Washington može pomoći i opskrbiti tajvansku vojsku oružjem, hranom i gorivom, te ako je potrebno spriječiti blokadu otoka. Međutim, američka vojska trebala bi se pripremiti na golemi arsenal kineskih projektila koji su prijetnja američkim regionalnim bazama i nosačima zrakoplova. Signaliziranje vjerodostojne vojne prijetnje samo je dio uspješne strategije odvraćanja. Potrebno je osigurati da se potencijalni protivnici drže podalje. Ugrožena država ima malo poticaja izbjegavati rat ako se boji neprihvatljivih posljedica neborbe, piše Foreign Affairs.
Ni jedna strana ne daje dovoljna jamstva
"Još jedan korak i pucam može biti prijetnja odvraćanja samo ako je popraćena implicitnim jamstvom, A, ako prestaneš, ja neću". rekao je Nobelovac iz područja ekonomije, Thomas Schelling prije nekoliko godina. Što je prijetnja vojnom akcijom snažnija, to je teže uvjeriti u nešto potencijalnog protivnika. Niti jedna od tri strane u tajvanskom tjesnacu ne daje jedna drugoj dovoljna jamstva. Washington bi trebao dati do znanja da se protivi jednostranoj promjeni statusa quo i što se tiće Pekinga i njihove prisile na ujedinjenje već i Taipeijovoj želji za neovisnošću. Istovremeno, SAD mora paziti da ne ostavi dojam da obnavljaju diplomatske odnose ili obrambeni savez s otokom. Ta će jamstva, u kombinaciji s uvjetnom i vjerodostojnom prijetnjom vojnog odgovora, pomoći u spriječavanju rata.
Dosadašnje nepromišljene izjave bivših i sadašnjih američkih dužnosnika koje su sugerirale kako bi SAD trebao službeno priznati Tajvan kao suverenu državu ili obnoviti savezništvo s otokom, mogle bi potkopati jamstva i oslabiti odvraćanje jednako kao i nedostatak vojnespremnosti. Ako Kinezi povjeruju da će SAD iskoristiti njihovu suzdržanost za promicanje službene neovisnosti, Peking bi mogao zaključiti da suzdržavanje od napada znači da će zauvijek izgubiti mogućnost ujedinjenja. Tada možda Washington neće moći spriječiti rat.
I prijetnje i jamstva moraju biti vjerodostojne
Povijest je pokazala kako prijetnja kaznom ne uspjeva ako nije uparena s jamstvima da se s istim vojnim sredstvima neće povrijediti druga strana. Za učinkovito odvraćanje, i prijetnje i jamstva moraju biti vjerodostojne.
"Moć povećava vjerodostojnost prijetnji, ali potkopava vjerodostojnost jamstava." primijetili su znanstvenici Matthew Cebul, Allan Dafoe i Nuno Monteiro. Peking, Taipei i Washington usredotočeni su na demonstraciju odlučnosti i izgradnju uvjerljivih ratnih sposobnosti kako bi pokazali da su spremni i voljni na korištenje sile. Peking se nada da će spriječiti Tajvan u odvajanju od kopna, a Taipei i Washington pokušavaju odvratiti Peking od napada kako bi iznudili ujedinjenje.
Bidenovi dužnosnici naglasili su kako ne podržavaju neovisnost Tajvana, Kinezi su naglasili da je njihova opcija 'mirno ponovno ujedinjenje' dok su se tajvanski čelnici pristali suzdržati od forsiranja formalne neovisnosti. Ali, nitko još nije poručio da postoje miroljubivi načini rješavanja razlika između tjesnaca.
Situaciju ne olakšavaju kineske vojne vježbe
Na primjer, ponuda "jedna država, dva sustava" koju je Peking dao u bijeloj knjizi iz 1993. uključivala je dopuštanje otoku da "ima vlastite administrativne i zakonodavne ovlasti, neovisno sudstvo i pravo presuđivanja", kao i "vlastitu stranku, političku , vojna, gospodarska i financijska pitanja” i obećanje da Peking neće slati trupe ili administrativno osoblje koje će biti stacionirano u Tajvanu. Prvo jamstvo nestalo je u kineskoj bijeloj knjizi o toj temi iz 2000., a drugo je uklonjeno 2022. “Jedna država, dva sustava” nikada nije bio popularan koncept u Tajvanu, a postao je još manje popularan sada kada je Peking pojačao kontrolu nad Hong Kongom. A situaciju nimalo ne olakšava sve agresivnije i češće kineske vojne operacije u blizini Tajvana.
U Tajvanu pak, Demokratska progresivna stranka od 1999. godine tvrdi kako je Tajvan već sada neovisna suverena država. Sadašnja predsjednica DPP-a, Tsai Ing-wen, suzdržala se od traženja formalne neovisnosti i pokušala ublažiti najgore strahove Pekinga, držeći se svog obećanja iz 2016. da će djelovati u skladu s Ustavom Republike Kine, koji definira Kinu kao grupu koja uključuje obje strane tjesnaca. U isto vrijeme, odbila je prihvatiti "Konsenzus iz 1992.", navodni dogovor između predstavnika Pekinga i KMT-a da kopnena Kina i Tajvan pripadaju istoj zemlji iako se nisu slagali o tome je li ta država Republika Kina ili Narodna Republika Kina.
Peking optužio Tsai da je promijenila status quo
Članovi DPP-a i mnogi znanstvenici osporavaju da je takav konsenzus ikada postojao. Ipak, Peking optužuje Tsai da je promijenila status quo neprihvaćanjem konsenzusa iz 1992., koji njezini suparnici u KMT-u nastavljaju podržavati. I premda se oduprla pritisku radikala u vlastitoj stranci da poduzme mjere koje bi se u Pekingu vjerojatno protumačile kao potezi u smjeru neovisnosti kao što je prestanak korištenja nacionalne himne Republike Kine ili inzistiranja na korištenju imena "Tajvan” umjesto “Kineskog Tajpeha” na međunarodnim sportskim događajima, Tsai je dopustio predavanje povijesti Tajvana odvojeno od povijesti Kine u srednjim školama.
Aktualni potpredsjednik DPP-a i favorit na predsjedničkim izborima 13. siječnja 2024., Lai Ching-te, u prošlosti je zagovarao neovisnost oštrije od Tsaija, opisujući sebe 2017. kao "političkog radnika za neovisnost Tajvana". Njegove su ambicije da aktualni predsjenik Tajvana posjeti Bijelu kuću.
Iako Bidenova administracija službeno ne podržava neovisnost Tajvana i protivi se jednostranim promjenama statusa quo, te su izjave u skladu s tradicionalnom američkom politikom dvosmislene. Izbjegavaju se izjasniti u kojem bi slučaju intervenirali. Također, SAD-ove akcije u kombinaciji s retorikom američkih dužnosnika izazvale su strah u Pekingu da SAD koristi Tajvan za obuzdavanje Kine.
Vjerodostojno jamstvo ključno je za učinkovito odvračanje
Za jačanje mira i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu sve strane moraju priznati da je vjerodostojno jamstvo ključno za učinkovito odvračanje. Jamstvo nije nagrada već garancija da je prijetnja u potpunosti uvjetovana ponašanjem svoje mete.
Čini se kako kinesko vojno jačanje u blizini Tajvana ide prema prisilnom ujedinjenju, što stvara nesigursnost za sve strane. Kako bi ih umirila, Kina bi trebala obustaviti vojne operacije u blizini Tajvana. Bez obzira na to tko bude izabran za sljedećeg predsjednika Tajvana, Taipei će morati uvjeriti Peking da nema namjeru iz temelja promijeniti status quo. To će se zakomplicirati ako pobijedi Lai (DPP). U listopadu 2023. godine održao je govor pred 100-injak dužnosnika i obećao kako će održati Tsaijevu politiku unakrsnog tjesnaca te neće nasjedati na kineske provokacije i pritisak.
Prioritet je spriječiti kinesku vojsku da napadne Tajvan
Baš kao što Sjedinjene Države ne smiju isključiti mogućnost eventualne mirne integracije dviju strana tjesnaca (sve dok takav potez ima pristanak naroda Tajvana), Taipei također ne bi trebao poduzimati radnje koje bi trajno zatvorile taj ishod. Kako bi spriječio rat, Tajvan mora dopustiti čelnicima u Pekingu da vjeruju da je mirno ujedinjenje i dalje moguće.
Kao treća strana u ovom sporu, SAD također mora pažljivo razmisliti o svojoj kombinaciji prijetnji i jamstava. Prioritet je spriječiti kinesku vojsku da napadne Tajvan, ali odvraćanje neće uspjeti ako Peking ne vjeruje uvjeravanjima SAD-a.
Kina se mora nadati kako će jednom u budućnosti moći riješiti svoje razlike s Tajvanom bez upotrebe sile. SAD ne smije koristiti simbole tajvanskog suvereniteta u službenoj komunikaciji kao što je učinila Trumpova administracija 2019. godine. Sve do nedavno ni jedan dužnosnik Bidenove administracije nije javno pozvao na nastavak dijaloga kako bi se smanjile tenzije i riješili problemi. SAD se, također, treba i dalje pobrinuti da Tajvan zadrži status quo.
Jamstva ne znače popuštanje ili kapitulacija
Političari i analitičari griješe miješajući jamstva s popuštanjem ili izravnom kapitulacijom. To je pogrešno. Uz vjerodostojne prijetnje, vjerodostojna jamstva sastavni su dio odvraćanja. S obzirom na dramatičnu modernizaciju kineske vojske i sve veću samouvjerenost Kine, SAD treba ojačati svoju vojnu poziciju u istočnoj Aziji i pomoći u poboljšanju obrambenih sposobnosti Tajvana i pomoći otoku da izdrži potencijalnu blokadu. Sjedinjenim Državama trebat će suradnja regionalnih saveznika kako bi izvršile potrebne prilagodbe u svom vojnom položaju. Međutim, ako neuspjeh u pružanju jamstva o svrsi takvih prilagodbi smanjit će vjerojatnost savezničke suradnje i učiniti Kinu težom za odvraćanje.
Mnogi bi mogli tvrditi da bi jamstva signalizirala slabost i potaknula kinesku agresiju. Naprotiv, ta bi jamstva pomogla u jačanju strategije odvraćanja koja uključuje jačanje američke vojne prisutnosti u istočnoj Aziji i jačanje obrane Tajvana. Upravo zato što su potrebne oštre mjere, nužno je da ih Washington i Taipei poprate produktivnim diplomatskim mjerama, uvjeravajući Peking da neće biti kažnjen ako odustane od uporabe sile.
POGLEDAJTE VIDEO: Odnosi Kine i SAD-a sve napetiji zbog Tajvana. 'Sada smo na korak od ruba..'
