Jugoslavija početkom osamdesetih. Dugi redovi automobila pred benzinskim postajama. Gorivo se točilo u rezervoare i kanistre sve dok netko ne bi izvjesio improvizirani znak – "Nema goriva“. Kako bi smanjila potražnju, socijalistička vlast je uvela vožnju par-nepar, po zadnjoj znamenki na registarskim pločicama. To je kod dijela populacije izazvalo revolt, pa su kupovali nove automobile i čekali pogodan trenutak kako bi ih registrirali i imali parnu i neparnu registraciju i tako se mogli voziti svaki dan.
Slične scene, doduše bez vožnje par-nepar, 40 godina kasnije gledamo i u Velikoj Britaniji. Ogromne kolone, točenje "do čepa“ bez pitanja o cijeni, svađe vozača i – opća panika. Kako se najstarija parlamentarna demokracija, nekoć velesila, ali i dalje jedna od najrazvijenijih država na svijetu dovela u tu situaciju?
Razlog je, zapravo, jako banalan, ali iza njega stoje ozbiljni uzroci i, potencijalno, još ozbiljnije posljedice. Naime, u Velikoj Britaniji kronično nedostaje vozača kamiona. I prije poremećaja transportnih tokova uzrokovanih koronakrizom, ali i Brexita koji je promijenio odnose na tamošnjem tržištu radne snage, Britancima je nedostajalo 100.000 vozača kamiona. Izvjesno je kako je tijekom pandemije došlo i do otpuštanja kadrova, gotovo 40.000 vozača nije moglo pristupiti obveznim periodičkim vozačkim ispitima, a otprije je već poznato da su s Brexitom uvedene radne dozvole i za radnike iz zemalja Europske unije, pa je i tu "nestalo" 20.000 vozača.
"To nije usko energentsko područje, samo su posljedice energetske, jer je očito nespretnošću imigracijskih ureda odjedanput jedan veliki broj vozača, koji nisu bili domicilni u Velikoj Britaniji, ostao bez dozvola. One su sad istekle za jedan veliki dio ljudi i tu se dogodio administrativni propust koji nema toliko veze s energetikom. To je očito posljedica kompleksa brexit-covid-imigracijska politika Velike Britanije", smatra profesor Igor Dekanić sa Zavoda za naftno-plinsko inženjerstvo i energetiku Rudarsko geološko naftnog fakulteta u Zagrebu.
Panično kupovanje
Iako premijer Boris Johnson uvjerava kako do krize neće doći, jer su sva skladišta puna, građani mu ne vjeruju. Panično kupovanje postalo je opsesija Britanaca, pa je sada aktualna i borba za svaku kap goriva, unatoč tome što British Petroleum i druge velike naftne kompanije koje posluju u Velikoj Britaniji i dalje posjeduju bogate bušotine na Bliskom istoku i u Sjevernom moru. Jasno, ne kupuju Britanci masovno gorivo zato što ima nafte u skladištima, već zato što nema goriva na benzinskim postajama, a i pitanje je koliko dugo ga neće biti.
"Svi su kupci skloni paničnom kupovanju čim se nagovijesti nestašica. Svaka nestašica, bila ona izazvana elementarnom katastrofom ili greškom primjene postojećeg političkog i ekonomskog sustava, što je očigledno ovdje slučaj, izaziva određeni osjećaj panike na tržištu. Koliko dugo će trajati ova kriza, teško je predvidjeti. Pretpostavljam da će Britanci reagirati svim mogućim korekcijama, unutar postojećeg sustava, od radnih dozvola do možda angažiranja vojske, kako su najavili, za pojačanje transporta od punih skladišta do mjesta prodaje", tvrdi profesor Dekanić.
Nezgodan trenutak
Ovaj se šok dogodio u nezgodnom trenutku. Iako Velika Britanija formalno više nije članica Europske unije, u mnogočemu o njoj još uvijek ovisi, a Europska je unija suočena s drastičnim poskupljenjem nafte i plina, ali i sve većom željom za energetskom neovisnošću, napose od Rusije, kojoj to u ekonomskom smislu nimalo ne odgovara. Dekanić smatra da bi se nestašica goriva na benzinskim postajama u EU-u mogla dogoditi, ali svakako ne iz ovako naizgled banalnog razloga kao na Otoku.
"Svaka država u EU-u ima svoju regulativu, svoje transportne sustave i udaljenosti. U jednom, ipak trajnom, konglomeratu država, kao što je EU, ta reakcija je ipak različitija, nije kao u svakoj pojedinoj državi. Vjerojatno bi ti poremećaji bili manji, jer neke zemlje imaju punija ili praznija skladišta, sve ovisi o poslovnoj politici operatora. Međutim, do poremećaja je uvijek moguće doći, a kod energenata taj poremećaj redovito izaziva panične reakcije, pogotovo pred zimu", istaknuo je Dekanić.
No, panična reakcija u Britaniji traje već neko vrijeme. Police trgovina su već mjesecima prazne, a sad stižu i informacije da se u pojedinim gradovima ne odvozi smeće. Razlog je isti kao i kod nestašice goriva – nema vozača kamiona. Dakle, kriza se širi i na druge sektore, a kako je tržište energenata osjetljivo na sve podražaje, moglo bi negativno reagirati. U vrijeme nestašica, poznato je, cijene rastu. Ionako su, zbog koronakrize i optimistične najave oporavka gospodarstva, već visoke. Dok građani daju zadnji peni za malo goriva ili hranu, pritom psujući državu jer ništa ne poduzima, zaboravljaju da baš državi to ide u korist.
"Državi je poskupljenje energije, koja je vrlo oporeziv proizvod, dobro, jer većina maloprodajnih cijena su prihodi države, paradržave, različitih infrastrukturnih sustava. Činjenica koju ljudi često zaboravljaju je da je 60 posto cijene benzina i blizu 60 posto cijene dizela na benzinskim postajama prihod države", istaknuo je profesor Dekanić.
'To se u Hrvatskoj teško može dogoditi, ali ne treba otpisivati'
U Hrvatskoj su, pak, cijene probile iznos od 11 kuna po litri. Dizel ili benzin, sasvim je svejedno. Nama, barem zasad, ne prijeti nestašica vozača kamiona, iako su se djelatnici u transportu tijekom koronakrize podosta žalili na manjak poslova, samim time i novca, te na uvjete rada. Ne prijeti nam ni nestašica nafte. Profesor s RGN-a smatra da se britanski scenarij u Hrvatskoj teško može dogoditi, ali da ga svejedno ne treba otpisivati.
Osvrnuo se i na vožnju par-nepar u bivšoj državi te istaknuo da se situacija u energetskom sektoru Hrvatske do raspada federacije šest zemalja i Domovinskog rata već normalizirala, a ono je već bilo spremno na reakcije tržišta. Upravo to smatra razlogom zbog čega su poremećaji u opskrbi gorivom kod nas manje mogući.
"U Velikoj Britaniji se to dogodilo naprosto stjecajem okolnosti, jer to nitko nije primijetio ili analizirao. Njihovim demografima je bilo periferno pitanje to da su svi vozači odjednom bili stranci, a činjenicom stupanja na snagu Brexita i vozači iz EU-a su postali stranci i odjednom su izgubili radne dozvole. To je propust sustava. Oni koji su odgovorni unutar državnog sustava za funkcioniranje pojedinih podsustava na to moraju paziti. Poremećaj dođe iz energetike, ali uzrok i posljedice ne moraju biti energetske prirode i na to ljudi u sustavu moraju paziti", zaključuje profesor Dekanić.
