se ne treba razgovarati o navodno opasnom cijepljenju. „Na proturječnosti u argumentaciji se svakako može ukazati", kaže Kuhn. Ako se nuspojave cijepljenja osobito naglašavaju zašto onda ne govoriti i o posljedicama infekcije COVID-om 19?
Važno je, kaže Kuhn, da se drugu stranu ne sramoti i ne etiketira kao glupu. To neće spasiti ni majku od močvare ideologija zavjere niti obiteljsku božićnu proslavu. „Kako možeš vjerovati u takve besmislice", neće pomoći, kaže Kuhn.
Umjesto koncentracije na čudne teorije Kuhn predlaže da se činjenice formulira i ponavlja, po mogućnosti neutralno i bez omalovažavanja druge osobe.
Odlučno protiv antisemitizma
Brojne teorije zavjere koriste antisemitske kodove i šifre ili se zasnivaju na antisemitizmu, kažu autorice knjige „Fake Facts". Ako brat počne pričati o globalnoj financijskoj eliti, koja svuda vuče konce, onda je vrijeme da se odlučno kaže: stop.
„Marionete", „financijske elite" ili „vučenje konaca" su kodovi koji se često koriste u antisemitskim pričama. Ali, „nisu sve teorije zavjere automatski antisemitske", kažu Lamberty i Nocun u svojoj knjizi. Ali, jako pojednostavljeni opisi stvarnosti u kojima se govori o „onima gore" i „nama dolje", često stvaraju plodno tlo za „antisemitske modele objašnjavanja stanja u svijetu".
Zato je potrebno i u obiteljskom krugu pokazati građansku hrabrost i ukazati na opasnost koju sa sobom nose teorije zavjere. One mogu potaknuti mržnju, nesnošljivost i antisemitizam.
Izraziti vlastite osjećaje
Izražavanje vlastitih osjećaja u ja-formi jedna je od osnova konfliktnih razgovora. Između „Ja se osjećam povrijeđen" i „Ti si me povrijedio" jako je velika razlika. Ovo drugo je jasna optužba koja će vrlo vjerojatno izazvati obrambenu reakciju.
„Važno je označiti konkretno ponašanje ili izjavu koja me vrijeđa", kaže Sarah Kuhn. Za razliku od karakteristika osobnosti, ponašanja i izjave se mogu promijeniti. Osoba tako ima šansu reagirati na kritiku, a da se kao čovjek ne osjeća odbačenom.
Prestati raspravljati o koroni
Božić je. Moramo li uopće razgovarati o pandemiji, cjepivu i Billu Gatesu? „Ako se neki razgovor razvije u tom smjeru čovjek bi trebao razmisliti i pitati se ima li resurse za to", kaže Kuhn.
Ako su zbog dvije čaše kuhanog vina ionako onemogućile razuman razgovor, onda je bolje ne raspravljati. Kuhn predlaže da se dogovori kodna riječ koja će unaprijed biti poznata svima i koja će svima nazočnima signalizirati da sad treba promijeniti temu. Druga je mogućnost unaprijed s obitelji dogovoriti da na božićnom druženju nema mjesta za razgovore o koroni. To je potpuno u redu. Svi mi trebamo pauze.
Pauze trebamo ne samo od loših stvari nego i od previše lijepoga. „Pozitivni zajednički doživljaji jačaju veze i olakšavaju onima koji su skloni teorijama zavjere da ipak promijene svoje mišljenje", kaže Kuhn.
U jednom članku za tjednik Die Zeit jedan bivši pristaša ideologija zavjere piše: „Na kraju me nisu uvjerili zadrti argumenti onih koji su mi htjeli dokazati da sam u zabludi. Nego čvrsta prijateljstva s onim ljudima koji nisu dijelili moje neobične ideje i u meni ipak vidjeli više od nekog sanjara."
