Iz Kijeva smo krenuli u Senkivku. Malo mjesto tri pol sata vožnje, na sjeveru zemlje. Plavi znak je upozorenje da je blizu granica. Ne jedna nego dvije.
Senkivka na ukrajinski ili Senkovka na ruski. Ispred mene je
Rusija, iza mene je Bjelorusija. Na tromeđi se nalazi spomenik
koji se zove Tri sestre. Te tri sestre su Ukrajina, Rusija i
Bjelorusija.
Sve je pokriveno snijegom i jako tiho. Kao da su zapeli u nekom
drugom vremenu. Jedino što odzvanja su vijesti - bar za one koji
ih gledaju.
''Ne treba nam rat. Živimo mirno. Nema nikakvih tenkova, ondje je
Rusija, možete vidjeti Rusiju. Nema tenkova, nema ničega, sve je
mirno i tiho. Od svega ovoga rade veliku buku u Kijevu, ne
ovdje'', izjavila je Katerina iz Senkivke, Ukrajina.
''Gledam vijesti samo na ruskoj televiziji. U Ukrajini se nema
što vidjeti u vijestima. Ne bojimo se ničega. Živjeli smo kao
braća i sestre i sada ide brat na brata ili brat na sestru. Ne
bojimo se ničega'', rekla je Valentina iz Senkivke.
Braća i sestre, kao braća i sestre. Nekad dobri i u svemu
zajedno, ali ni svađe im nisu strane. Ljudi koji žive ovdje imaju
neke druge brige i probleme. Svaki dan na bunar idu po vodu. Za
sebe i za životinje.
''Ja sam rodom iz Rusije. Živim ovdje 38 godina. U Rusiji mi je
sestra, suprugov brat također živi ondje. Nema tenkova, nema
pucanja, ne bojim se. Čega bih se bojala? U Donbasu i Lugansku
pucaju. Žao mi je djece koja ondje žive'', rekla je Tamara iz
Senkivke.
''Ne bojim se Putina. Ne bojim se ničega na svijetu. Pitajte
mlade, a ne ovako staru osobu poput mene. Imam 84 godine i živim
sama'', rekla je Eugenia iz Senkivke.
Mlade smo htjeli pitati, ali ih ovdje i nema. Otišli su jednoj od
tri sestre. Odselili se u veće gradove Ukrajine, Rusije ili
Bjelorusije.
