Smrt od gladi Uskraćivanje hrane organizmu može dovesti do smrti. Iako zvuči nevjerojatno, bez hrane čovjek može preživjeti i do 60 dana, ali uz uzimanje tekućine. Već nakon tjedan dana mnogi se uočiti prvi simptomi 'raspada' organizma i to zbog nedostatka masnoća. Zbog nedostataka hrane tijelo smanjuje potrošnju energije kako bi se zaštitilo, no nakon nekog dužeg perioda izgladnjivanja polako se počinje hraniti samim sobom. Da bi došlo do energije, a nakon što sagore sve zalihe masnoće, tijelo 'ubija' vlastite mišiće, pa čak i neke organe.
Jetra je jedan od prvih organa koji u nedostatku hrane otkazuju poslušnost, a šok za organizam je i ogromna količina toksina koje proizvodi tijelo.
Plutanje po moru Plutanje po plavom beskraju možda na prvu ne zvuči tako strašno, jer uvijek postoji šansa da će netko naići. No, ne zaboravljajte - ovo nije priča o 10 načina preživljavanja u nemogućim uvjetima. Priče očajnika koji su preživjeli havarije svjedoče kako su njihove misli usmjerene na kraj kojeg će primjerice donijeti morski pas ili glad.
Pad u vulkan Pad u vulkan znači sigurnu smrt. Ljudsko tijelo pod lavom će nestati poput kamenčića kojeg bacimo u morske dubine. Kako bi to izgledao u svom eksperimentu pokazao je jedan znanstvenik na etiopskom vulkanu Ert Ale. S visine oko 80 metra u vulkan je bacio oko 30 kilograma smeća, uglavnom ostataka hrane. Smeće je zapravo simuliralo ljudsko tijelo, jer su ostaci hrane također organskog porijekla.
Iako su znanstvenici vjerovali da će izgorjeti već na površini, to se nije dogodilo. Bačeno smeće počelo je gorjeti tek kada je propalo kroz vulkansku koru, a sve je jače gorjelo dok je tonulo kroz lavu.
//www.youtube.com/embed/kq7DDk8eLs8
Žrtvovanje Iako prolijevanje ljudske krvi u svrhu žrtvovanja bogovima u 21 stoljeću zvuči suludo, zastrašujući rituali nisu sasvim iščeznuli. Tako da nažalost i danas, srećom, puno, puno rjeđe nego ranije, u medijima pojave naslovi da se prakticira žrtvovanje ljudi - čak i djece. Darovati život protiv svoje volje zvuči zastrašujuće.
Među civilizacijama koje su bogovima prinosile ljudske žrtve su i Inke. O tome svjedoče arheološka nalazišta s tijelima na kojima su tragovi rezanja oko vratova.
Pad aviona Zasigurno poznajete bar jednu osobu koja se boji letjeti zrakoplovom. Taj strah rasplamsava ljudska mašta od padu zrakoplova, a što se, istini za volju, događa vrlo, vrlo rijetko. Zašto ljudi toliko ne strahuju od primjerice automobilskih nesreća koje odnesu znatno više ljudskih života.
Žrtve životinja Životinje su divna stvorenja, no katkada čak i ljubav kućnih ljubimaca i njihovih vlasnika može završiti kobno.
Među najvećim ubojicama među životinjama navode se tigrovi i lavovi koji ubijaju i potom jedu svoj plijen. Jaguar, najveća američka divlja mačka, koristi svoje izdužene očnjake koje žrtvi najčešće zarije u vrat. Pitoni i anakonde guše svoje žrtve, a, kao što je poznato, nerijetko ih nakon toga progutaju.
Gnječenje slonom Strašno zvuči da čovjek može biti ručak životinji, a jednako jezivo je i da životinja može poslužiti čovjeku da nekom drugom oduzme život. Upravo takva praksa primjenjivala se krajem 19. stoljeća, i to kao metoda za kažnjavanje kriminalaca.
Gnječenje slonom bila je uobičajena metoda smrtne kazne na području južne i jugoistočne Azije, posebno u Indiji. Primjenjivali su je i Rimljani i Kartažani. Slon bi zavezane osuđenike na smrt najprije vukao, a potom zgnječio. Jeziva pogubljena bila su javna, kako bi se druge zastrašilo da ne krše zakone.
Smrzavanje Hipotermija ili smrzavanje na smrt je također jedan od strašnih načina na koji čovjek može okončati život. Ljudski organizam najbolje funkcionira na tjelesnoj temperaturi od oko 37 stupnjeva, a problemi nastaju već kad padne ispod 35. Kako se tijelo hladi, javljaju se različiti simptomi. Zbog nedostatka topline mišići postaju ukočeni i 'drveni'. Dolazi do drhtanja jer tijelo pokušava generirati toplinu kontrakcijama mišića, a nakon prestanka drhtanja dolazi do usporavanja mentalnih procesa, neosjetljivosti na vanjske podražaje, potom i do gubljenja svijesti jer vitalni organi počnu raditi usporeno. Kada je čovjek u dubokoj hipotermiji može izgledati kao da je mrtav, iako se radi 'samo' o gubitku svijesti.
Strašna mučenja Psihopatski umovi koji su živjeli davno u svojim carstvima stvorili su inovativne načine mučenja. Jedno od takvih brutalnih kažnjavanja primjenjivalo se u Perzijskom carstvu.
U jezivoj tehnici pogubljenja u Perziji koristio se pepeo. Osuđenik na smrt zatvarao bi se u prostoriju punu pepela. Kada bi se od iznemoglosti srušio, digao bi se pepeo, a kada bih ponovno ustao, pepeo bi mu ulazio u bronhije što je stvaralo nesnosne muke. Umro bi kada bi mu se pluća ispunila pepelom.
U Perziji je bila popularna i smrt u 'kadi'. Osuđenik bi se okovao u drvenu kadu iz koje bi mu virala samo glava. Lice bi mu namazali medom i mlijekom, kako bi se na njega skupljali rojevi muha koje su ostavljale svoja jajašca. Žrtvu se hranilo često i redovito, tako da bi na kraju plivala u vlastitom izmetu. Na kraju bi je crvi polako pojeli. Navodno je jedan nesretnik umro tek nakon 17 dana propadanja.
Umrijeti od sramote Nakon svih stravičnih načina na koji čovjek može završiti život, ostao je jedan koji zaslužuje biti najgori - umrijeti od sramote. Mnogi ljudi danas umiru od sramote jer se nakon što prepoznaju zdravstvene probleme srame potražiti liječničku pomoć. U strahu da ne ispadne glup, čovjek je sam sebi kriv za smrt koja se mogla spriječiti.
