Dok je Pink javljao o „šačici mrzitelja“ koji maltretiraju narod, ulicama Beograda se valjao najveći protest još od pada Miloševića. Radi li se o kritičnoj masi i kritičnom trenutku u kojem se nešto mijenja, analizira DW.
„Ovdje sam jer već godinama trpimo mentalnu i medijsku torturu“, kaže umirovljenica Slobodanka Marković, u masi desetaka tisuća građana koji su u petak (12. svibnja) navečer prošetali od zgrade Skupštine do mosta „Gazele“, blokirajući autocestu na neko vrijeme.
„Sada je ta tortura prešla u golo nasilje, nasilje nad svima koji ne misle isto. Mi nismo ološi, strani plaćenici i hijene, kako nas nazivaju. Kako će se ovo završiti ne znam, ali ovo je put za izlazak iz mraka", kaže ona za DW.
Mnogi su ohrabreni jer je protest najmasovniji otkako je na vlasti Srpska napredna stranka (SNS), te se nadaju „kritičnoj masi“. Saša Stefanović, zanatlija, na protestu je s kćerkom, jer ga vidi „kao protivljenje režimu koji je svojim načinom vladanja doveo do ovoga do čega je došlo proteklih dana“. On se osvrnuo na tragične pucnjave prošlog tjedna u Srbiji s brojnim žrtvama.
„Istina je da je malo obeshrabrujuće da ovako tragičan događaj mora prenuti ljude, ali eto ovdje sam zbog svoje kćerke, ali i zbog sebe, nadam se da mogu starost proživjeti u nekom normalnom društvu“, priča Stefanović.
'Šačica nasilnika maltretira građane'
Vlast za sada ne pokazuje nikakvu namjeru da ispuni zahtjeve postavljene nakon tragičnih pucnjava u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ na Vračaru i u selima kod Mladenovca, u kojima je ubijeno ukupno 17 osoba. Među zahtjevima su ostavke čelnika, oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama koje promoviraju nasilje, kao i gašenje tiskanih medija i tabloida koji promoviraju mržnju i nasilje.
Strategija vlasti se svodi na umanjivanje broja okupljenih, kao i na optužbe da opozicija tragediju koristi za političke ciljeve. To, zapravo, nije ništa novo i uklapa se u propagandu vlasti koja pokušava svaku opozicionu aktivnost predstaviti kao nešto protuzakonito.
Ovoga puta je naglasak na ograničavanju slobode kretanja, to jest, kako je to ponavljano na Pinku, „šačica nasilnika maltretira građane“. Stoga je i na jučerašnjem mitingu bilo dozvoljeno nesmetano kretanje vozila trasom protesta, jer prometna policija nije adekvatno asistirala, što je očito trebalo dovesti do napetosti između vozača i sudionika prosvjeda.
Srećom, nije došlo do većih incidenata, i veliki broj građana je blokirao obje trake autoceste kod Centra Sava. Ali, odsustvo prometne policije i reguliranja prometa ipak je dovelo do nekoliko manjih verbalnih incidenata, što je režimskim medijima poslužilo kao dokaz „nasilja“ opozicije nad građanima Beograda.
Sljedeće okupljanje građana najavljeno je za sljedeći petak i kako je prisutne obavijestio zastupnik Srđan Milivojević, to će biti okupljanje ispred Skupštine Srbije „bez razilaženja".
Pink i Happy – Vučićeva crvena linija
Ključni zahtjevi su vezani za medijsku sferu na kojoj se i temelji vlast SNS-a. Ima li izgleda da se ti zahtjevi ispune, pitamo profesora Radea Veljanovskog, člana radne grupe koja radi na novom Zakonu o elektronskim medijima.
„Teško je reći može li se očekivati da neko ovog trenutka donese odluku da se oduzme frekvencija televizijama Pink i Happy, iako za to ima itekako dovoljno razloga", kaže Veljanovski.
„Ali, s obzirom na to da se uskoro očekuje usvajanje novog zakona o elektronskim medijima, koji bi trebao mnogo oštrije kažnjavati sve ono što su primjedbe na račun ovih televizija, možda se u kombinaciji s ovim pritiskom nešto i promijeni."
„Osobne ostavke su nebitne Aleksandru Vučiću", ocjenjuje za DW profesor Fakulteta političkih znanosti Čedomir Čupić, „ali je za njega najbolnija točka da televizije Pink i Happy izgube frekvenciju. Ako on to izgubi, Srbija će u tom trenutku izaći iz medijskog mraka."
Odgovor vlasti – kontramiting
Pesimisti skreću pažnju na to da postoji tužna povijest neuspješnih protesta tijekom proteklih godina. Profesor Čupić podsjeća da je i u devedesetima bilo dosta neuspješnih prosvjeda, ali su oni u jednom trenutku pokazali uspjeh, recimo 1996. godine, i zatim i 2000. godine. „Postoji tu trenutak ili povod koji mi ne možemo procijeniti, kada se nagomilano nezadovoljstvo ne može izdržati i to se može dogoditi i ovih dana“, navodi Čupić.
Predsjednik Srbije je umjesto izjašnjavanja o zahtjevima oporbe i građana najavio organiziranje velikog mitinga svojih pristalica u Beogradu 26. svibnja. To će, prema njegovim riječima, biti najveći javni skup ikada održan u Beogradu. Rade Veljanovski primjećuje da vlast to okupljanje pokušava predstaviti kao mjesto na kojem će priopćiti neke važne vijesti građanima Srbije. I dodaje: „Svi znamo da pripadnici vlasti, i naročito Aleksandar Vučić, svakodnevno više sati iznose svoje stavove u svim medijima, i njima za tako nešto taj miting nije potreban".
„Možda želi pokazati kako može okupiti više ljudi nego ovaj miting, i možda će i uspjeti jer drži kompletnu infrastrukturu. Imat ćemo tu, kao i ranije, autobuse, vlakove i kamione koji će dovoziti ljude iz cijele Srbije. To će samo produbiti podjelu građana Srbije na ove i one“, smatra Veljanovski.
Prema profesoru Čupiću, u pitanju je ista politika zloupotrebe državnih resursa. Kako kaže, to što Vučić „ne poziva već dovodi“ građane pokazuje njegovu „nemoć“.
