Što se događalo tih dana i tog konkretnog dana koji se spominje? Ponovimo lekciju iz povijesti.
"Crna subota" 27. listopada 1962.
Kubanska raketna kriza i danas se smatra najdramatičnijom vojno-političkom situacijom u ljudskoj povijesti budući da je u 38 dana njenog trajanja svijet bio na rubu nuklearnog rata, a čitavo čovječanstvo na pragu mogućeg istrebljenja.
Kriza je izbila nakon što je Sovjetski Savez, kojemu je tada na čelu bio Nikita Hruščov, razmjestio svoje nuklearne rakete na Kubi, takoreći u dvorištu druge supersile, Sjedinjenih Američkih Država kojima je predsjednik bio John F. Kennedy. Taj famozni 27. listopada u Bijeloj kući su kasnije nazvali "Crnom subotom".
Drama je započela kada je nad Kubom sovjetskim projektilom pogođen američki špijunski zrakoplov U-2. Dao ga je srušiti zapovjednik tamošnje sovjetske protuzračne obrane, znajući za naredbu kubanskog lidera Fidela Castra da se puca na sve zrakoplove koji nenajavljeno uđu u zračni prostor Kube. No, sovjetski zapovjednik prethodno nije imao vremena razmijeniti informacije s nadređenim zapovjednicima.
Dan velikih incidenata
Gotovo u isto vrijeme, još jedan američki špijunski U-2 greškom je i bez dozvole petnaest minuta nadlijetao teritorij Sovjetskog Saveza. Na to su Sovjeti odgovorili podizanjem svojih MiG-ova, a Amerikanci odmah odgovorili podizanjem svojih lovaca F-102 naoružanih nuklearnim glavama zrak-zrak.
Istoga dana američka je mornarica ispalila seriju signalnih dubinskih bombi u blizini sovjetske podmornice B-59 u Karipskom moru ne znajući da je ona opremljena torpedom s nuklearnom bojevom glavom. Amerikanci su Sovjetima samo željeli prenijeti poruku da izrone na površinu, no u sovjetskoj podmornici nastala je neviđena nervoza, pa je zapovjednik Valentin Grigorijevič Savicki bio spreman lansirati nuklearni torpedo čija je meta trebao biti američki nosač aviona.
Treći čovjek iz ruske podmornice
Po tadašnjim pravilima, piše Mondo.rs, lansiranje torpeda moglo se obaviti jedino uz suglasnost triju časnika - zapovjednika podmornice Savickog, političkog komesara Ivana Semjonoviča Maslenikova te drugog kapetana. Taj treći čovjek i drugi kapetan podmornice bio je naš junak, tada 36-godišnji Arkipov.
Od njih trojice jedini se on usprotivio lasniranju nuklearnog torpeda. I uspio je nagovoriti Savickog da izda naređenje o izranjanju i sačeka naredbu iz Moskve o daljnjim postupcima. Da se Arkipov priklonio ostaloj dvojici časnika, gotovo je sigurno da bi ruska podmornica lanisrala nuklearni torpedo što bi izazvalo reakciju koja bi, kako se tada govorilo, mogla "uništiti čitavu sjevernu hemisferu".
Početak Kubanske krize
Što se same Kubanske krize tiče, ona je započela kada je 14. listopada pilot američkog špijunskog zrakoplova U-2 snimio 928 fotografija na kojima su se vidjela gradilišta lansirnih rampi za rakete SS-4 u ribarskom selu San Cristobal na zapadu Kube.
Tadašnji ministar obrane Robert McNammara o tome je obaviješten u ponoć i sljedećeg je jutra pokazao fotografije predsjedndiku Kennedyju. Američki vojni vrh tada je sugerirao, kao jedino rješenje, totalni napad i invaziju na Kubu. McNammara i Kennedy nisu se složili s tim i odoljeli su pritisku američkog vojnog vrha. No, donijeli su odluku o pomorskoj blokadi Kube. Senat je to odobrio i donesena je odluka o mobilizaciji 150 tisuća vojnika iz pričuvnog sastava.
Deseci američko-sovjetskih incidenata
Hruščov je na to 23. listopada zaprijetio ispaljivanjem nuklearnih raketa u slučaju američke invazije na Kubu. Tih su dana bili učestali incidenti između američkih i sovjetskih zrakoplova, brodova i podmornica. Hruščov je Kennedyju 26. listopada uvečer poslao osobnu poruku koja je glasila: "Nećemo slati novo oružje, a ono na Kubi ćemo povući ili uništiti, ako vi uklonite blokadu i obećate da nećete izvršiti invaziju na Kubu".
Hruščov je znao da je zapovjedništvo američke vojske bilo spremno 29. ili 30. listopada započeti bombardiranje Kube.
Zasluge za mirno rješenje
Nakon dramatičnih događaja te "crne subote" 27. listopada 1962. i trezvenog stava Vasilija Aleksandroviča Arkipova, Sovjeti su idućeg dana, u nedjelju 28. listopada pristali razmontirati nuklearne rakete na Kubi i vratiti ih u SSSR.
Kennedy, Hruščov i tadašnji glavni tajnik UN-a U Tant pobrali su većinu zasluga za mirno rješenje krize koja je svijet dovela na rub nuklearnog uništenja. No golemi dio zasluga pripada i Arkipovu, čovjeku o kojemu se tada, a i kasnije, do njegove smrti 1998. godine, nije mnogo znalo.
