Tajne četvorice papa: Detalj ih sve povezuje, to je bio prvi trenutak koji ih je odredio
Nisu imali bogate darove, nisu živjeli u raskoši – ali imali su nešto važnije: obiteljske rituale, tradiciju, vjeru i trenutke koji su oblikovali buduće poglavare Crkve
Božić nas sve vraća u djetinjstvo - u mirise, obiteljske rituale i trenutke koji nam se urežu dublje nego što mislimo. A što je s papama?
Četvorica poglavara Katoličke Crkve - Benedikt XVI., Ivan Pavao II., Franjo i sadašnji papa Lav XIV. - svoje su božićne uspomene nosili u srce papinstva. Njihovi blagdani nisu bili glamurozni, nego nevjerojatno intimni, ponekad dirljivi, ponekad neobični, ali uvijek obilježeni dubokom vjerom koju su ponijeli iz roditeljskih domova.
Benedikt XVI.: Pismo malom Isusu, dječje misnice i miris mahovine
Djetinjstvo Josepha Ratzingera u Bavarskoj bilo je toliko prožeto vjerom da i dan-danas zvuči gotovo nestvarno. A sve se zapečatilo jednim otkrićem iz 2012., kad je tijekom obnove njegove rodne kuće u Marktlu pronađeno pismo koje je mali, sedmogodišnji Joseph napisao malom Isusu za Božić 1934. godine.
Dok su njegovi vršnjaci sanjali o igračkama i slatkišima, on je molio za “Volks-Schott” — misal za puk, zelenu misnicu i Srce Isusovo. Dječak koji traži liturgijsku opremu za Božić?
S bratom Georgom “slavio” je mise u mini misnicama koje im je šivala majka. Nitko u kući nije sumnjao kamo idu njihovi putovi.
Obitelj je posebnu pažnju posvećivala jaslicama - svake godine bogatijima za nekoliko novih figura. A najdraži ritual malog Josepha bio je odlazak s ocem u šumu. Tamo bi brali mahovinu i smrekove grančice za božićnu scenu. Taj miris, mješavina šumske hladnoće i crnogorice, postao je njegov životni miris Božića, zauvijek povezan s toplinom doma i prvim susretima s liturgijom.
Ivan Pavao II.: Prazna stolica koja je uvijek imala posebno značenje
Ako je netko znao što znači tradicija, onda je to bio Karol Wojtyła. Mali Lolek iz Wadowica rastao je u Poljskoj gdje je Badnja večer, Wigilia, posebnija od samog Božića. Lomljenje opłatka – tanke pločice koja simbolizira zajedništvo i oprost – bilo je srce njihove večeri. Glava obitelji lomi opłatek, dijeli ga s ukućanima i izgovara riječi mira.
A onda - prazna stolica. Poljski običaj da se mjesto ostavi za neznanca, putnika, onoga tko možda treba toplinu doma. U obitelji Wojtyła ono je dobilo dublje značenje nakon tragedija koje su pogodile malog Karola. Prvo je izgubio majku, zatim i brata Edmunda. Božić je za njega bio spoj boli i nade – i zato je to prazno mjesto uvijek nosilo tihu poruku: nitko nije zaboravljen.
U Vatikanu je nastavio baš sve. I poljske kolędy, poljsku večeru, lomljenje opłatka. A aš on je 1982. unio božićno drvce na Trg svetog Petra.
Papa Franjo: Argentinske jaslice i baka Rosa
Jorge Mario Bergoglio odrastao je u Buenos Airesu u obitelji talijanskih imigranata, pa je Božić u njegovu domu bio spoj dviju kultura – argentinske živosti i talijanske osjećajnosti. Ali jedna stvar je bila u središtu svega: jaslice.
Za malog Jorgea one nisu bile samo ukras. On ih naziva “živim Evanđeljem”. U njihovoj kući figurice su se slagale s posebnom pažnjom, a Božić se doživljavao kao vrijeme duboke tišine pred djetetom Isusom.
Ključna figura njegova djetinjstva bila je baka Rosa – žena koja mu je usadila vjeru i koja je Božić pretvarala u lekciju ljubavi, jednostavnosti i solidarnosti. Ona mu je pokazala da je Božić blagdan susreta, a ne konzumerizma.
Kad je papa Franjo u svom pontifikatu blagoslivljao bambinelle – male Isuse koje djeca donose na trg – to ga je vraćalo ravno u djetinjstvo, u trenutke kad je sa svojom velikom obitelji u skromnim uvjetima slavio dolazak Božića.
Papa Lav XIV.: Bomboni kao hostije i rane zornice u hladnom Chicagu
Ako postoji najneobičnija božićna priča, onda je to ona Roberta Francisa Prevosta, današnjeg pape Lava XIV. Njegovi blagdani u čikaškom predgrađu izgledaju kao scena iz filma: mali dječak pretvara dnevni boravak u crkvu.
Daska za glačanje prekrivena bijelom plahtom predstavljala mu je oltar, plastična čaša kalež, a bomboni Necco (tanke šećerne pločice) glumili su pričest.
I sve to u njegovim “malim misama”, koje je “slavio” već s pet ili šest godina.
Odrastao je u izrazito pobožnoj obitelji. Svake večeri molila se krunica, petkom se strogo postilo, svećenici su redovito sjedili za obiteljskim stolom. Robert je kao dječak bio revan ministrant – zornice u 6:30 po ledenoj čikaškoj zimi nisu ga ni najmanje obeshrabrile.
U toj atmosferi disciplina i radosti, njegov Božić bio je temelj poziva koji će kasnije živjeti kao augustinac, a onda i kao papa.
Obiteljski rituali, tradicija, vjera
Bavarska, Poljska, Argentina ili SAD – potpuno različiti svjetovi. Ali jedan detalj povezuje sve njih: Božić je bio prvi trenutak u kojem su osjetili otajstvo kojem će posvetiti život.
Nisu imali bogate darove, nisu živjeli u raskoši – ali imali su nešto važnije: obiteljske rituale, tradiciju, vjeru i trenutke koji su oblikovali buduće poglavare Crkve.
POGLEDAJTE VIDEO: Tko ove medenjake s ovako lijepom, humanom pričom ne bi poželio dobiti ovog Božića?