Viktor Orban u nedjelju je osvojio četvrti četverogodišnji mandat i time učvrstio svoju vladajuću poziciju u Mađarskoj. Njegova stranka Fidesz, u suradnji s demokršćanskim KDNP-om, osvojila je 53,29 posto glasova, što joj je bilo dovoljno za 135 od 199 zastupničkih mjesta u parlamentu. Mađarska je oporba pokušala ujedinjenim blokom od šest stranaka različitih političkih svjetonazora "galvanizirati" biračko tijelo, ali doživjeli su potop. Orban je iskoristio zbivanja u zemlji i susjedstvu te odnio premoćnu pobjedu.
"Očekivao sam da će Orban pobijediti, posebice kad je počeo rat u Ukrajini, jer je to mobiliziralo puno Mađara u smislu straha od neizvjesnosti, sigurnost je bila u pitanju, kao i opskrba energentima, a znamo svi da je Orban blizak Putinu. Općenito se uvijek ljudi okupe oko svog vodstva, ali nemojmo zaboraviti jednu stvar. Prošle je godine uloženo više od pet milijardi eura u privredu. Bez obzira što očekuje inflaciju, njihova privreda relativno dobro stoji, ali ja sam očekivao da će pobjeda biti manje uvjerljiva nego što jest. Očekivao sam da neće biti ni dvotrećinska, kao što je bila prošla", komentirao je za Net.hr bivši saborski zastupnik Laburista, analitičar i aktivni pratitelj zbivanja u Srednjoj Europi, Jaroslav Pecnik.
Ovaj kritičar politika Viktora Orbana tvrdi da su na njegov ostanak na vlasti utjecale dvije stvari: rat u Ukrajini, ali i činjenica da se oporba skupila u veliku koaliciju šest stranaka različitih političkih svjetonazora, što je u konačnici rezultiralo da dio tradicionalnih birača tih stranaka nije izašao na izbore. "Govore im da će Mađarska dobiti euro i odreći se forinte. Što će biti s energijom ako se Putin naljuti? To su bili neki razlozi pada oporbe", dodao je Pecnik.
Zatezanje odnosa s Ukrajinom
Orban je tu pobjedu znao proslaviti. Najprije je poručio da je pobjeda "tako velika da se vidi i s Mjeseca, a i iz Bruxellesa 100 posto", a zatim i nabrojio popis neprijatelja koji su stali na put njegovom trijumfu i mađarskom uspjehu.
"Moram svakako istaknuti da su velike međunarodne organizacije bile protiv nas. Možemo im samo poručiti: svaki cent koji su dali mađarskoj ljevici je novac bačen kroz prozor. Pobjeda će ostati zapamćena do kraja našeg života jer sada je trebalo pobijediti neprijatelje; ljevicu u zemlji i ljevicu u inozemstvu, medije vani, Sorošev novac, čak i ukrajinskog predsjednika. Toliko neprijatelja nikad nismo imali. Ali ne postoji novac koji nas može zaustaviti ako smo složni", poručio je Orban u svom pobjedničkom govoru i sablaznio inozemne promatrače.
Politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je to neugodno iznenađenje. "Očekivalo se da je ovo zatezanje odnosa Mađarske i Ukrajine, koje se događalo tijekom kampanje, generirano neriješenim odnosima između dvije zemlje, ali da je, prije svega, to stvar taktičke prirode. Time što je premijer Orban predsjednika Zelenskog izdignuo na razinu protivnika ravnog njegovu arhineprijatelju Georgeu Sorosu se pokazuje da je veliko pitanje hoće li Mađarska iskoristiti priliku koju je imala", komentira Gjenero.
Poljska je, primjerice, shvatila da je potreban radikalan zaokret u njihovoj politici, pa je primanjem milijuna izbjeglica iz Ukrajine postala predvodnicom europske solidarnosti, iako je ranije imala problema zbog kršenja vladavine prava, ali i nekih osnovnih sloboda. Mađarska još od 2018. trpi suspenziju određenih prava, po članku 7. ugovora o EU zbog manipulacije medijima i kršenja ljudskih prava, pogotovo LGBT zajednice. Mađarski premijer, čini se tu lekciju nije naučio, pa je paralelno s izborima održan i referendum o tome što se o homoseksualizmu smije govoriti u obrazovnim institucijama. Analitičari, tako i Pecnik, smatraju kako je to samo još jedno sredstvo motivacije birača.
"Ovo je njegova velika pobjeda i pobjeda iliberalne ili autokratske demokracije, koliko god je ta dva pojma teško povezati. Orban u svom pobjedničkom govoru trijumfira i poručuje Uniji: 'Evo, gledajte. Vi ste prigovarali za sve to, a ja sam dobio povjerenje svojih građana, kakvo se ostvaruje rijetko gdje u razvijenim demokracijama EU-a", komentirao je Pecnik.
Povezanost s oligarsima
Ipak, Orban je poznat po bliskosti s ruskim oligarsima, koji, ističe Pecnik, "preko njega peru novac". Uz to, mađarska nacionalna manjina postoji u Ukrajini, a rješavanje njenog pitanja je na bilateralnoj razini zapelo. Ruska invazija natjerala ih je da s jugozapada Ukrajine jednostavno prebjegnu u Mađarsku, što je Orbanu vjerojatno bio i cilj. No, je li mu cilj poremetiti konačno ujedinjene europske vrijednosti?
"Moglo se očekivati da će kurs Mađarske biti jednak ili da će ona iskočiti iz te europske magareće klupe u kojoj se našla. Prve Orbanove izjave nakon agresije su išle u tom smjeru, ali onda je došlo do te promjene. Očekivalo se da će Orban u izbornoj noći spustiti loptu na zemlju. Međutim, to nije učinio i to može biti izrazito štetno za mađarsku poziciju unutar Unije, ali i na homogenosti EU-a i istočnog krila NATO saveza. To je očito rizik, međutim ako bi Mađarska igrala na tu kartu, ostala bi usamljena unutar EU-a, koja ima amsterdamske mehanizme koji joj omogućuju da zemlju koja ne poštuje vladavinu prava i opstruira zajedničke politike, isključi iz političkog odlučivanja o nekoj stvari. Ovdje se radi o vrlo ozbiljnoj stvari gdje bi amsterdamski mehanizmi zbilja mogli biti primijenjeni", ocijenio je Gjenero.
Jasno, Zelenskij se našao na tapeti zbog toga jer je učestalo kritizirao mađarsko oklijevanje u podizanju sankcija Rusiji, ali i zbog znakovitih Orbanovih poruka. Naime, mađarski je premijer u nekoliko navrata poručio kako "to nije njihov rat" te je odbio stacioniranje vojnika u sklopu NATO-a i slanje oružja Ukrajini preko teritorija svoje zemlje. Jasno je da bi u očima Europe autokrat iz Budimpešte mogao vrlo lako postati "ruski subjekt". To bi, u teoriji, lako moglo značiti da bi Mađarska mogla postati poligon za ponovno širenje ruskog utjecaja u istočnoj Europi. Štoviše iz Moskve je stigla "čestitka" i Vučiću i Orbanu, uz birane riječi. Ipak, neki se s time ne slažu.
"Mislim da preko Mađarske to neće ići. Nemojmo zaboraviti da su oni dio EU-a i NATO-a. U svakom slučaju, Orbanova retorika da on ne želi da ijedan mađarski vojnik bude između ruskog čekića i ukrajinskog nakovnja, ne želi da se preko Mađarske šalje oružje, jest retorika koja je upućena Putinu i otprilike glasi: 'Mi smo među malo onih koji su na tvojoj strani. Daj nam jeftini plin'. Sve se svodi na energiju, jer su u velikoj mjeri ovisni o Rusiji. S druge strane, članstvo u EU-u i NATO-u nije Putinu po volji, ali daleko od toga da neće pokušati to kontrolirati na nekoj ekonomskoj razini. Druga stvar su Srbija, Crna Gora i Republika Srpska. To su prostori gdje Putin može nešto mešetariti i zaživjeti krizu na ovim prostorima. Vidimo da je većinski raspoloženje u Srbiji prorusko, pogotovo na razini političkog vodstva, gdje je sve sročeno na račun Putina, Rusije i dobrih veza koje Vučić ima. Tu je prostor gdje će Putin nešto pokušati napraviti ili već radi. Mađarska je, u tom smislu, prevelik zalogaj, jer to onda direktno dira u NATO pakt, a pitanje je kako će NATO reagirati", poručio je Pecnik.
Partnerstvo sa Srbijom
Čak i da se Orban otvoreno svrsta na Putinovu stranu bio bi jedini unutar EU-a, ali ne i u Europi. Vrlo bliskog saveznika može pronaći u lideru susjedne zemlje, koji je također u nedjelju samo učvrstio svoju vlast. Dakako, riječ je o Aleksandru Vučiću, čovjeku čija zemlja također umnogome ovisi o ruskim energentima, ali i političkim vezama s Kremljom. Izgleda da je Orban sad bliži Srbiji nego, primjerice, Višegradskoj skupini.
"Jedan drugom su pomagali u kampanji, Nedavno je Orban bio u Srbiji i u vlaku na brzoj liniji Beograd-Novi Sad na novoj moderniziranoj pruzi. Njih su dvojica sjedili i mahali nikome, jer ih nitko nije ni pratio, ali medijski je to dobro zvučalo. U Vojvodini, u svakom uredu SNS-a imate sliku Orbana i Vučića. Oni su u prijateljskim odnosima, surađuju, jer je njihov mentalni sklop vrlo sličan", kaže Pecnik.
No, Orbanov interes u Srbiji motiviran je velikom mađarskom zajednicom koja živi u Vojvodini. U proteklih nekoliko godina mađarska je vlada uložila znatna financijska sredstva, ponajprije u kulturu i sport, a čini se kako bi bilateralna suradnja dviju zemalja mogla biti proširena i na zajednički stav o ratu u Ukrajini.
"Mađarska je izrazito zainteresirana za politički utjecaj u Vojvodini. Zainteresirana je za članstvo Srbije u Uniji, jer na taj način može valorizirati i kapitalizirati činjenicu da je uspješno od mađarske zajednice u Vojvodini uspjela napraviti tamošnju političku i ekonomsku elitu. Politika koju Mađarska vodi preko OTP banke, koja je vlasnica Vojvođanske banke i koja kreditira pripadnike mađarske nacionalne zajednice u Vojvodini u poduzetništvu, vrlo je uspješna i korisna politika za Mađarsku i to je glavni razlog tog navodnog velikog prijateljstva. Mađarska je vrlo uspješna u toj svojoj politici prema nacionalnim zajednicama u susjednim zemljama. To je nešto što je dio mađarske politike. Možete to nazvati aspiracijom. Međutim, koliko ja shvaćam, Mađarska to ne vidi kao fizičko mijenjanje granica, nego kao širenje svog interesnog prostora. Oni to sustavno rade. To je Orbanova politika u prethodnih 12 godina i u tome je on vrlo uspješan", smatra Davor Gjenero.
Favorit hrvatske desnice
Mađarska vlasti slično pokušavaju i u Podravini te Baranji, gdje je zastupljena mađarska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Svima je poznat projekt izgradnje stadiona NK Osijek, koji je također u mađarskom vlasništvu, a tu je i niz drugih projekata na lokalnoj razini.
"Prema zakonu otprije desetak godina, svi Mađari izvan Mađarske imaju jednaka prava kao i ovi u Mađarskoj; besplatno školovanje, zdravstvenu zaštitu i ostalo. Tako da mladi iz Baranje odlaze i studiraju u Szegedu, Budimpešti, Pečuhu. To je način privlačenja. S druge strane, imate plodnu zemlju. Po zakonu je prošao moratorij na trgovinu zemljištem, koji je bio na snazi otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju. Velike površine zemljišta su, u biti, slobodne. Naši tajkuni ne mogu sve to uzeti i pokupovati i pitanje je imaju li dovoljno sredstava da se natječu s onim što će Mađari ponuditi, a oni će uložiti sve u prostor gdje živi mađarska manjina. To nije nimalo naivno. Ulaganje u hrvatsku privredu i poljoprivredu je način da se sve na neki način stavi pod kontrolu Mađara", upozorava Pecnik.
No, znakovito je, unatoč povijesnim nesuglasicama, kako je hrvatskim desničarima idealan primjer lidera jedne zemlje upravo Viktor Orban. Dapače, toliko je omiljen među domaćim političkim strujama da su u njegovu izbornom taboru bili saborski zastupnik iz redova mađarske nacionalne manjine Robert Jankovics, ali i hrvatski veleposlanik u Budimpešti, Mladen Andrlić. Mađarski utjecaj u Hrvatskoj već je više od desetljeća vidljiv i na druge načine.
"Očigledno je da u dobrom dijelu hrvatske desnice Orban, pa i Putin u manjem dijelu, predstavlja idealnog lidera. Sjetite se što je bilo pisano u Hrvatskom tjedniku. Radi se o tome da je on na neki način vladar na kojeg se treba ugledati. INA je definitivno izgubljena i to svima treba biti jasno. To je veliki poslovni prostor za Mađare, koji taj zalogaj neće ispustiti. Vidimo da polako stežu rafinerije u Sisku i Rijeci, koje se gase i sve ide u financije MOL-a. Tako da smo mi samo sirovinska baza za Mađare", zaključuje kritičar Orbana, Jaroslav Pecnik.
Za razliku od Aleksandra Vučića, Viktor Orban ne mora toliko brinuti oko posljedica približavanja ili udaljavanja Mađarske od EU-a ili Rusije. Jasno je kako će i dalje biti pod povećalom Bruxellesa, pogotovo ako posije sjeme razdora oko krize u Ukrajini. Za nas je, pak, bitnija njegova sfera utjecaja u Hrvatskoj koja se kreće od vlasništva nad naftnom kompanijom i jednom komercijalnom bankom do sumnjivih nekretninskih poslova, ali i favoriziranja desnice.
