Riječ je o filmu kojega je producirala i prikazala Radiotelevizija Srbije (RTS), a koji su nakon prikazivanja na srbijanskom javnom servisu vidjeli i gledatelji na nedavno završenom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox. Autorica Slađana Zarić u razgovoru za Deutsche Welle objašnjava da je film snimljen povodom 20. obljetnice raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) kao svojevrsna rekonstrukcija čiju okosnicu čini odnos Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Oni su se, ponekad i bez svjedoka, tijekom rata sastali gotovo 50 puta.
Postavljeno je pitanje do koje mjere su se oni dogovarali i koliko to ruši percepciju koju su zaraćene strane imale o tome zašto je vođen rat devedesetih.Iako je za mlađe generacije država koja je brojala oko 22 milijuna stanovnika tek povijesni pojam, Srbi i Hrvati još uvijek preispituju odgovornost, ponajviše onih drugih, za rat koji je svom žestinom zahvatio tri republike bivše države. Stoga i ne čudi veliko zanimanje kojega je ovaj dokumentarac pobudio u javnosti. Autorica napominje da je interes u Srbiji za tu priču manji no što je bio u Hrvatskoj.
"Kada je film emitiran na RTS-u, mnogi su procijenili da je to prohrvatski film jer naslovnu tezu apsolutno negiraju političari iz Srbije ili se, kao član predsjedništva SFRJ Borislav Jović, na neki način prave ludi i tvrde da ništa ne znaju", objašnjava Zarić. Samu je naslovnu tezu autorica stavila pod upitnik kao svojevrsnu provokaciju i ne nudi konačan odgovor, ali je sasvim jasno da su neki dogovori postojali. "Postavljeno je pitanje do koje mjere su se oni dogovarali i koliko to ruši percepciju koju su zaraćene strane imale o tome zašto je vođen rat devedesetih", navodi Zarić, sigurna da apsolutnih dogovora zapravo i nije bilo. Svoj stav zasniva na razgovorima s brojnim suradnicima Miloševića i Tuđmana, koji su, smatra, jedini relevantni sugovornici za ovu temu, pogotovo kada se radi o podjeli Bosne i Hercegovine (BiH) koja je navodno dogovarana na sastancima predsjednika u Karađorđevu i Tikvešu. Riječ je o susretima bez pisanog traga na kojima se razgovaralo "u četiri oka", no oni koji su ih pripremali i dogovarali ne dvoje – raspravljalo se i o sudbini BiH.
Milošević je varao svijet kako se bori za Jugoslaviju, a Srbe je varao govorivši im kako će živjeti u jednoj državi pod uvjetom da oružjem pripoje dijelove Hrvatske i BiH etnički čistoj Velikoj Srbiji.
"Mali od Miloševićeve kuhinje"
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ nije još pogledao film, no upravo zbog toga, kaže, može rasterećenije razgovarati o postavljenoj tezi. Smatra da se SFRJ raspala zahvaljujući nestanku glavnih integrativnih faktora koje su činili Josip Broz i Komunistička partija, dok je istovremeno Jugoslavenska narodna armija (JNA) tražila sponzora. Novi model za preživljavanje u višestranačju i tržišnom društvu nije pronađen, iako su Hrvatska, BiH i Slovenija nudile konfederaciju na tri do pet godina nakon kojih bi se vidjelo kojim putem se može ići dalje, ali svakako prema Europi.
"To nije uspjelo. Milošević je varao svijet kako se bori za Jugoslaviju, a Srbe je varao govorivši im kako će živjeti u jednoj državi pod uvjetom da oružjem pripoje dijelove Hrvatske i BiH etnički čistoj Velikoj Srbiji. Istovremeno je u plan ugradio i zločin genocida i ratni zločin", nastavlja Mesić u razgovoru za DW. Za Tuđmana kaže da je bio impresioniran Miloševićevim uspjesima, ponajviše činjenicom da mu svijet sve to dopušta. Zbog toga je zaključio da bi trebalo zaštiti hrvatske interese u BiH što je dovelo do toga da je jedan stvarao Republiku Srpsku, a drugi Herceg-Bosnu.
"Ne može se reći da je bilo riječi o dogovoru, već je bilo riječi o procjenama", tvrdi bivši jugoslavenski i hrvatski predsjednik u dva mandata.
Mesić je komentirao i tvrdnje Borislava Jovića da je Njemačka "rasturila" Jugoslaviju, što je, navodno, bilo suprotno željama međunarodne zajednice i SAD-a.
"To su nategnute misli bez osnove. Bora Jović je bio 'mali od kuhinje´ i provodio je ono što je Milošević tražio, a on je htio samo Veliku Srbiju. JNA je u njemu vidjela sponzora i Milošević je išao u rat. To je provodio Bora Jović, koliko je to mogao u Predsjedništvu SFRJ. Jasno je njemu da je za rat kriv Miloševićev režim", odgovara Mesić. Smatra da Srbija kao krivac za raspad Jugoslavije i smrt 100 tisuća mrtvih nije doživjela katarzu.
"Srbija treba doživjeti katarzu i Srbi moraju shvatiti da sreću i zadovoljstvo moraju tražiti u granicama Srbije. To bi morao shvatiti i Bora Jović", kaže Mesić.
Tuđman izbjegavao Beograd
Tadašnji predstojnik ureda Franje Tuđmana Hrvoje Šarinić ne negira podatak iznesen u dokumentarnom filmu da su se Tuđman i Milošević tijekom rata susreli čak 48 puta, a i sam je 11 puta putovao na sastanke s Miloševićem.
"Sastanci su, naravno, bili dogovoreni i organizirani, a Bosna je bila središnja tema svih tih sastanaka. Je li na sastancima Tuđmana i Miloševića bilo nečega što bi prejudiciralo podjelu BiH, to vam ne mogu reći, ali vjerujem da jest", ispričao je Šarinić koji poput Stjepana Mesića još nije vidio dokumentarac Slađane Zarić.
Na sastanke s Miloševićem je, kaže, odlazio po naređenju Tuđmana, jer hrvatski predsjednik nije želio odlaziti u Beograd. Usprkos različitim interpretacijama ratnih događaja u BiH, Mesić sa sigurnošću tvrdi da Hrvatska nije formalno-pravno bila agresor na tu bivšu jugoslavensku republiku. Kao dokaz navodi činjenicu da Sabor RH nikada nije donio odluku o djelovanju Hrvatske vojske na teritoriju BiH.
"Nije bilo ni takvih prijedloga. A da je bilo politike i onih koji su željeli pripajati dijelove BiH Hrvatskoj, bilo je. Pojedinci i grupe su i provodili takvu politiku, ali legalno Hrvatska nije bila agresor", zaključuje Mesić.
