"Pješčana mafija" u Indiji zastrašuje lokalno stanovništvo ne bi li izvlačila i odvozila taj materijal, a u Maroku i na Karibima učestale su krađe pijeska s plaža. The Economist piše da je pijesak materijal koji se trenutačno najviše eksploatira u svijetu. Prema podacima UN-ovog programa za okoliš (UNEP), pijesak i šljunak čine čak 85 posto svih materijala koji se eksploatiraju na globalnoj razini.
Polovica svjetske potražnje otpada na Kinu
Nadalje, piše Economist, današnji su gradovi izgrađeni zahvaljujući pijesku, a neki čak i na njemu jer se većina eskploatiranog pijeska koristi u građevinskoj industriji. Bez njega ne bi bilo betona i asfalta. Ne čudi onda što je upravo Azija najveći potrošač pijeska, a polovica svjetske potražnje za pijeskom otpada na Kinu. U toj zemlji koja se izgrađuje nevjerojatnom brzinom, samo u razdoblju od 2011. do 2014. godine izgrađeno je 32,2 milijuna kuća i zgrada te 4,5 milijuna kilometara cesta.
Osim toga, piejsak ima i industrijsku namjenu, naročito u proivodnji elektronike ili izradi stakla. K tomu se ogromne količine pijeska nasipaju u more kako bi se dobilo više kopna. Primjerice, Singapur je od 1960-tih naovamo na taj način povećao površinu za više od 20 posto.
Otočne državice Maldivi i Kiribati pijesak koriste kako bi izdigle svoje kopno ugroženo porastom razine mora.
Otkud nestašica kada ga ima posvuda?
Prema prognozama UN-a, do 2030. godine u svijetu će biti više od 40 megagradova s više od 10 milijuna stanovnika. Za njih će trebati osigurati infrastrukturu i izgraditi stanove. A razina mora nastavit će rasti i pijesak će biti još traženiji materijal nego što je sada.
No, postavlja se pitanje otkud nestašica pijeska kada ga ima posvuda u prirodi, naročito u pustinjama. Stvar je u tome da je pustinjski pijesak suviše gladak i kao takav se većinom ne može koristiti za komercijalne svrhe. Također je važna i blizina pijeska gradilištima jer, iako je pijesak sam po sebi prilično jeftin, njegov prijevoz na velike udaljenosti nije ekonomičan. Takvo što si mogu priuštiti tek bogate zemlje poput Singapura i Katara koji su ponajveći uvoznici pijeska. Primjerice, kada se gradio Burj Khalifa toranj u Dubaiju, pijesak je stizao čak iz Australije.
Prekomjerna potražnja i nelegalna trgovina
Većina zemalja ima stroga pravila o tome gdje i koliko pijeska smije biti minirano. No, prekomjerna potražnja potaknula je unosnu, ali nelegalnu trgovinu u mnogim zemljama u razvoju što je za posljedicu imalo pražnjenje postojećih resursa jačim intenzitetom nego što se oni mogu prirodno nadopunjavati. To nanosi štetu okolišu, uzrokuje onečišćenje i loše utječe na biološku raznolikost, a prorjeđivanje obala negativno utječe na plaže.
Srećom, postoje zamjene za pijesak: asfalt i beton mogu se reciklirati, kuće se mogu graditi od slame i drveta, a blato se može koristiti za krčenje. Bogate zemlje potiču zaokret ka takvim zamjenskim materijalima. U Velikoj Britaniji je 2014. godine reciklirana gotovo trećina svih materijala korištenih u građevinskoj industriji. Singapur planira iskoristiti nizozemska stručna iskustva i uvesti sustav koji će biti manje ovisan o pijesku. A kako pijesku bude rasla cijena, građevinari u siromašnijim zemljama morat će tražiti neka druga i jeftinija rješenja. No, posvuda će to biti spor proces ako se ne poboljšaju zakoni o korištenju i eksploataciji pijeska.
