"Vjerojatno će biti uspješni, a mi ćemo umrijeti večeras", rekao je jedan od ministara, tvrdi službenik koji je prisustvovao sastanku. "Pripremimo se za smrt. Svi ćemo mi postati mučenici u ovoj borbi."
Poslao je svog tjelohranitelja da mu donese njegov vlastiti pištolj. Pripadnici snaga sigurnosti kojima je bio zadatak zaštita zgrade ispraćeni su iz prostorije, jer ministri nisu znali kome vjerovati usred puča koji se događao svuda oko njih.
Upravo su imali sastanak kada su državnu radioteleviziju, TRT, preuzeli pobunjenici a voditeljica vijesti je bila prisiljena pročitati izjavu u kojoj je pisalo kako je vojska preuzela kontrolu nad državom i u kojoj se denuncirao predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Kabinet je na dvije minute zapao u potpunu tišinu.
Zatim se jedan ministar našalio, što je smanjilo napetost "Ignorirajte TRT, ja ne pratim niti njihov redovan program, to je obična državna televizija."
Neuspio pokušaj vojnoga udara
Gotovo tri dana prošla su od kada je frakcija unutar turskih oružanih snaga pokušala svrgnuti vladu, i to tako što je izvela tenkove na ulice Istanbula i Ankare, blokirala mostove, uhitila visoke vojne časnike, zauzela TV postaje i pokreula koordinirane napade na sjedišta policije i sigurnosnih službi, uz obećanje da će povratiti pravu demokraciju.
Pokušaj je bio kratkoga vijeka ali zato krvav, a u pucnjavi je izgubljeno stotine života, dok je tisuće ljudi ranjeno. Glavni je grad prepun znakova nedavnog nasilja, napušteni tenkovi sada zabavljaju lokalno stanovništvo koje pozira na metalnim lešinama ostavljenim po ulicama. Razbijeno staklo i beton ukrašaqvaju pod lokalnih sigurnosnih i obavještajnih stožera te zgrade parlamenta, koja je i sama granatirana u napadu na demokratske institucije simbolične važosti.
Ali kako se Turska počinje oporavljati od neuspješnog vojnog udara, pojavljuju se novi detalji o tome kako se sve odvijalo, i koliko je u stvari vojna intervencija bila blizu da uspije. Brojni su promatrači naknadno opisali udar kao amaterski, ali svjedočanstva vladinih službenika koji su mu osobno prisustvovali pobijaju takvu karakterizaciju, te ga opisuju kao dobro organiziranog i gotovo uspješnog.
Pripreme za udar
Na dan udara, u petak, u Ankaru je bio pozvan ministar unutarnjih poslova zajedno s drugim visokom dužnosnicima na tajni sastanak u vojni stožer, a koji se trebao održati nakon 17 sati. Radilo se o lažnome sastanku čija je namjera bila zatočiti ga.
Nije otišao jer je imao puno posla, a kasnije kada je udar krenuo našao se zaglavljen u zračnoj luci u Ankari, gdje je uspostavio krizno središte za upravljanje situacijom, dok ga je od pučista štitila gomila koja se protivila udaru.
Glavni protuteroristički službenik odgovoran za za borbu Turske protiv Islamske države je otišao na taj 'sastanak' u predsjedničku palaču u Ankari. Kasnije je pronađen s vezanim rukama, upucan u vrat, tvrde viši dužnosnici.
Sam predsjednik Erdogan bio je u odmaralištu Marmaris, ali napustio je rezidenciju u kojoj je odsjeo nekih 20 minuta prije nego što su ju napali pučisti. Oko 25 vojnika pucajući se spustilo helikopterima na hotel u pokušaju da ga otmu.
Ali dok je letio iz Marmarisa u poslovnom mlažnjaku, dva lovca F-16 zahvatila su svojim radarskim ciljničkim sustavima predsjednikov zrakoplov. Lovci nisu pucali nakon što je pilot predsjedničke letjelice rekao vojniom pilotima da upravlja letom Turkish Airlinesa.
Početak udara
No to je bilo kasnije. Oko 21h general Mehmet Dişli, brat parlamentarca vladajuće stranke AKP, navodno je dao naređenje da se krene s vojnim udarom, poslavši pripadnike vojnih specijalnih snaga da uhite više zapovjedništvo. Tenkovi su počeli izlaziti na ulice Ankare, a sat kasnije zatvorili su i istanbulske mostove preko Bospora.
Cemalettin Haşimi, viši savjetnik premijera Binalija Yıldırıma, zloslutno je promatrao sve to. U 22:24, nakon što je promotrio Ankaru pod opsadom, ušetao je u ured premijerovog podtajnika.
"Je li ovo stvarno?", upitao je.
"Da, stvarno je", glasio je odgovor. "Ali nismo sigurni sudjeluje li u ovom cijeli lanac zapovijedanja ili samo skupina unutar vojske."
Do 22:37 razgovarali su s premijerom, koji se nalazio u Istanbulu, i odlučili to prozvati pokušajem puča na nacionalnoj televiziji. Nazvali su TRT, ali 10 minuta kasnije TV postaju su zauzeli vojnici. Haşimi je zatim nazvao privatnu televiziju NTV, i par minuta kasnije premijer je denuncirao puč.
'Ponovna uspostava demokracije'
U međuvremenu, u Ankari i Istanbulu događale su se scene kaosa. Na internetskoj stranici vojske pojavila se izjava, koje ja cirkulirla i preko emaila, u kojoj se tvrdilo ta je preuzeta kontrola kako bi se ponovo uspostavila demokracija, potvrđujući strahove vladinih dužnosnika koji su se bojali kako kompletna vojska sudjeluje u preuzimanju vlasti. Haşimi tvrdi kako su suci koji su podržavali prevrat počeli pozivati svoje suradnike da se ponašaju u skladu sa zahtijevima vojske.
Zgrada nacionalne obavještajne službe i stožer policije napadnuti su iz zraka. U drugome slučaju, helikopteri su ciljali obavještajni odjel na najgornja tri kata zgrade.
"Bila je to prava noćna mora", ispričao je Murat Karakullukcu, policijski službenik koji je proveo noć u stožeru tijekom napada i koji je služio u UN-ovoj mirotvornoj misiji na Kosovu. "Prva nam je pomisao bila kako preživjeti, a zatim smo počeli pucati na helikoptere sa pješačkim naoružanjem."
Točka preokreta
Natrag u zgradi vlade rastao je očaj. Odlučili su postaviti mjesto posljednjeg otpora u parlamentu, kada se Erdoğan pojavio u prijenosu uživo u 00:37 na iPhoneu novinarke, i pozvao narod da brani demokraciju.
"Što je FaceTime? Zašto ja to nemam?" pitao je jedan od prisutnih ministara.
"To je bio trenutak u kojem se priholoski stav preokrenuo i pomislili smo da ćemo ipak pobijediti", rekao je Haşimi.
Ljudi su počeli u velikom broju izlaziti na ulice, u odgovoru na poziv predsjednika i ministarstva za vjerske poslove, koje je pozvalo imame u turskim džamijama da pođu na minarete i objave kako je "Bog velik". Neki ministri nisu bili oduševljeni pozivom na ulice, jer su se bojali kako bi to moglo rezultirati masakrom.
Na putu do zgrade parlamenta Haşimi i drugi ministri saznali su kako je ista granatirana. To je bio jedan od ključnih trenutaka koji su doveli do propasti udara, kaže on. Napad na parlament, prvi od 1920., bio je prevelika provokacija.
Izjave vođa oporbe i vrhovnih vojnih časnika, uključujući i zapovjednike armija, u kojima su porekli ikakvu povezanost u udarom, označilo je njegov definitivan kraj.
Stvaranje službene mitologije
Pojavile su se priče o tim ključnim satima, između predsjednikovog bračanja i gušenja udara oko 4 ujutro, koje će sigurno ući u službenu mitologiju događaja. U 1 ujutro, policijski zapovjednik u gradu Bursi navodno je uhitio lokalnog vojnog zapovjednika koji je posjedovao popis dug 6 stranica s imenima označenih sudaca i vojnih zapovjednika koje je trebalo postaviti na razne položaje u birokraciji nakon udara. Drugi su pučisti imali popise sigurnih telefonskih linija preko kojih su trebali dobivati naređenja.
"To su bili ključni trenuci", kaže Haşimi. "Bilo je to u stvari nevjerojatno dobro organizirano, ali iznenadne odluke vodstva i iznenadni pokreti naroda promijenili su im cijeli plan."
"Moglo je uspjeti", dodao je. "Izgubili su onoga trena kada su predsjednik i premijer došli u eter, i kada su visoko rangirani vojni zapovjednici isto tako javno objavili svoju podršku demokraciji, a ljudi odbili vratiti se kućama."
