Shinzo Abe oborio je japanski rekord u broju dana provednih na dužnosti premijera, zagovarajući ambiciozne ekonomske reforme, sklapajući uspješne međunarodne saveze i relativno uspješno izbjegavajući skandale.
Dvije godine nakon što ga je loše zdravlje prisililo da napusti premijersku dužnost, podlegao je ranama zadobivenim u petak u atentatu tijekom predizborne kampanje.
Abe je bio mladoliki 52-godišnjak kad je prvi puta postao premijer 2006., kao najmlađa osoba na toj dužnosti poslije rata. Bio je simbol mladosti i promjena, ali je sa sobom donio i pedigre treće generacije političara kojeg je odgajala elitna, konzervativna obitelj. Prvi mu je mandat bio turbulentan, obilježen skandalima i prijeporima i prekinut iznenadnom ostavkom. Iako je sugerirao da napušta dužnost zbog političkih razloga, priznao je kasnije da pati od ulceroznog kolitisa.
Abenomika
Ta bolest crijeva zahtijevala je nekoliko mjeseci liječenja, ali ju je Abe nadvladao pomoću novih lijekova. Vratio se u politiku i 2012. ponovo zasjeo u premijersku stolicu.
Time je bilo završeno burno razdoblje u kojem su se japanski premijeri izmjenjivali jednom godišnje. Japan je tada još patio od posljedica tsunamija i nuklearne katastrofe u Fukušimi, a Abe je zemlji ponudio siguran par ruku za kormilom. Imao je plan - abenomiku. Program oživljenja japanske ekonomije, treće najveće u svijetu, ali dva desetljeća u stagnaciji, uključivao je masovnu vladinu javnu potrošnju i ublažavanje birokratskih prepreka.
Izmijenio je radno zakonodavstvo kako bi olakšao radne uvjete mladim roditeljima, posebno majkama. Podigao je poreze kako bi financirao gradnju vrtića i začepio rupe u prenapregnutom sustavu socijalne sigurnosti. Abeova zvijezda počela se gasiti tijekom pandemije. Prozivali su ga za sporu i konfuznu reakciju vlade i popularnost mu je pala na niske grane. Nije mu pritom pomogla ni nova gospodarska recesija.
Ostavku je ubrzo ponovo podnio, opet zbog zdravstvenih razloga. Premijerom je ukupno bio devet godina, 300 dana više od prvog idućeg na listi.
Političke oluje
Na međunarodnoj je sceni bio tvrd prema Sjevernoj Koreji, ali je nastojao biti mirotvorac između SAD-a i Irana. S Donaldom Trumpom pokušao se zbližiti na osobnoj razini kako bi zaštitio ključno japansko savezništvo s američkim predsjednikom koji je imao mantru o Americi na prvom mjestu. Trudio se i zatopliti odnose s Kinom i Rusijom.
Rezultati su bili dvojaki. Trump nije popuštao u tome da Japan više plaća za američke vojnike smještene u Japanu, dogovor s Rusijom o prijepornim Kurilskim otocima nije postignut, a propao mu je i plan da kineskog predsjednika Xija Jinpinga ugosti u državnom posjetu.
Tijekom mandata uspješno je eskivirao političke oluje na unutarnjem planu, djelomično i zbog toga što je oporba bila slaba.
Mandat mu je istjecao krajem 2021., što mu je trebalo dati mogućnost da zemlju vodi na još jednom važnom događaju u povijesnom mandatu - odgođenim Olimpijskim igrama u Tokiju.
U tome ga je, međutim, spriječilo novo razbuktavanje ulceroznog kolitisa.
