Rat u Ukrajini ulazi u svoj stoti dan. Iako su posljedice očite diljem svijeta, nitko još ne zna odgovor na pitanje koliko će još trajati. To je kompleksno pitanje, a najveći je problem - neizvjesnost. Iz toga se rađa i novo pitanje: Što bi se uskoro moglo dogoditi?
"Nadamo se da je riječ o završenih 100 dana, ali rat se nastavlja. Štoviše, premješta se na druge regije, a predviđam da bi se mogao preliti na Baltik", tvrdi za RTL.hr politologinja i predsjednica Hrvatske udruge za međunarodne studije, Jadranka Polović.
Dodaje da ni srednja Europa nije puno sigurnija, s obzirom na teritorijalne aspiracije susjednih zemalja i razvijeni ruski model komadanja Ukrajine. Uostalom, "Europa je navikla na strašne snimke patnje i iz Iraka, Libije, Sirije, Afganistana", tvrdi Polović i dodaje da "treći svjetski rat traje od početka 21. stoljeća."
Govoreći o ratu u Ukrajini, ističe da je on počeo 2014., ali se intenzivirao tek u veljači ove godine, nakon što je došao pod povećalo medija. "U ovoj situaciji imamo proxy rat, rat posrednika. S jedne strane tu je Rusija koja je nuklearna sila i NATO koji objedinjuje velike nuklearne sile koje pak predvodi SAD", navodi Polović i dodaje da je položaj velikih organizacija u cijeloj priči nedefiniran.
'Stara' i 'nova' Europa
"U ovom trenutku bez obzira na to što slušamo o jedinstvu Europe, NATO i EU su duboko podijeljeni između 'stare' i 'nove' Europe", ističe pa pojašnjava kako "staru“ čine Francuska i Njemačka čiji predstavnici, Olaf Scholz i Emmanuel Macron, do sada nisu posjetili ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. "Nova Europa" koja trenutno dominira u političkim odnosima, predvođena je, ironično, Velikom Britanijom, koja je napustila EU prije dvije godine. Polović ističe kako se tu stvara novi neformalni savez europskih zemalja, naročito na istoku kontinenta, koji je pod snažnim utjecajem Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država. Iz tog je odnosa, podsjeća politologinja, nastala i Incijativa tri mora.
"Inicijativa tri mora po prvi je put predstavljena u Dubrovniku, u kolovozu 2016. godine kao politička platforma integriranja srednje i istočne Europe, a kroz konkretne projekte energetskog, prometnog i telekomunikacijskog povezivanje država članica EU smještenih između Jadrana, Baltika i Crnog mora: Hrvatska, Slovenija, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska i Bugarska. Inicijativa je predstavljena u vrijeme sve izraženijeg utjecaja Rusije u Europi, zapravo u kontekstu geopolitičkog sraza Rusije i Zapada. Projekcijom ove strategije, Sjedinjene su Države još u vrijeme Obamine administracije započele s novom/starom geopolitikom koja igra na kartu podjele Europe. Okupljanjem niza država 'nove' Europe, a radi se o bivšim socijalističkim državama, novim članicama EU, unutar ovih inicijativa, SAD postupno stvara svojevrsni geopolitički tampon između, narastajućih geopolitičkih aktera, svojih konkurenata: snažne Njemačke i sve utjecajnije Rusije", pojasnila je Polović.
Dodala je da je evidentna napetost u odnosima unutar NATO-a između Njemačke i Francuske s jedne te Velike Britanije i SAD-a s druge strane. To bi se sve moglo preliti na Balkan, a Polović ističe da bi Hrvatska u tom slučaju trebala slijediti politiku zapadnih saveznika, ali uz određeni odmak i razmišljanje o vlastitim nacionalnim interesima.
SAD diktira mirovne pregovore
Govoreći o ratu u Ukrajini, Polović je naglasila da on iziskuje ogromna materijalna sredstva. "Europa ulaže puno u obranu, no sad se paradigma mijenja pa se ulaže u opremu. Baltičke zemlje traže povećanje broja vojnika pa će RH i u tome morati sudjelovati", ističe ona.
Dodaje kako je značajno diplomatsko rješenje ključ završetka sukoba. No, u ovom trenutku toga nema na vidiku. "Rat u Ukrajini Velika Britanija i SAD koriste za vlastite interese, a za Ukrajinu je veliki problem jer je Rusija zauzela prostor jedne Francuske. Taj je dio države poljoprivredno i industrijski bogat, a uzeli su im i pristup moru", rekla je Polović.
Predsjednik Zelenskij je nazvao nedopustivim činjenicu da je između petog i šestog kruga europskih sankcija Rusiji prošlo 50 dana. Politologinja smatra da je Europa sankcijama sama sebi pucala u nogu.
"Najveći problem je što Rusija i dalje izvozi naftu u Europu, a za to koristi druge puteve. Naftu ćemo plaćati skuplje, a to će se odraziti na EU i unutarnju situaciju", istaknula je Polović.
S druge strane, čini se da Zelenskij želi mirovne pregovore s Rusijom. No, glavnu riječ u sukobu ima SAD, koji odlučuje i o tome kada i na koji bi način Ukrajina trebala početi s pregovorima. No, ciljevi administracije Joea Bidena su nejasni. Ako želi iscrpiti Rusiju, to bi značilo velik broj ukrajinskih, a ne američkih žrtava. Zelenskij bi, ističe, Polović, trebao znati kada i kako početi pregovore.
"A Sjedinjene Države se moraju oduprijeti iskušenju da sukob iz Ukrajine i njezina suvereniteta katapultiraju u geopolitičko pitanje koje se koristi za postizanje američkih ciljeva", dodala je.
Sukob političkih doktrina
U pozadini, naime, stoji stara geopolitička teorija, Heartland, koju je razvio sir Halford John Mackinder. "Naime, Njemačka i Francuska pripadaju 'staroj' Europi, one su nukleus EU-a i oduvijek su imale separatni interes da se povežu s Rusijom koju vide kao svog prirodnog saveznika u realizaciji, Amerikancima, omražene ideje Charlesa de Gaullea, snažne i velike Europe 'od Atlantika do Urala'", objašnjava Polović i dodaje da u realizaciji te ideje Europljanima nedostaje resursa.
Ističe i da je američka politika još od Drugog svjetskog rata bila u čistoj suprotnosti s ovom teorijom. "Već je američka vanjskopolitička doktrina nakon Drugog svjetskog rata, poznata kao Trumanova doktrina oživjela ideje realpolitike Nicholasa Spykmana, prema čijoj je teoriji euroazijski kontinent, sa svojim rubnim područjem od najvećeg strateškog značenja za Sjedinjene Države", tumači politologinja te dodaje da je dio od Europe preko Bliskog istoka do Indokine područje sukoba maritimnih i kontinentalnih sila, zbog čega SAD i VB moraju ondje uspostaviti nadzor kako bi spriječili dominaciju suparničkih sila, odnosno Rusije i Kine.
"Sila koja uspije kontrolirati taj dio s njegovim ogromnim stanovništvom i energetskim resursima vlada svijetom, stoga je Spykmanova teorija i danas temelj vanjske politike SAD-a, ali i pokretač mnogih ratova nakon Drugog svjetskog rata, kakvi su korejski, vijetnamski, bliskoistočni", kaže Polović i dodaje da SAD ne želi prepustiti taj dio Euroazije Rusiji ili Kini.
Zaključuje kako su Afganistan, Irak, Libija i Sirija izravne posljedice sukoba ovih dvije političkih doktrina.
Situaciju u Ukrajini možete pratiti OVDJE.
