Instalacija '816. vojne inženjerije' ukopavala se duboko u planinu prekrivenu gustim zelenjem u jugozapadnoj Kini punih 17 godina. U izgradnji je sudjelovalo preko 60.000 vojnika koji su radili dan i noć u opasnim uvjetima.
Najduža mreža tunela
Izgradnja ogromne baze započela je 1967., tri godine nakon što je Kina uspješno testirala svoje prvo atomsko oružje, piše Yahoo News.
Baza je površine 100.000 četvornih metara, a volumen joj je kao i 600 olimpijskih bazena. Ima najveću poznatu mrežu umjetnih tunela, ukupne dužine preko 20km.
Okruženi tamom i vlažnim betonom, posjetitelji su prebačeni natrag u vrijeme Hladnoga rata.
"Jako je impresivno i misteriozno", kaže Pan Ya, turistkinja iz susjednog grada koja je u posjeti sa svojim roditeljima. "Oni su već dugo vremena čuli za ovo mjesto, ali nikada ga nisu mogli posjetiti", kaže dok promatra staru jezgru reaktora, sada ukrašenu lažnim plutonijskim šipkama obojanim u flourescentno zeleno.
Galerija
Izgrađeno nizašto
Postrojenje je koštalo 80 milijardi juana (83 milijarde kuna) ali, ironično, nikakav nuklearni materijal nije nikada prošao ovdje zbog dramatičnih političkih promjena nastalih dok su vojnici još uvijek naporno radili.
Kina je uspostavila diplomatske odnose s SAD-om 1979., a i odnosi sa SSSR-om su se kasnije poboljšali. Iako je bilo blizu završetku, zaključeno je kako postrojenje više nema svrhe te je napušteno 1984. godine. Deklasificirano je 2002., a otvoreno kineskim turistima 2010., a strancima krajem 2016. Od onda ga je posjetilo preko 300.000 kineskih turista, te manje od 100 stranaca.
Samo 10 posto hodnika, ogromnih hala i kontrolnih prostorija otvoreno je za javnost, ali posjetitelji mogu vidjeti svjetlosni šou na ogromnom zidu dok glazba buči svuda okolo, kao i razne izložbene primjerke, poput modela prve kineske atomske bombe.
"Mi ne promoviramo nuklearno oruže", objašnjava Zheng Zhihong, upravitelj 816. "Baš naprotiv. Nadam se da će jednoga dana nuklearne sile reći 'Stop, hajdemo svi nabrojati do tri i uništiti naše arsenale.'"
Krv, znoj i godine
Pretvaranje 816 u turističku atrakciju slaba je utjeha tisućama vojnika koji su živjeli i radili u paklenim uvjetima dok su probijali hodnike i hale postrojenja.
"Kolega bi detonirao eksplozive. Zatim bi mi kopali u stijenama sa strojem. Svakoga bi se trena moglo urušiti", prisjeća se bivši vojnik Chen Huaiwen (70).
Službeno, tijekom izgradnje poginulo je 76 ljudi, ali vodiči i bivši radnici inzistiraju kako je taj broj prenizak.
"Spavalo nas je po nekoliko u jednom krevetu, na madracima od slame", kaže Chen. Ljeti je to bila prava pećnica i ne biste mogli zaspati do 1 poslije ponoći."
"Vani je stražila naoružana policija dok smo ni radili na izgradnji. Bila je to najstroža tajna, ulazak je bio zabranjen. U to su vrijeme obični ljudi iz okolice samo znali da se radi o nekakvom projektu, nisu znali na čemu se radi."
Hrana je bila najosnovnija: riža i grah, s nešto mesa dva puta tjedno. "Mnogi su dobili probleme s plućima zbog prašine, a tu su još bile i otrovne emisije iz eksploziva, dima strojeva i zagađenog zraka", dodaje Chen. Suze se skupljaju u očima Li Gaoyuna, još jednog bivšeg vojnika koji je radio na 816, dok promatra stare fotografije postavljene u tunelima.
Ovo je njegova prva posjeta u 42 godine. Li kaže kako brojni vojnici koji su teško radili na 816 nisu primili nikakvu penziju niti drugu pomoć unatoč ogromnim žrtvama koje su napravili za svoju zemlju. "Puno starih radnika nema penziju, niti socijalnu sigurnost. Nemaju dovoljno za preživjeti", kaže Li.
"Toliko nam duguju. Dali smo im našu krv, naš znoj. I našu mladost."
