Trebao je to biti vrhunac njegovog zivota. Jang Jin Sung i danas se vrlo dobro sjeca tog dana prije 14 godina, kada se po prvi put osobno trebao naci "licem u lice" s "voljenim vodom", tadasnjim sjevernokorejskim diktatorom Kimom Jongom Ilom. "Takvo sto se inscenira kao sastanak s Bogom osobno, kao nesto o cemu se sanja cijeli zivot", prica Jang za Deutsche Welle.
"Kima sam smatrao nadcovjekom. Bio sam uvjeren da netko poput njega ne mora ici na toalet kao svi drugi ljudi", prisjeca se Jang. Bila je to predodzba koja je identicna sa slikom koju je o "voljenom vodi" i sam sirio - po nalogu sjevernokorejskog vodstva.
Naime, danas 43-godisnji Jang je nakon studija knjizevnosti na elitnom Sveucilistu Kima Il Sunga radio u takozvanom "Odjelu ujedinjene fronte". Bilo je to zapravo sjevernokorejsko ministarstvo za spijunazu, diplomaciju i vanjsku politiku. Kao dio propagandne masinerije Pjongjanga, Jang je pisao tekstove kojima je velicao zivot u Sjevernoj Koreji, odnosno pjesme u cast diktatora.
Vodu se ne smije gledati u oci
A onda je dosao veliki trenutak. U svojoj knjizi "Voljeni voda" ("Dear Leader"), koja se na trzistu pojavljuje 8. svibnja u izdanju americke nakladnicke kuce Random House, Jang Jin Sung Velikog vodu opisuje ovako: "Svi su se skamenili. Bez micanja glavom, ocima fiksiram jednu tocku u sredini luka gdje ce se uskoro pojaviti lice Kima Jonga Ila." Najstroze je zabranjeno pogledati Vodu direktno u oci, osim toga svi si moraju dezinficirati ruke prije rukovanja s njim.
Jang danas kaze kako je taj susret za njega prosao razocaravajuce. "Bila je ocita velika razlika izmedu nacina na koji se Kima predstavljalo u javnosti i covjeka koji je stajao ispred mene. Postalo mi je jasno da je bozanska aura koja ga je okruzivala samo rezultat propagande - ciji sam dio bio i ja sam."
Bio je to trenutak u kojem je Jang poceo propitivati svoju (do tada) odanost sluzbenoj ideologiji. "Imao sam pristup stranim knjigama. Ono sto sam tamo mogao procitati uopce se nije poklapalo s onim sto se ljudima u Sjevernoj Koreji pricalo o ostatku svijeta", kaze Jang. Zeleci podijeliti svoje znanje s prijateljima, posuduje knjige - sto je izricito zabranjeno. Kad je za to saznala tajna policija, Jang je pobjegao kako bi izbjegao uhicenje. Preko pogranicne rijeke Tumen uspio je preci u Kinu i u tamosnjem juznokorejskom veleposlanstvu podnijeti zahtjev za azilom. U Sjevernoj Koreji je morao ostaviti sve - osim nekolicine rukopisa.
'Kriv zbog krvne veze'
U razgovoru za DW Jang ne zeli pricati o svom privatnom zivotu i obitelji, jer je moguce da za njegov bijeg u Sjevernoj Koreji budu kaznjeni clanovi njegove obitelji. Rodbinsko jamstvo je u Sjevernoj Koreji rasireno. Onaj tko je u rodu s nekim tko je "trn u oku" sjevernokorejskom rezimu, automatski se smatra krivim, bez obzira na to je li sudjelovao u nekoj akciji ili nije. "Kriv zbog krvne veze", glasi vazece nacelo.
To je i razlog zbog kojeg je Jang, koji danas zivi u Seoulu, utemeljio sjevernokorejski info-portal New Focus International, na kojem on i njegovi suradnici redovito izvjestavaju o razvoju u izoliranoj zemlji. Opasan je to posao. "Primio sam prijetnje iz sjevernokorejskog Ministarstva unutarnjih poslova", kaze Jang koji je zbog toga 24 sata pod zastitom.
No, bolji poznavatelji prilika u Sjevernoj Koreji su ipak rezervirani pri ocjeni o djelu, misiji i transformaciji Janga Jina Sunga. Na upit DW-a nekoliko izvora je potvrdilo da je pogotovo kod prebjega koji su ranije obnasali visoke duznosti u strukturama moci u Pjongjangu cesto tesko procijeniti o cemu se doista radi.
http://www.dw.de/diktator-nije-bog/a-17618776
