Talijanski predsjednik Giorgio Napolitano bivši je marksist koji se prometnuo u ključnu osobu talijanskog establišmenta i do danas je bio najstariji šef države u Europi.
Napolitano je stekao nadimak "Re Giorgio" (kralj George), što odražava izniman utjecaj tog političara s karijerom duljom od šest desetljeća koju je okrunio predsjedničkom dužnosti preuzetom u svibnju 2006.
U obraćanju naciji na staru godinu, Napolitano je najavio da će se povući. Premijer Matteo Renzi, pred kojim je sada najteži politički izazov otkako je prije deset mjeseci preuzeo dužnost jer mora organizirati izbor novog šefa države složenim izbornim postupkom, zahvalio je tada Napolitanu na dosadašnjem radu, na pouzdanosti i odgvornosti.
Treće gospodarstvo eurozone 89-godišnji Napolitano predvodio je kroz četiri promjene vlade, dvoje opće izbore i teške trenutke potkraj 2011. kada je Italija bila na rubu stečaja koji bi eskalirao u europsku financijsku krizu.
Komunist izrastao u umjerenog političara
"Komunist koji je spasio Italiju", kaže se u jednoj biografiji objavljenoj prošle godine.
Napolitano se pridružio Talijanskoj komunističkoj partiji 1945. i podržao je sovjetsku invaziju na Mađarsku 1956. Ali do 1970-ih prometnuo se u umjerenog političara, "omiljenog komunista" bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera.
Ključan trenutak njegova predsjedničkog mandata bila je smjena premijera Silvija Berlusconija, diskreditiranog nizom financijskih i seksualnih skandala, Marijem Montijem, neizabranim tehnokratom, u studenome 2011.
Italija je time dobila ozbiljniju vladu koja je usvojila hitne mjere štednje i tako spriješila gospodarski slom u grčkom stilu. No time se Napolitano izložio i kritikama za otvoreno prekoračenje predsjedničkih ovlasti.
Berlusconi, koji je tada pristao prepustiti vlast Montiju, tvrdio je da je bio žrtva "mekog državnog udara" nakon što je američki novinar Alan Friedman otkrio u knjizi da je Napolitano planirao tu smjenu mjesecima.
Napolitano je stekao neprijatelje i u oporbenom Pokretu pet zvijezda, ponajprije zbog toga što je odlučio riješiti postizbornu blokadu prošle godine potporom vladi ljevice i desnice iz koje je isključen taj antiestablišmentski pokret.
Talijanske predsjedničke ovlasti poput harmonike
Predsjednici bi u Italiji trebali biti nepristrani. No njihova uloga nije samo ceremonijalna: mogu raspustiti parlament, posredovati u vladinim koalicijskim pregovorima, imenovati premijere i staviti veto na zakone koje smatraju neustavnima.
"Istina je da se predsjedničke ovlasti u Italiji šire i sužavaju poput harmonike. U vrijeme krize su šire, a sužavaju se kada se stvari odvijaju glatko", rekao je Roberto D'Alimonte, profesor politologije na rimskom Sveučilištu LUISS.
"Istina je da je Napolitano bio intervencionistički predsjednik, ali bili smo u velikoj neprilici. Da sustav nije bio u rasulu, miješao bi se mnogo manje. Besmisleno je tvrditi da je prekoračio svoje ovlasti", rekao je.
Jedini predsjednik koji je dobio drugi mandat
Napolitano je prvi put ušao u parlament 1953. Jedini je talijanski predsjednik koji je dobio drugi uzastopni mandat. Na kraju prvog sedmogodišnjeg mandata 2013. zamoljen je da ostane jer se parlament nije mogao dogovoriti o njegovu nasljedniku. Pristao je, ali je upozorio da neće ostati do kraja mandata zbog svoje poodmakle dobi.
Zadnjih mjeseci Napolitano je u svojim istupima bio vidno umoran i emocionalan, često prekidajući govore, čime je pokazao i svoju ranjivu stranu iako je cijeloga života bio na glasu kao nesentimentalan i pedantan.
Ranije u karijeri, bio je predsjednik donjeg doma parlamenta od 1992. do 1994. te ministar unutarnjih poslova od 1996. do 1998., u prvoj vladi lijevog centra Romana Prodija.
Bio je i zastupnik u Europskom parlamentu od 1989. do 1992. i od 1999. do 2004. Uvjereni europejac, radio je na preobrazbi Komunističke partije u socijaldemokratsku snagu, proces koje je dovršen zadnjih 20 godina.
Talijanska komunistička partija odrekla se komunizma nakon pada Berlinskog zida 1989. Nekoliko je puta promijenila ime i raskolila se, a njezini ostaci spojili su se s lijevim krilom demokršćana 2007. u Demokratsku stranku, koja je trenutačno na vlasti.
Rođen u Napulju u dobrostojećoj obitelji, Napolitano je studirao pravo, a poznat je kao veliki ljubitelj filmske umjetnosti. Sa suprugom Clio ima dva sina, Giovannija i Giulija.
Po pisanju talijanskih medija, kao mogući Napolitanovi nasljednici spominju se Romano Prodi, bivši predsjednik Europske komisije i dva puta premijer, zatim Giuliano Amato, također bivši premijer, te ministar financija Pier Carlo Padoano.
