'Tako mi je žao. To su bili moji gosti. Iznevjerio sam ih. Nije mi stalo do ničega, osim da se brinem za svoje goste', kazao je emotivni Kocarslan za CNN.
Iako su u Istanbulu bile povećane policijske provjere, Kocarslan se također pobrinuo da njegov klub bude dodatno osiguran. No, kako je rekao, nisu imali šanse protiv dobro naoružanog i determiniranog ubojice.
'Bio je previše profesioinalan'
'Ovaj ubojica je nemoguć. Vjerujem da se borio mnogo godina u ratu. Bio je previše profesionalan. Kako da čovjek s pištoljem pobijedi protiv čovjeka s ratnim strojem', rekao je Kocarslan.
U trenutku napada jedan je naoružani policajac bio izvan kluba, dok zaštitari unutar njega nisu imali oružje. Naime, zakon u Turskoj ne dopušta oružje zaštitarima.
Kocarslan navodi kako se taj zakon mora promijeniti, s obzirom na terorizam s kojim je suočena Turska.
'Noge su mi se odsjekle kad sam čuo za napad'
Kocarslan je u vrijeme pucnjave bio na drugoj lokaciji. Rekao je kako su mu se noge odsjekle kad je čuo za napad. Inače, klub Reina je nazvao po jednoj od svojih kćeri.
Tjedan dana nakon napada, turske vlasti još uvijek tragaju za napadačem. Odgovornost za masakr preuzeo je ISIS, prenosi CNN.
Kocarslanov poslovni partner Ali Unal je stajao izvan kluba kad je počela pucanjava, a vjeruje da je preživio samo zato što je pao preko ograde dok je pokušavo pobjeći, zbog čega je napadač mislio da je mrtav.
Preživjeli jedva spavaju
'Osjećam se užasno, ne mogu spavati više od dva sata noću', rekao je.
Klub sada otkriva samo teške rane od napada - rupe od metaka u zidovima, uništeni komadi zida i šanka, krvave mrlje.
Kocarslan nije siguran hoće li ponovno otvoriti klub. 16 godina radio je na ugledu tog bara kao jednog od najpopularnijih u gradu, a sve je uništeno u nekoliko minuta.
'Ne znam. Ako ne otvorim, oni će uspjeti. Terorizam će pobijediti. Ali opet, 39 ljudi je na mojim ramenima, ne znam što napraviti', rekao je vlasnik kluba, koji je naposlijetku odlučio da će odluku prepustiti svojem osoblju. Oni koji su preživjeli - donijet će odluku.
