'Zatvorenike Haškog suda nitko tamo ne tretira kao kriminalce, kao nekoga prema kome treba biti nasilan i strog. Većina nas smo generali, pa nas se tako i tretira. On je u Haagu bio gospodin i prema njemu su se tako odnosili. Ako je želio doći do otrova, mogao je to učiniti vrlo lako. Bez obzira na vjeru, nacionalnost i strane na kojima smo bili u ratu, u Haagu smo bili samo profesionalci. Tu rat prestaje, tu smo vojnici', ispričao je neimenovani bivši haški zatvorenik za 24sata.
Kaže kako je Praljku otrov vjerojatno nabavio jedan od generala koji je već osuđen, ali i da nije nepoznato da djelatnici pritvora znaju ponekad 'uskočiti u pomoć'.
Čuvari vole pomoći
'Ipak smo mi Balkanci, pa ćemo se snaći i međusobno si pomoći. Generalu Praljku otrov je nabavio ili netko od drugih kolega generala, koji su već osuđeni i odslužuju pravomoćnu kaznu zatvora, pa su kontrole nad njima i manje, ili netko od stražara, što je i vjerojatnije. Stražari tamo baš nisu bajno plaćeni, ne znaju ni dokle će zapravo još uopće imati posao, i uvijek su rado za neki novčani dar nabavljali nam stvari koje smo željeli i donosili nam u kaznionice. Netko mu je svjesno pomogao i uslišao mu molbu. Trebalo je i točno znati koji otrov i gdje nabaviti. Netko mu je ispunio zadnju želju, uvjeren sam da je to netko od osoblja Haškog suda', tvrdi izvor.
Kontrole, kaže, nisu rigorozne. Obitelj i prijatelji nisu mogli ulaziti u zatvor s torbama, to je bilo dopušteno samo odvjetnicima. No, bočicu otrova moglo se unijeti, iako bi taj koji bi je nosio riskirao veliku kaznu, a pritvorenik samicu.
'To Praljak sigurno nije riskirao, pa sam i dalje uvjeren da mu je otrov pribavio i u posljednji tren u ruke dao netko od zaposlenika suda', rekao je bivši zatvorenik.
'Nije se postupalo po sigurnosnoj proceduri'
Stručnjak za sigurnost Mate Laušić smatra kako se u Praljkovu slučaju nije postupalo po sigurnosnoj proceduri. Laušić je bio svjedok u postupku protiv Gotovine, Markača i Čermaka, u Haagu je bio petnaestak puta i upoznat je sa sigurnosnim sustavom. S obzirom na to da je suđenje trajalo 13 godina, sve je bilo opuštenije, kaže.
Iz pritvorske jedinice u Sheveningenu optuženici se dovoze na sud. U pritvorskoj jedinici dobivaju odjeću u kojoj će biti na ročištu.
'Nije izvršena 'sterilizacija', pregled nije napravljen. Upitno je koju je supstanciju Slobodan Praljak popio. Moguće je da je uzeo neko sredstvo za čišćenje sanitarnih prostorija, koje često imaju i toksična svojstva, ili je sam napravio neki pripravak.
Da je stražar bio u neposrednoj blizini, kao što je bio njegov kolega kad je sud obrazlagao presudu Jadranku Prliću, uočio bi na vrijeme kako Praljak poseže rukom u džep i spriječio bi ga. No on je bio zaklonjen od Prlića i uopće nije vidio što se događa', objašnjava Laušić.
'Netko je trebao reagirati'
Umirovljeni krim-inspektor Branko Lazarević, također svjedok iz Haaga, slaže se s Laušićem. On je u Haški sud uspio unijeti krhotine bombe.
'Kad sam ja mogao donijeti bombu u sudnicu, kako onda Praljak ne bi mogao unijeti nekoliko kapi nekog otrova? A i da ga je stražar pratio, morao je vidjeti da poseže za nekom drugom čašom i mogao je reagirati odmah i tako ga spriječiti da supstanciju popije do kraja', rekao je Lazarević.
Pravnik Pero Kovačević koji je pomagao obrani Praljka tijekom žalbenog postupka jedini je stručnjak suda u Haagu za nacionalno zakonodavstvo koji je mnogo puta bio u pritvoru u Scheveningenu te u zgradi suda kao dio obrane generala Ivana Čermaka.
Nema apsolutne sigurnosti
'Apsolutne sigurnosti nema, ali kontrole su svaki put kad sam bio bile rigorozne. I pri dolasku u pritvor i na sud prolazili smo pretrese, sve se moralo izvaditi. A onda još proći detektore. Pritvorenici su također bili pregledavani prije odlaska na sud i ne vjerujem da je Praljak mogao ponijeti otrov sa sobom. Lakši prolazak na sud imali su samo oni akreditirani. Možda je lošijoj sigurnosti uzrok što je danas zadnji dan rada suda', rekao je Kovačević.
