Dva strašna masovna ubojstva u Srbiji prošlog su tjedna ostavila bez riječi i zavila u tugu cijelu zemlju, ali i regiju. Potpuno ljudski i razumljivo jer, u pitanju su zločini bez presedana pa k tome i oni koji su se dogodili u našoj neposrednoj blizini.
Nema tu govora o revitalizaciji jugoslavenskog zajedništva, ali neupitno postoji osjećaj bliskosti 'po logici komšiluka' koji pokazuje da su, kako kaže politički analitičar i filozof Žarko Puhovski, 'elementi kolektivno nesvjesnoga dublji nego što se to politički čini'.
"Od Ljubljane do Skopja, svi mediji su se ponašali kao da se to 'kod nas' dogodilo", kaže Puhovski koji ne smatra lošim da se upozorenja šire, ali ga iznenađuje da se u hrvatskim medijima o srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću govori toliko često, pa tako i u kontekstu ovih događanja, 'u najmanju ruku kao da je u pitanju hrvatski predsjednik'.
Iz tog smo razloga, iako svjesni paradoksa, s profesorom Puhovskim prokomentirali upravo izjave koje srbijanski predsjednik daje medijima otkako se dogodilo prvo strašno masovno ubojstvo u osnovnoj školi u Beogradu, koje je počinio trinaestogodišnji dječak.
Neshvaćeni dobrotvor
Interes medija za Vučićem nije iznenađenje. U pitanju je osebujan predsjednik dramatičnog stila komuniciranja, koji nerijetko koketira s izigravanjem žrtve. Kako Puhovski kaže, dok hrvatski predsjednik Zoran Milanović njeguje mačo stil i 'prije bi umro nego priznao da je njemu nešto teško', predsjednik Vučić 'živi od pasivne agresije'. Istovremeno, kaže Puhovski, on funkcionira paternalistički, po logici: ja znam što je za vas dobro, bolje od vas samih. Koliko uspjeha ima pokazuje parola na jučerašnjem – očito protuvladinom - prosvjedu u Beogradu: "Naučite nas ljubavi, suosećanju i predusretljivosti". To je žalosna oznaka ljudi koji su bitno odustali od sebe, te očekuju od nekoga (vlasti?) da ih prizove temeljima ljudskosti?
"Milanović sebe vidi kao junaka bez mane, a Vučić sebe kao neshvaćenog dobrotvora koji se žrtvovao za dobro nacije, kao žrtvu opozicije koja vara srpski narod, kao žrtvu CIA-e koja preko hrvatskih medija naručuje tekstove protiv njega", kaže Puhovski dodajući da je u pitanju razlika u stilu dvojice predsjednika objedinjena u jednom dobro nam poznatom bivšem predsjedniku - Donaldu Trumpu 'koji je bio u stalnom sukobu s organima pravosuđa, spram kojih se u američkoj tradiciji bahatost ne dopušta, pa je bilo inteligentnije da se prikazuje kao žrtva zavjere, a u direktnim političkim obračunima je odijevao mačo-odoru'.
Međutim, Vučićev stil ovih je dana manje bitan od onoga što govori o dva masovna ubojstva, za koja svakodnevno u javnost izlaze novi i mučni detalji.
Procedura predstavlja gnjavažu
"Predsjednik je jasno dao do znanja, kako to intimno mnogi ljudi sigurno misle, da pravne zavrzlame samo ometaju pravednost to jest da procedura predstavlja gnjavažu. To je model američkih kriminalističkih serija i filmova u kojima su najgori likovi pravnici koji pronalaze tehnikalije da oslobode od nedvojbene krivice - kako policajci smatraju. Po toj logici postupa Vučić", kaže Puhovski.
Na drugom kraju tog 'rastegnutog kontinuuma', dodaje naš sugovornik, bila je racionalna izjava hrvatske sutkinje Lane Peto Kujundžić za N1, u formulaciji 'to što je on radio plan ne znači da je u pitanju zlotvor'. No, ta izjava gubi kontekst iz vida.
"To u sadašnjoj situaciji djeluje smirujuće, ali i ukida odgovornosti. Treba ponajprije osuditi čin, a onda raspravljati o tome kakve olakotne okolnosti počinitelja treba uzeti u obzir. Ako radite obrnuto, relativizirate sam čin. A ovdje se stalno ide obrnuto", primjećuje Puhovski te kao primjer na drugoj strani spektra uzima Vučićevu izjavu da dvojica uhićenika 'neće vidjeti svjetlo dana'.
'Pokazuje i ono što je klasični znak moći - kontrolu nad budućnošću'
"Prvo što je problem u izjavama predsjednika Vučića, a što je problem u svim njegovim izjavama, jest da on polazi od samorazumljive pozicije predsjednika koji ima ovlasti nad svime u zemlji i time direktno protuslovi ustavnom poretku Srbije", kaže Puhovski podsjećajući da ovlasti srbijanskog predsjednika nisu puno veće od onih koje ima naš predsjednik Milanović koji sebi, kakav god bio - smatra Puhovski - ne bi dopustio formulacije iz kojih bi slijedilo da je on 'gospodar opće situacije u društvu'.
"Vučić govori kao čovjek kojemu neposredno odgovara policija i prenosi, u roku manje od sata, iskaze osumnjičenika nakon policijskog hapšenja. To da je čovjek kojeg su uhitili ponavljao stalno 'Omalovažavanje!' nešto je što je u tom trenutku trebalo biti poznato policiji, eventualno do razine ravnatelja policije, a i tada nije podobno za javni iskaz", ocjenjuje Puhovski te dodaje da Vučić time poručuje tri stvari: prvo, da u realnom vremenu kontrolira funkcioniranje policije na terenu; drugo, da kontrolira što se od materijala do kojih je policija došla može objaviti neovisno o policijskim propisima ili sudskim odluka i treće, da ima moć odrediti što će se dogoditi s uhićenicima, pa tako kaže da oni 'neće ugledati svjetlo dana', što bi dalo naslutiti da ih čeka doživotni zatvor, a to po srpskim zakonima nije moguće.
"On ne samo da pokazuje potpunu kontrolu nego i ono što je klasični znak moći - kontrolu nad budućnošću", upozorava Puhovski dodajući da Vučić istovremeno govori o kvaliteti programa nacionalnih televizija po principu 'sve se može srediti'.
"On misli da to nije pravi problem, jer brani svoje kanale, i da ne treba, ali ipak dodaje: ako se dogovorimo, možemo i to", ocjenjuje Puhovski.
Čovjek izvan sustava
Vučić sebi, nastavlja analitičar, dopušta i to da se bavi osjećajima roditelja ubijene djece.
"Što bi odgovaralo jednoj normalnoj funkciji predsjednika koji iskazuje sućut rodbini poginulih u takvoj situaciji, ali za razliku od drugih predsjednika u sličnim situacijama, niti ne implicira mogućnost odgovornosti državnih organa, već koristi klasični totalitarni obrazac koji kaže: 'promijenit ćemo praksu, oštrija kontrola oružja, strože kažnjavanje onih koji imaju ilegalno oružje i slično'. Nema ni naznake otvorene kritike postupanja vlasti, a kamoli njega samoga", kaže Puhovski kojega to, u jednoj ružnijoj varijanti, podsjeća na Titov govor u Splitu kada je oštro osudio privilegirane birokrate, zaboravljajući da je i sam jedan od njih.
"I onda je bio popularan vic kako ga netko vidi da ulazi u svoj Mercedes 600 i kaže mu: 'Zar ti druže nisi čuo govor u Splitu?' To je obrazac koji je imao i Milošević, prije njih je to činio Staljin, sada Vučić - niži ešaloni su odgovorni. Ali, Vučić čak ni to nije htio reći. On se ponašao kao čovjek izvan sustava: na njega se ne odnose ograničenja koja zakon određuje, kao na čovjeka koji može sve što treba i istovremeno, što je njegov uobičajeni postupak, kao čovjek koji je teško pogođen i uvrijeđen što narod ne razumije koliko je njemu teško. On, riječju, osjeća da se u svemu o njemu radi, to je tipično za narcisoidni poremećaj, toliko čest u političkoj klasi", kaže analitičar.
Puhovski skreće pažnju na detalj da Vučić zadnjih dana u izjavama često naglašava kraj mjeseca kao rok za uređenje stabilnosti zemlje - misleći pritom na Kosovo nakon čega treba očekivati 'još vijesti'. Analitičar kaže kako ga ne bi iznenadilo da su posljednje izjave srbijanskog predsjednika priprema za ostavku i prijevremene izbore.
Podsjetimo, Vučić se više ne može kandidirati kao predsjednik, ali može biti kandidat za premijera.
