U Srbiji je ponovno aktualizirana ideja da se u Beogradu podigne spomenik bivšem srpskom 'voždu' i haškom optuženiku Slobodanu Miloševiću. Inicijativa dolazi iz Socijalističke partije Srbije (SPS) koju je početkom 1990-ih osnovao Milošević i bio joj na čelu. Kako piše Blic, počasni predsjednik SPS-a Milutin Mrkonjić najavio je da će Skupštini grada Beograda službeno podnijeti prijedlog za postavljanjem spomenika Miloševiću u središtu grada.
Mrkonjić je taj prijedlog iznosio već više puta, a potkraj prošle godine odgodio ju je za ovu jer gradska Komisija za imenovanje ulica i trgova nema predsjednika, pa nije imao kome uručiti službeni prijedlog.
Započeti ratovi i izgubljeno Kosovo
Kao odgovor na Mrkonjićevu inicijativu, beogradski Blic je nabrojio deset razloga zbog kojih Miloševiću, kako pišu, nikada ne bi trebalo podići spomenik. Kao prvi ističu krvave ratove u bivšoj Jugoslaviji koje je Milošević pokretao, a koji su rezultirali sa 140 tisuća poginulih, gotovo četiri milijuna prognanih te ogromnim razaranjima. Najveća ironija je, piše Blic, što je Milošević tvrdio da u tim ratovima Srbija nije sudjelovala. Prema nekim procjenama, ukupna ekonomska šteta od ratova na prostoru bivše Jugoslavije iznosila je oko 100 milijardi dolara.
Drugi razlog koji navodi Blic je - izgubljeno Kosovo. "Milošević problem Kosova nije rješavao kada je trebalo, već se na to 'odvažio' tek nakon sukoba u BiH i Hrvatskoj, i to vojno, što je bio povod za bombardiranje Srbije 1999. godine. Kapitulacija je potpisana u kavani Europa, kojom se zapravo srpska vojska povukla s Kosova, a bombardiranje je prekinuto. To je bio i početak kraja južne srpske pokrajine u sastavu Srbije", piše beogradski list dodajući da je pitanje Kosova i dalje najveći problem Srbije.
NATO-ovo bombardiranje i prisilna mobilizacija
Treći razlog protiv podizanja spomenika Miloševiću je NATO-ovo bombardiranje Srbije započeto 24. ožujka 1999. godine. Zračni napadi su trajali 78 dana, u njima je poginulo oko tri tisuće ljudi, a procjene štete kreću se od 30 do 100 milijardi dolara.
Četvrti razlog, prema Blicu, protiv podizanja spomenika Miloševiću je prisilna mobilizacija. "U ratove koji su vođeni "za obranu srpstva" i velikosrpske ideje nije bila slana samo profesionalna vojska, već najvećim dijelom mladići na odsluženju vojnog roka, ali i oni koji s vojskom nikada nisu imali veze. Mnogi od njih nikada se nisu vratili, a veliki broj onih koji jesu, nikada nije zaliječio fizičke i psihičke rane", piše Blic.
Izborna krađa i političke likvidacije
Peti razlog, kako ga navodi Blic, bila je Miloševićeva krađa glasova na lokalnim izborima 1996. godine koja je bila povod građanskim i studentskim prosvjedima, dok je pravi razlog bilo nezadovoljstvo građana teškom socioekonomskom situacijom i izolacijom zemlje.
Šesti razlog su politička ubojstva iza kojih je stajao Milošević. Spominju se likvidacije političara Ivana Stambolića, novinara Slavka Ćuruvije, žrtve atentata na Ibarskoj magistrali, kao i neuspjeli atentat na Vuka Draškovića u Budvi. U pravomoćnim presudama u slučajevima Stambolića i Budve, srpski su sudovi u tri instance utvrdili da je Milošević "iz niskih pobuda" naredio ubojstva političkih neistomišljenika.
Hiperinflacija i redovi za hranu
Sedmi razlog zbog kojeg, prema Blicu, Milošević ne zaslužuje spomenik je hiperinflacija. "Sve je počelo 1990. godine, koja je završena inflacijom od 121,7 posto, a godinu dana kasnije inflacija je iznosila 235 posto. Prethodno je država "zamrznula" cjelokupnu deviznu štednju građana, čime je nastao problem stare devizne štednje koju oni koji su je imali nikada neće dobiti u punom iznosu. Nju Srbija i 25 godina kasnije i dalje otplaćuje. Procjenjuje se da su obveze banaka prema građanima Srbije i Crne Gore tada iznosile 8,7 milijardi njemačkih maraka, a u tom je razdoblju tečaj njemačke marke na crnom tržištu povećan za više od 1100 posto", piše Blic o hiperinflaciji koja je tada trajala dvije godine.
Nju su pratili i redovi građana za hranu, bonovi, šverc benzina... što Blic navodi kao osmi 'protumiloševićevski' razlog. Ekonomske sankcije bile su uvedene 1992. godine i tada je došlo do nestašice svih važnih namirnica i potrepština. Ta je godina završila u Srbiji s godišnjom inflacijom od 19.755 posto.
Egzodus iz zemlje i pljačka pod okriljem države
Deveti razlog koji navodi Blic je egzodus iz Srbije. Prema podacima UNHCR-a, od 1991. godine izbjeglo je ili je raseljeno između 3,7 i četiri milijuna ljudi s prostora bivše SFRJ. "Iako je većina njih promijenila mjesto življenja u okviru bivših republika, ni najmanje nije zanemariva brojka od 600 do 800 tisuća onih koji su emigrirali u zemlje Europske unije, dok je njih između 10.000 i 15.000 zatražilo azil u SAD-u i Australiji", piše Blic.
Deseti i posljednji razlog koji Blic ističe kao argument protiv podizanja spomenika Miloševiću jest pljačka provedena pod okriljem države. "Pod budnim okom i u režiji države osnovane su najprije Dafiment banka, a zatim i Jugoskandik, piramidalne štedionice koje su opljačkale desetke tisuća građana. Bajka o lakoj zaradi trajala je neko vrijeme, kada je cijeli sustav doživio krah, a ušteđevina većine građana otišla u nepovrat. Iako su osnivači ovih banaka bili Dafina Milanović i Jezdimir Vasiljević, kasnije je otkriveno da je to bio državni projekt iza kojeg je stajao prvi bankar Srbije - Slobodan Milošević", piše Blic dodajući da je bilo oštećeno 150.000 ljudi za 450 milijuna ondašnjih njemačkih maraka.
