Cilj zaustavljanja klimatskih promjena svima je jasan, ali u praksi kao da nije tako. Unatoč dramatičnim upozorenjima znanstvenika, aktivista pa i dijela političara. Pa je li spas planete izgubljena bitka?
Cilj je još uvijek dostižan - zadržati zagrijavanje Zemlje na 1,5 stupanj do kraja stoljeća. No nekako nam baš i ne ide.
Trećina svjetskih ledenjaka - primjerice u Dolomitima u Italiji ili na planini Kilimandžaro u Tanzaniji vjerojatno će nestati do 2050. godine, upozorio je UNESCO. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je čak 15.000 smrti u Europi izravno povezano s velikim toplinskim valovima samo ovog ljeta.
Od industrijske revolucije zagrijali smo Zemlju za više od jednog stupnja - preciznije 1,2 Celzija, a posljedice su dramatične.
Svjedočimo ekstremnim vremenskim poremećajima čak i u područjima umjerene klime kakvo je naše.
Rezultiraju obilnim padalinama i poplavama. Potom tu je masovna sječa šuma, umjesto zaštite, a koja je sigurno najvidljivija u Amazoni pa sada novi brazilski predsjednik Lula najavljuje zaokret u politici i kaže – pluća svijeta nemaju cijenu.
Sve češća su razdoblja bez kapi kiše, a suše su ugrozile milijuna života. Tu su i požari. I u Hrvatskoj vidimo posljedice na poljoprivrednim kulturama zbog čega ratari vape za pomoći države.
Ubrzane i dramatične promjene dovele su do toga da brojnim životinjskim vrstama prijeti izumiranje. Sudbinu mamuta moglo bi doživjeti čak 550 vrsta, među njima i azijski slonovi koji ostaju bez potrebnih količina vode - opet zbog klimatskih promjena.
Kako bi prošla hrvatska obala ako se ne zaustavi rast temperature i podizanje razine mora? Ne baš dobro. Da se temperatura podigne za tri stupnja – splitska riva bila bi potopljena, pod morem bi bila cijela Dioklecijanova palača, a more bi stiglo do katedrale svetog Duje. Slično bi prošli svi gradovi od Dubrovnika do Rovinja.
I što rade političke elite? I prije 30 godina zasjedali su na prvom klimatskom samitu. No ciljeve nismo ostvarili. Ni pariški sporazum ne ispunjavamo.
Države moraju dodatno sniziti emisije stakleničkih plinova, ali najveći zagađivači nerado sjedaju za stol.
Pa teško onda da će egipatski samit napraviti toliko potreban zaokret.
