Dagan je bio direktor Mossada od 2002. do 2011. godine. Pod njegovim vodstvom Mossad je izvodio tajne napade na iranske nuklearne stručnjake, kao i cyber napade, poput virusa Stuxnet, koji je značajno usporio iranski nuklearni program. Premijer Benjamin Netanjahu nazvao ga je "hrabrim borcem i zapovjednikom koji je značajno doprinio sigurnosti države". To su međutim, lijepe riječi za čovjeka s kojim se Netanjahu snažno sukobio.
Nakon što je otišao s čela Mossada, Dagan je naime bio snažni protivnik vojnog udara na Iran, što je ideja kojom se izraelsko vodstvo dugo vremena poigravalo. Otvoreno je kritizirao premijeraNetanjahua zbog njegovog protivljenja prošlogodišnjem nuklearnom sporazumu između Irana i svjetskih sila.
Podsjetnik na holokaust
Dagan je rođen 1945. u Ukrajini, na podu vagona vlaka kojom je njegova obitelj deportirana iz Sovjetskog saveza u nacistički logor u Poljskoj. Tada se zvao Meir Huberman. Dio obitelji mu je ubijen u holokaustu, no roditelji su mu preživjeli.
U svome je uredu godinama držao fotografiju svoga djeda slikanu na dan kada je ubijen, 1942. godine, u Lukowu u Poljskoj. Na fotografiji se vidi preplašeni muškarac s bradom, kako kleči ogrnut molitvenim šalom i moli za milost nacističke vojnike koji stoje oko njega, s podrugljivim izrazima lica i puškama na gotovs.
1950. godine njegova je obitelj brodom za prijevoz stoke pobjegla u Izrael i umalo se utopila putem.
Karijera u vojsci
Nakon srednje škole Dagan je prošao obuku za padobranca. Dok se borio u Gazi tijekom Šestodnevnog rata, 1967. godine, njegov je džip naletio na minu i Dagan je ranjen u nogu. Vojnik je privukao pažnju Ariela Sharona, nedavno preminulog tadašnjeg šefa Južnog vojnog zapovjedništva, te ga je 1970. zadužio da napravi posebnu "eliminacijsku" jedinicu koja će loviti osumnjičene teroriste u Gazi.
Dagan o svojim danima u vojsci, a osobito u tajnoj službi nije puno govorio, no mediji su opširno o tome pisali. On i njegovi vojnici često su se prerušavali u palestinske taksiste ili seljake kako bi se infiltrirali u terorističke ćelije i, često, ubijali njihove pripadnke. Jedno od odlikovanja koje je dobio zaslužio je nakon što je razoružao i ubio palestinskog borca koji je u rukama imao granatu.
Specijalist za "odvajanje Arapa od njihovih glava"
Dagan i premijer Ariel Sharon 2002. godine, kada je imenovan šefom Mossada
Navodno je u akciju ponekad išao sa svojim ljubimcem dobermanom. Jedan je vojnik koji je služio s njime rekao da bi Dagan ujutro "ustao, izašao iz sobe i pišao jednom rukom, a drugom pucao u konzerve".
Sam Sharon je jednom kazao da je "Daganova specijalnost odvajanje Arapa od njihovih glava". Međutim, kasnije kada se uspeo u obavještajnoj službi, potrudio se da odbaci te priče o svojoj mladosti koje su ionako možda bile samo mit. Nedavno je u jednom intervjuu za Channel 2 na pitanje kako se osjećao kada je išao u opasne misije rekao "Nema užitka u oduzimanju života. Onaj tko u tome uživa je psihopat."
Dagan je vojsci dogurao do čina generala, te je obavljao razne dužnosti u vojsci i obavještajnom sektoru, sve do 2002. godine kada ga je premijer Sharon, nezadovoljan radom obavještajnih službi, postavio za direktora Mossada. Dagan je uspio povećati proračun Mossada, pokrenuo je agresivne, ponekad i nasilne operacije u inozemstvu i razvio izraelske tehnološke sposobnosti.
Mossad je 2007. godine otkrio tajno nuklearno postrojenje u Siriji, izgrađeno uz pomoć Sjeverne Koreje. Izraelci su ga bombardirali iduće godine, mada to nikad nisu javno priznali. 2008. Mossad je u Damasku organizirao atentat na glavnog terorističkog operativca Hezbolaha, Imada Mugnijeha, kojem su digli automobilu zrak.
10 obavještajnih agencija koje vladaju svijetom, pogodite tko je na vrhu
Glavni cilj - Iran
Usprkos svim ovim akcijama, Daganov je prioritet uvijek bio iranski nuklearni program. Još od sredine 1990-ih Izraelci su bili uvjereni da Iran radi na dobavljanju i obogaćivanju urana te razvoju atomske bombe. Taj su posao obavljali polako i metodično, kako bi izbjegli inspekcije i sankcije. Izraelci su se čak divili Irancima jer nisu željeli dobiti atomsku bombu što je brže moguće, već što je sigurnije moguće.
Vjeruje se da je Mossad pod Daganovim vodstvom stajao iza svih pokušaja sabotaže iranskog nuklearnog programa, poput Stuxneta, virusa koji je unazadio iranski program, atentata na vodeće znanstvenike i dužnosnike uključene u program, infiltriranje dobavljačke mreže i prodaja sabotirane opreme Irancima kako bi se uništila ili oštetila postrojenja. Mossad je aktivno vrbovao agente u Iranu i pokušavao privući prebjege. Dagan je čvrsto vjerovao da zapad i Izrael trebaju pomoći iranskoj oporbi.
U arapskom je svijetu bio, naravno, desetljećima prikazivan kao sam Sotona, tisak ga je opisivao kao nemilosrdnog ubojicu Arapa. Egipatski ga je tisak prozivao zbog zločina, no kako se sunitski Egipat, baš kao i Saudijska Arabija boji "šijitske bombe", tisak u toj zemlji je Dagana nazvao "izraelskim Supermanom" i mozgom koji je stajao iza operacije u kojoj je ubijen Masud Ali Mohamadi, iranski nuklearni znanstvenik.
Različita mišljenja o njemu bila su vidljiva i u samom Izraelu. Kada ga je Channel 2 proglasio osobom godine, komentator lijevog tiska Gideon Levy je napisao da je izraelska osoba godine ubojica, da bi samo tri godine kasnije, kada je Dagan istupio protiv Netanjahua, tog istog Dagana hvalio zbog "odgovornog i hrabrog čina".
Od šefa obavještajaca do disidenta
Dagan je imao izvrstan odnos sa Sharonom i Ehudom Olmertom, ali ne i s Netanjahuom kojem je zamjerio prekid razgovora s Palestincima i sve lošije odnose s Turskom, te je napustio Mossad 2011. godine, tvrdeći da nije otjeran, već da mu je dosta nakon osam i pol godina na čelu obavještajne službe.
Netanjahu je sa svoje strane bio nezadovoljan zbog zabrljane akcije u Dubaiju u siječnju 2010. godine. Izraelski operativci s lažnim putovnicama u navodno u tamošnjem luksuznom hotelu ubili Hamasovog šefa nabave raketa, Mahmuda al-Mabuha. Nitko nije uhićen, no nadzorne su kamere snimile 26 izraelskih operativaca i njihove fotografije dostavile medijima.
Glavni je problem međutim stigao nešto kasnije. New Yorker i drugi mediji opisuju kako su potkraj 2010. godine Dagan i drugi obavještajni dužnosnici na tajnom sastanku rekli premijeru Netanjahuu i ministru obrane Ehudu Baraku da jednostrani napad na Iran ne bi bio uspješan i da bi doveo do rata. Barak je bio bijesan, navodno.
Samo nekoliko dana prije nego je odstupio sa čela Mossada, Dagan je započeo s javnim prozivanjem Netanjahua i njegove politike prema Iranu i vrlo iskrenim odgovorima novinarima koje su vojni cenzori pokušali zaustaviti, ali svejedno je sve procurilo u javnost. Idućih je mjeseci zaprepastio javnost svojim istupima u kojima se usprotivio ideji napada na Iran.
Jomkipurski rat
Kao razlog je naveo ono što se izraelskoj vojsci dogodilo u Jomkipurskom ratu, 1973. godine. Izraelska vojska uhvaćena je na spavanju i u zajedničkom egipatsko-sirijskom napadu izgubila 2500 ljudi. Dagan je kazao da ga je ta katastrofa uvijek mučila: "Ne želim se naći u situaciji da nakon događaja shvatim da nisam ništa rekao, a mogao sam", objasnio je.
Za New Yorker je izjavio da nije odjednom postao liberalan. "Da smatram da će gola sila zaustaviti iransku nukearnu prijetnju Izraelu i regiji, to bi bila jedna stvar. Procjenjujem stvari s praktičnog gledišta. Morate uzeti u obzir sljedeća pitanja. Što bi izraelski napad postigao? Što bi se dogodilo pet minuta nakon tog napada? I koje su posljedice takvog napada?"
Dagan je i ponudio odgovore na ta pitanja - napad bi doveo do regionalnog rata i riješio bi unutarnje probleme koji postoje u Iranu - ujedinio bi iransko društvo uz sadašnje vodstvo i pružio bi opravdanje Iranu da doista i napravi nuklearnu bombu. A bombardiranje bi bilo čin rata i nitko ne može predvidjeti koji bi odgovor protiv Izraela bio", kazao je.
