U ljeto 1999. najveći mirovni aktivist među rock zvijezdama Bono Vox, pjevač grupe U2, poslao je Franji Tuđmanu neobičan poklon. U lijepo izrezbarenoj duguljastoj drvenoj kutijici nalazile su se dvije grančice masline. Uz njih je bila priložena poruka koju je potpisao osobno irski pjevač: "Poštovani predsjedniče, šaljem Vam ove dvije grančice s nadom da ćete ih posaditi u parku Vaše rezidencije i tako simbolički pridonijeti izgradnji mira u svijetu". Hrvatski predsjednik bio je jedan od pedesetak svjetskih državnika kojeg je Bono izabrao da sudjeluje u njegovoj mirovnoj kampanji i to prije svega zbog Tuđmanove globalno prepoznatljive uloge nepokolebljivog mirotvorca.
Trideset godina ranije, u ljeto 1969., jedan od najpoznatijih mirovnih aktivista i jedna od najvećih pop-rock zvijezdi svih vremena John Lennon, osnivač grupe The Beatles, poslao je Josipu Brozu Titu neobičan poklon. U maloj metalnoj kutijici nalazila su se dva žira. Uz kutijicu je išla i poruka koju su osobno potpisali John Lennon i njegova supruga Yoko Ono: "Maršalu Josipu Brozu Titu, predsjedniku SFRJ! Šaljemo Vam ove dvije žive skulpture – žirove – s nadom da ćete ih zasaditi u svome vrtu i uzgojiti kao dva hrasta u čast svjetskom miru". Isti poklon poslali su na adrese 50 uglednih svjetskih državnika, odnosno osobama za koje su smatrali da svojim angažmanom mogu pridonijeti izgradnji mira u svijetu.
Jedna od ove dvije priče je istinita, dok je druga potpuno izmišljena. Neću otkriti koja je koja. Samo ću reći da ako vas put odvede u Beograd i odlučite posjetiti Kuću cvijeća obratite pažnju na okolno drveće. Posebno na hrastove.
'Rat je gotov! Ako to želiš'
Iako su engleski pjevač i jugoslavenski predsjednik živjeli i djelovali u bitno drukčijim okolnostima, iako je prvi bio gotovo pedeset godina mlađi od drugog, nešto ih je ipak spajalo. U hladnoratovskoj atmosferi sveopće nesigurnosti svjetska javnost je obojicu doživljavala istaknutim borcima za mir, protivnicima kolonijalizma i rasizma. Tito je takav imidž stekao prije svega kao osnivač i predvodnik pokreta koji je pomagao oslobađanje, a zatim i napredak obespravljenih i izrabljivanih naroda Afrike i Azije. Zbog svoje nesvrstane pozicije u vojno i politički podijeljenom svijetu bio je rado viđen gost i sugovornik u Bijeloj kući i Kremlju, Pekingu, New Delhiju i Vatikanu. Bez obzira na Titov ateizam nikoga nisu čudile javne zahvale pape Pavla VI. jugoslavenskom predsjedniku na svemu što je učinio za mir u svijetu, pa ni papin poziv maršalu na zajedničku akciju s ciljem zaustavljanja rata u Vijetnamu.
Upravo rat u Vijetnamu postao je centralna tema mirovnog aktivizma Johna Lennona. Nekako baš u vrijeme kada jugoslavenski predsjednik i Sveti Otac razmišljaju o mogućoj suradnji u vezi s tim problemom Lennon započinje sa svojom antiratnom kampanjom koja će kulminirati pred Božić 1969. postavljanjem jumbo plakata širom svijeta s istom porukom izrečenom na različitim jezicima: "Rat je gotov! Ako to želiš".
Unatoč brojnim aktivnostima kojima je na različite načine osuđivao militarizam i promovirao pacifizam, kao što je poznati "bed-in" odnosno višednevno ležanje u krevetu (s Yoko Ono) i razgovor s novinarima o aktualnim svjetskim problemima, Lennonovo najjače aktivističko oružje bile su ipak njegove pjesme. To će dokazati božićno-antiratnim hitom "Happy Xmas (War Is Over)", ljudskopravaškim i pacifističkim himnama "Imagine" i "Give peace a chance" kao i radničko-revolucionarnom baladom "Working Class Hero".
Iako nije bio političar njegove su aktivnosti mnogi smatrali politički itekako utjecajnima. Zbog kritika na račun sveprisutnog rasizma u američkom društvu i američke ekspanzionističke vanjske politike pjevačev ugled među mladim Amerikancima posebno je iritirao Richarda Nixona koji će zbog toga godinama na različite načine pokušavati Johna Lennona deportirati iz SAD-a.
Lennon je umro na današnji dan
Josip Broz Tito i John Lennon umrli su iste godine. Prvi 4. svibnja 1980. prirodnom smrću u 88. godini života, a drugi kao žrtva atentata s tek navršenih 40 godina upravo na današnji dan, tj. 8. prosinca 1980. godine. Povodom Titove smrti zagrebački je tjednik Polet objavio crno-bijelu naslovnicu što je naravno bio potpuno očekivan potez. Međutim, kada je sedam mjeseci kasnije povodom Lennonove smrti Poletova redakcija učinila isto reakcija komunističkih vlasti bila je žestoka. Pa nisu valjda jugoslavenski vođa i pop zvijezda jednaki uzori mladima u Hrvatskoj i Jugoslaviji, prijeteći su upozoravali komunistički dužnosnici i dušobrižnici.
Četrnaest godina ranije jednim svojim intervjuom Lennon je izazvao bijes konzervativne javnosti izjavom da su Beatlesi "popularniji od Isusa" dodavši kako ne zna što će prije propasti, rock’n’roll ili kršćanstvo. "Isus je bio sasvim dobar, ali su njegovi učenici bili tupavi i prosječni", pokušao je pojasniti svoje mišljenje. Je li tih burnih 1960-ih rock'n'roll uistinu imao veći utjecaj na društvo, posebno na mlade, od kršćanstva teško je reći. Ali je bez svake sumnje 1980-ih bio popularniji od komunizma u Jugoslaviji. Zahvaljujući svakako i, najblaže rečeno prosječnim, Titovim "učenicima".
Johna Lennona nikada nisam slušao uživo. Ali sam 8. prosinca 1990. bio na koncertu rock legende Jerryja Lee Lewisa u Zagrebu kada je kao predgrupa nastupio splitski bend Đavoli. Oni su tom prilikom svoj repertoar prilagodili činjenici da se koncert održava upravo na desetu godišnjicu tragične Lennonove smrti. Bio je to za sve prisutne u dvorani podsjetnik na velikog umjetnika i mirovnog aktivista koji je zamišljao svijet bez država i granica, mržnje i nasilja, pohlepe i gladi, svijet u kojem su svi ljudi braća, i u kojem ljudi više nego ičemu trebaju dati šansu miru. Bio je to svijet kakav sam i ja oduvijek sanjao. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije umjesto ostvarenja tog lijepog sna, za mene i sve stanovnike zemlje u kojoj sam živio, uslijedila je noćna mora.
Da je živ, John Lennon bi danas imao 80 godina. Nisam siguran kakvo bi mišljenje imao o današnjim rokerima ili Isusovim učenicima, ali sam siguran da bi nažalost i dalje živio u svijetu koji se bitno razlikuje od onoga kakvog je zamišljao u svojim pjesmama.
*Hvala mojim prijateljima kustosima Muzeja Jugoslavije u Beogradu, Momi Cvijoviću i Jovani Nedeljković, na dragocjenim informacijama.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
