U devet godina svoje vlasti - tri na dužnosti premijera, a sada već šestu godinu na dužnosti predsjednika Srbije - Aleksandar Vučić suočavao se s mnogim izljevima nezadovoljstva i nizom udara s ulice, izlazeći uglavnom neokrznut. No aktualni prosvjedi u Beogradu pod nazivom "Srbija protiv nasilja", započeti kao reakcija na strašan pokolj koji je početkom svibnja počinio 13-godišnjak u jednoj beogradskoj osnovnoj školi ubivši devetero učenika i domara te ranivši sedmero učenika i nastavnicu, nabijen je posebnim emocijama.
Krenuo je kao prosvjed protiv medija pod Vučićevim skutima koji kroz prizemne reality programe promoviraju nasilje, a nakon podcjenjivačkih reakcija Vučića i suradnika mu, koji su umanjivali važnost i masovnost prosvjeda, isti su se u hodu okrenuli protiv vlasti i prerasli u zahtjev za njegovim odlaskom.
Hvasta se, ali neće nadmašiti 'miting svih mitinga'
Deseci tisuća prosvjednika, u jednom trenutku vjerojatno i više od stotinu tisuća, u zemlji gdje je 'ulica' moćan politički čimbenik (u listopadu 2000. srušila je Slobodana Miloševića) čini se da su ozbiljno uzdrmali Vučića. On je odmah posegnuo za istim prokušanim alatom, zakazavši ovoga petka na platou ispred Narodne skupštine - kontramiting. Budući da nadmetanje s gnjevnom 'ulicom' koja traži ostavku već po tradiciji shvaća kao pokazivanje "tko ima većeg", Vučić je najavio da će u petak u Beogradu biti čak 140 tisuća ljudi iz čitave zemlje i da će to biti "najveći skup u Srbiji ikad".
"To nije miting SNS-a, ni SPS-a, ni kontramiting, nego skup koji pravimo jednom u tri, četiri godine. To je skup za sve dobre ljude Srbije, koji su užasno pogođeni onime što se dogodilo u našoj zemlji. Skup za one koji žele podržati one koji su izgubili svoje najmilije. Također, ovo nije skup ljutnje, ne smije biti skup mržnje. (…) Vjerujemo da će biti najveći skup ikada", poručio je Vučić.
No iako uvijek štreberski precizan, zaboravio je bogatu povijest mitingašenja u Srbiji. Najveći politički skup ikad u Srbiji, poznat kao 'miting svih mitinga', održan je u studenome 1988. godine na beogradskom Ušću gdje se okupilo 400 tisuća ljudi, a na kojemu je Milošević uz čuveno "Ne čujem dobro, ali želim da vam kažem…" zloguko najavio "predstojeće bitke".
Start-paket za mitingaše: Sendvič, voda i 1500 dinara
Čini se da je Vučiću danas moguće okupiti tek upola toliku masu jedino potkupljivanjem mitingaša. Na društvenim mrežama procurile su upute organizatorima za dovođenje pristaša u Beograd. Start paket navodno uključuje sendvič, dvije bočice vode i 1500 dinara koje će mitingaši dobiti na ulasku u autobus. Da nema dobrog razloga, ne bi Vučić ni organizirao tako veliku 'žurku'. Komunikacijski stručnjaci iz njegovih izjava proteklih tjedana iščitavaju zabrinutost i uzdrmanost. Je li doista uzdrman do te mjere, pitali smo vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića.
"Treba biti realan, Vučić nije blizu padu sve dok nisu izbori. Neće biti rušenja njegove vlade na ulici. Ipak ovo nisu devedesete, nije u pitanju Milošević, iako sve neodoljivo podsjeća na njega. Ali, Srbija je danas u nešto drugačijoj situaciji, jako je podijeljena. To je nešto što gledamo kao realitet diljem svijeta. Politika je postala bliža građanima zbog društvenih medija. Vidimo polaritet koji je izraženiji nego ikada prije", kaže Avdagić.
On smatra da pozadina i politička odgovornost za sve loše što se Srbiji dogodilo u posljednje vrijeme prije svega potiče od Vučića.
"Tamošnji medijski prostor, takav kakav je, stvoren je uz njegove partnere, prijatelje i ljude kojima je povezan njegov politički establishment. Građani su s pravom nezadovoljni. Treba reći da ovo nisu prvi prosvjedi protiv Vučića, ali održavaju se u dosad najemotivnijoj situaciji", napominje Avdagić.
'Bit će opasno ako se oba skupa održe istodobno'
Njega, kaže, najviše zabrinjava mogućnost istodobnog održavanja prosvjeda i Vučićeva kontraprosvjeda.
"Moglo bi doći do sukoba. Bilo je upotrebe fizičkog nasilja i dok nije bilo kontraskupova. Što će biti ako se oba skupa dogode u isto vrijeme - to bi organizatori ovog građanskog skupa ipak trebali imati na umu i razmisliti o svrhovitosti i opasnosti za sudionike", napominje.
Avdagić kaže da je problem Srbije što ondje nema konsolidirane oporbe.
"Oporba je tamo vrlo nemušta i ne predstavlja neki poseban izazov Vučiću. Bojim se da bi njegov odlazak mogao značiti dolazak daleko desnije i čak opasnije političke opcije od njegove. U Srbiji ne postoji snažna umjerena oporba. Ovi prosvjedi koje gledamo u Beogradu predstavljaju neku građansku opciju. Rekao bih - krik nezadovoljstva, dodatno pojačan time što ta građanska opcija nema na političkom meniju koga izabrati. Nema nikoga tko bi pružio realnu i kvalitetnu alternativu Vučiću", smatra Avdagić.
'Vučić nema stranku koja bira njega, on bira stranku'
Također ističe da Vučić praktički drži sve poluge vlasti u svojim rukama.
"On nema iza sebe stranku koja bira njega, nego je on taj koji bira stranku i odlučuje kako će ona izgledati. Radi se prevelikoj dominaciji jedne osobe koja može vladati bez koalicijskih partnera i upravljati Srbijom kao da je nekakav predsjednički ili još gore - despotski sustav, a ne parlamentarna demokracija", ističe.
Avdagića smo na koncu pitali mogu li se aktualna događanja u Srbiji dovesti u vezu s nekim neslužbenim tvrdnjama da će Srbija uskoro, možda već u lipnju, uvesti sankcije Rusiji.
"Vučić je konstantno odgađao tu odluku i stalno je koristio nekakve napetosti kao izgovor zašto ne povlači taj korak. Ili je u pitanju bilo Kosovo ili sada ove masovne demonstracije. To će tako biti sve dokad mu se dopusti. Njemu je glavni partner Europska unija, a tamo je dosta razumijevanja prema tom njegovom 'zavlačenju'. Mislim da je to najprikladniji termin. Ne vidim baš preveliku spremnost u Europskoj uniji da ga se napokon stisne i kaže mu 'Dosta!'. Osim toga, ne može ga se ni pritiskati putem Srbije u EU-u kada je taj put praktički zaustavila sama Srbija. Sve dok je tako, nema previše poluga čak ni da ga se stisne. Mislim da je vrijeme da se Srbiji iz EU-a poruči da ako ne žele ići europskim putem, nego žele biti ruskim uporištem u ovom dijelu Europe, neka to onda bude tako. No tada bi im uslijedio ekonomski potop. Mislim da jednom dijelu europskih političara zapravo jest problem što bi netko trebao Srbiji "zavrtati ruku' da se odluče, ali to nije princip demokratskog funkcioniranja", zaključio je Avdagić.
