JEZIVO SVJEDOČANSTVO /

Dražen je bio egzekutor u Srebrenici: Mirno je priznao da je ubio između 70 i 100 ljudi

Progonjen onim što je učinio, Dražen Erdemović nije mogao dugo šutjeti. U ožujku 1996. godine, nakon što je svoju priču ispričao jednoj američkoj novinarki, uhićen je u Srbiji i ubrzo izručen u Haag. Tamo je postao prvi optuženik koji je, bez nagodbe, priznao krivnju za zločine protiv čovječnosti

11.7.2026.

8:46

Iva Rebac Antonela Ištvan

STR/AFP/Profimedia

Dodaj net.hr među omiljene izvore na Googleu

U srpnju 1995. u zaštićenoj zoni, koju je proglasilo Vijeće sigurnosti i koje su trebale štiti snage UN-a, vojska, policija i paravojne formacije bosanskih Srba počinile jedan od najvećih zločina od Drugog svjetskog rata u Europi. U samo nekoliko dana ubijeno je više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok su žene, djeca i starije osobe prisilno protjerani.

Ove godine na obljetnicu genocida u Srebrenici donosimo priču o svjedoku pokajniku Draženu Erdemoviću.

U tišini haške sudnice, riječi Dražena Erdemovića odzvanjale su težinom neizrecivog zločina. Bivši pripadnik 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS), stajao je kao svjedok tužiteljstva na suđenju Ratku Mladiću i mirnim, gotovo mehaničkim glasom opisivao kako je, zajedno sa svojim suborcima, u jednom danu strijeljao više od tisuću bošnjačkih muškaraca i dječaka, priznavši pritom da je osobno usmrtio između 70 i 100 ljudi.

Njegovo priznanje, prvo takve vrste pred Međunarodnim kaznenimsudom za bivšu Jugoslaviju, nije bilo samo ključan dokaz u procesu protiv Mladića, već i duboko uznemirujuća ispovijest čovjeka koji je postao stroj za ubijanje, a zatim odlučio progovoriti, progonjen, kako je rekao, vlastitom savješću i duhovima prošlosti.

Šest sati pakla na farmi Branjevo

Tog srpnja 1995. godine, dan je na poljoprivrednom dobru Branjevo kod sela Pilica, nedaleko od Zvornika, započeo kao i svaki drugi. No, oko deset sati ujutro, idilu je prekinuo dolazak prvog autobusa. U njemu su bili muškarci i dječaci iz Srebrenice, od petnaestogodišnjaka do staraca od 60 godina. Bili su u civilnoj odjeći, vezanih ruku i s povezima preko očiju. Erdemović i sedam drugih pripadnika njegovog odreda dobili su naređenje od časnika Brane Gojkovića: "Strijeljajte ih."

Ono što je uslijedilo bio je metodičan, hladnokrvan masakr koji je trajao gotovo šest sati. Zarobljenici su izvođeni iz autobusa u skupinama po deset, postrojavani na livadi iza zgrade farme i ubijani rafalima iz automatskih pušaka, s leđa. Autobusi su neprekidno pristizali, između 15 i 20 njih toga dana.

"Tog dana strijeljali smo između 1.000 i 1.200 civila", posvjedočio je Erdemović. Krvoproliće je zaustavljeno tek oko 16 sati, kada je njihovu "smjenu" preuzela druga jedinica iz Bratunca.

Nakon masakra na Branjevu, isti visoki, sijedi potpukovnik VRS-a koji im je ujutro prenio instrukcije, vratio se s novim zadatkom: u Domu kulture u Pilici čekalo je još oko 500 zarobljenika koje je trebalo pogubiti. Prema Erdemovićevom svjedočenju, tada su on i ostali pripadnici 10. diverzantskog odreda odbili poslušnost. Sjedili su u kafiću preko puta Doma kulture i slušali pucnjeve i eksplozije dok su vojnici iz Bratunca izvršavali i taj zadatak.

'Ubij ili ćeš biti ubijen'

Tko je bio Dražen Erdemović prije nego što je postao egzekutor?

Rođen 1971. u Tuzli, u radničkoj obitelji miješanog podrijetla - majka Hrvatica, otac Srbin - odrastao je u multietničkom duhu Jugoslavije.

Po struci bravar, vojni rok odslužio je u JNA, a s izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini našao se u vrtlogu u kojem su, kako je rekao, izbori bili svedeni na preživljavanje. Nakon kratke epizode u HVO-u, 1994. godine priključio se Vojsci Republike Srpske, primarno iz ekonomskih razloga i kako bi izbjegao prisilnu mobilizaciju.

Dodijeljen je elitnoj jedinici, 10. diverzantskom odredu, koji je bio izravno podređen Glavnom stožeru VRS-a. U svom svjedočenju i pravnom procesu, Erdemović je tvrdio da je bio suočen s ultimatumom. Kada je pokušao odbiti sudjelovanje u strijeljanju na Branjevu, nadređeni mu je, prema njegovim riječima, zaprijetio smrću.

Poruka je bila jasna: "Ubij ili ćeš biti ubijen". Iako Haški sud kasnije nije prihvatio prisilu kao potpunu obranu od optužbe za ubojstvo, taj je argument uvažen kao značajna olakotna okolnost koja je utjecala na visinu njegove kazne.

TRAŽI SE IZLAZAK /

Hoće li teško bolesni Ratko Mladić napustiti zatvor? Žrtve ogorčene: 'Bruka i sramota ako se to dogodi'

Priznanje koje je promijenilo sve

Progonjen onim što je učinio, Erdemović nije mogao dugo šutjeti. U ožujku 1996. godine, nakon što je svoju priču ispričao jednoj američkoj novinarki, uhićen je u Srbiji i ubrzo izručen u Haag. Tamo je postao prvi optuženik koji je, bez nagodbe, priznao krivnju za zločine protiv čovječnosti. Njegova odluka da progovori bila je, kako je objasnio, vođena dubokim unutarnjim porivom.

"Zbog žrtava, zbog moje savjesti, zbog mog života, mog djeteta, moje supruge, ne mogu poništiti ono što sam rekao", kazao je sucima, objašnjavajući zašto je odbio savjet odvjetnika da promijeni iskaz.

"Iako sam znao da će moja obitelj, moji roditelji, brat, sestra, imati problema zbog toga, nisam htio odustati", rekao je.

Njegovo kajanje bilo je sveobuhvatno.

"Žao mi je svih žrtava, ne samo onih koji su tada ubijeni na toj farmi, žao mi je svih žrtava u bivšoj Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnost", rekao je u emotivnom obraćanju koje je postalo simbol kompleksnosti individualne krivnje unutar organiziranog zločina.

SVE JE REKLA /

Majka iz Srebrenice: 'Kada Mladić umre, znat će se gdje su mu kosti. Za mog sina se ne zna'

Pet godina zatvora i život u sjeni

Nakon žalbenog postupka, prvotna kazna od deset godina zatvora smanjena mu je na pet. Sud je uzeo u obzir njegovo kajanje, mladost, činjenicu da je djelovao pod prisilom te, najvažnije, njegovu iznimnu suradnju s tužiteljstvom.

Erdemović je postao krunski svjedok u nekim od najvažnijih suđenja na Haškom sudu, uključujući procese protiv Radislava Krstića, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Njegovo svjedočenje "iznutra" pružilo je neoborive dokaze o sustavnoj prirodi masakra u Srebrenici.

Nakon odslužene kazne 2000. godine, Dražen Erdemović je s obitelji uključen u program zaštite svjedoka. Dobio je novi identitet i preseljen je na nepoznatu lokaciju. Njegov daljnji život obavijen je velom tajne, daleko od zemlje u kojoj je istovremeno bio i zločinac i ključan kotačić u mehanizmu pravde.

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.