Noa Pothoven iz nizozemskog grada Arnhema odlučila je da više neće živjeti. Ova 17-godišnjakinja se više nije mogla nositi i boriti s depresijom te je izrazila želju za eutanazijom. No, pravnu proceduru koja bi dovela do toga da joj se odobri eutanazija već je ranije nazvala ponižavajućom. "Oni misle da sam premlada da umrem. Oni misle da bih trebala završiti liječenje od traume i da se moj mozak mora potpuno razviti. To traje do 21. godine života. Ja više ne mogu čekati", rekla je svojedobno za jedne nizozemske novine.
Stoga je odlučila iskoristiti pravo na odbijanje hrane i vode te medicinsko liječenje, uz pristanak roditelja, te je tako i preminula.
Noin život nije bilo nimalo lak - dvaput je bila silovana. Prvi put kada je imala 11, a drugi put sa 14 godina. Nesretna djevojka je zbog svega što joj se dogodilo patila od teške depresije, PTSP-a i anoreksije.
Noa je objavila i autobiografiju naziva "Winning or Learning" o svojoj borbi s traumama zbog silovanja. Prošlog se tjedna Noa na društvenim mrežama oprostila od ljudi koji su pratili ono što je pisala te je objasnila zašto se odlučila na ovaj potez.
PAPA FRANJO: 'Iako je eutanazija pogrešna, prekid liječenja nekih pacijenata trebao bi biti dopušten'
Noini roditelji bili su šokirani njezinom odlukom
"Neko vrijeme sam razmišljala trebam li to javno obznaniti ili ne, ali odlučila sam da ću ipak to napraviti. Možda će se nekima ova odluka činiti impulzivnom, međutim nije. Već dugo razmišljam o tome. Neću previše okolišati pa odmah najavljujem: umrijet ću za 10 dana. Nakon desetljeća borbe, odustajem. Iscrpljena sam. Ne jedem i ne pijem već neko vrijeme. Poslije puno rasprave i 'vijećanja', odlučeno je da će moje muke biti skraćene", napisala je tinejdžerica na Facebooku i usput zamolila prijatelje da ju ne nagovaraju da nastavi sa životom.
Ni Noini roditelji nisu znali što se događa u njoj. Njezina majka je rekla da je šokirana Noinom odlukom jer, kako kaže, "divna je, lijepa, pametna, društvena i vesela" i da joj je kćerina odluka bila neshvatljiva. Majka kaže da je Noa svoje traume u sebi tiho nosila i da je obitelj saznala što se dogodilo tek prije godinu i pol. Noa je doživjela nekoliko silovanja. Prvi put s 11 godina. Silovanje se ponovilo nakon godinu dana, a sa 14 godina su je silovala dvojica muškaraca. Zbog srama nije nikome ništa rekla.
"Svaki dan proživljavam isti strah. Uvijek sam na oprezu, uvijek sam u strahu. I danas osjećam da mi je tijelo prljavo. U moje tijelo kao da je provaljeno i to se ne može popraviti", napisala je 17-godišnjakinja. Nakon što je obitelj doznala što se djevojci dogodilo u djetinjstvu, provodili su više vremena s njom, a ona je sve češće bila u bolničkom krevetu, svezana kako se ne bi ozlijedila.
Knjigu je napisala kako bi pomogla drugim tinejdžerima koji prolaze kroz slične probleme i da ukaže na velik problem u Nizozemskoj - nedostatak specijaliziranih klinika za pomoć tinejdžerima.
Ova priča je u većini svjetskih medija pogrešno prenesena. Zbog pogrešnog shvaćanja prava na dostojanstvenu smrt i prava na odbijanje hrane i liječenja, mnogi su zaključili da se radi o eutanaziji, no to nije bio slučaj.
U Nizozemskoj je eutanazija legalna i to samo ako je u suglasnosti sa strogim pravilima nizozemskog zakona. Kriteriji koji se moraju zadovoljiti su: nepodnošljiva bol i patnja pacijenta, kad nema poboljšanja i oporavka, liječnik mora ustvrditi jesu li kriteriji zadovoljeni, smrt mora biti izvedena na medicinski dopušten način uz liječničku prisutnost.
