Ukrajinka Natalija Lutsik iz Rusije je spasila 15 djece koje su ruski vojnici odveli u Rusiju iz okupiranih ukrajinskih dijelova, javlja Sky News. Sve je riskirala da bi spasila djecu koju je podučavala u jednoj školi u Ukrajini.
Na početku razgovora za Sky News Lutsik je ispričala da se u selu Novopetrovka nalazi sirotište i škola koja je bila dom za 100 djece od kojih su mnoga djeca bila siročad. Opisala je i dan kada su došli Rusi.
"Bila sam nevjerojatno uplašena. Prvo sam vidjela tenkove koji prolaze kroz selo. Ruski se komandant uz vojnike, koji su nosili mitraljeze, progurao kroz vrata škole. Vidjele su mu se samo oči", rekla je i dodala da je zapovjednik potom u nju upirao prstom i naredio joj da priđe.
Namjeravala je djecu smjestiti na sigurno, ali Rusi joj nisu dopustili te su poručili da će joj pucati u leđa ako ode i da će odvesti djecu. Deportacija tisuće djece jedan je od najgorih zločina koje su Rusi počinili u Ukrajini. Kako je napisao Sky News, Rusi smatraju da ovim postupcima spašavaju djecu iz humanitarnih razloga.
Ruski su se vojnici vratili pod djecu sutradan. Ukrcali su ih u minibuseve. Kako bi ih zastrašii, vojnici su ispalili nekoliko metaka. Djevojčica Dasha rekla je da nisu htjeli ići.
"Svađali smo se s njima i rekli smo da ćemo radije ostati u podrumu", kazala je 14-godišnjakinja i dodala da su vojnici potom počeli pucati u dvorištu škole.
Natalija, njezin suprug Valerij i djeca prebačeni su u drugo sirotište odmah iza neprijateljskih linija u selu Stepanovka. Lutsik je cijelu situaciju usporedila s "psihijatrijskom bolnicom".
"Kada su moja djeca vidjela rešetke na prozorima, počeli su plakati", ispričala je Lutsik.
Rusi su im ponovno naložili promjenu lokacije samo tri mjeseca nakon što su došli. Imali su deset minuta za pakiranje stvari. Prešli su rijeku Dnjepar i izvan oblasti Hersona.
"Imao sam osjećaj da se nikada nećemo vratiti u našu rodnu Ukrajinu kada smo prešli rijeku", kazao je 15-godišnjak.
Potom su ih autobusima prevezli kroz okupirani Krim i preko Kerčkog mosta te su u konačnosti stigli u kamp u Krasnodaru u južnoj Rusiju.
"Valerij i ja smo plakali cijelim putem. Bilo je strašno reći djeci da smo u Rusiji. Osjećala sam se kao da smo im iščupali srce", rekla je Lutsik koja je potom osmislila plan za bijeg prema kojemu bi djeca iz kampa u Krasnodaru preko planina pa u Gruziju.
Ipak, želi da detalji ostanu tajni jer želi da i drugi prate te korake. Naime, imali su samo polovinu osobnih dokumenata djece, a brinuli su se i da će neki dokumenti biti odbijeni. Bili su u strahu i da će status veterana Valerija biti otkriven zbog granične provjere vojne tetovaže. Naposljetku su stigli na svoje odredište. Sada žive slobodno u Gruziji.
"Bili smo sretni što smo napustili Rusiju", naglasila je Lutsik i djeca koju je spasila.
