U godini u kojoj ruska invazija na Ukrajinu šalje šok valove kroz globalnu politiku i tržišta, inflacija u cijelome svijetu raste, a opskrbni lanci se raspadaju, najveći ulagači za Bloomberg su procijenili dugoročne posljedice nedavnih događaja koje nije bilo moguće predvidjeti te odgovorili na pitanje s kojim se sljedećim velikim rizikom suočavamo u sljedećih pet do deset godina.
Abby Joseph Cohen: 'Američki san blijedi'
"Tajni sastojak za rast SAD-a bio je taj da smo imali snažan rast stanovništva i radne snage. Više radnika, veći BDP - to je vrlo jednostavna jednadžba ", kaže Abby Joseph Cohen, bivši investicijski strateg Goldman Sachs-a, sada profesor na Columbia Business School.
Cohen naglašava kako je SAD oduvijek bio jako ovisan o imigraciji te slovi kao mjesto gdje su dobrodošli talenti iz cijeloga svijeta. Ne ostane li tako u budućnosti, SAD bi mogao imati problema s dugoročnim rastom, upozorava i navodi kako, gledano prema podacima pojedinih tvrtki i djelatnosti u SAD-u, radne snage nedostaje u svim područjima. Jedan od razloga rasta inflacije u području usluga je nedovoljan broj radnika u zračnim lukama, hotelima, restoranima, kaže Cohen.
"Proveo sam dosta vremena promatrajući i drugu stranu spektra. Imamo li dovoljno novih znanstvenika? Inženjera? Novih liječnika? Ne, nemamo. Imajte na umu da također morate stvoriti cjevovod, zar ne? Učenici koji su sada maturanti buduća su skupina znanstvenika, inženjera i liječnika. I trenutno ne radimo baš dobar posao s njima što se tiče njihovih vještina", kaže te dodaje da se obećanje "američkog sna" mora definirati odnosno, da se potrebno zapitati: Je li svakoj generaciji bolje nego prethodnoj? Ima li svaka obitelj u SAD-u priliku biti bolja od svojih roditelja?
"Ono što smo vidjeli tijekom posljednjih 30 ili 40 godina jest da medijalni dohodak kućanstava u SAD-u, prilagođen inflaciji, nije porastao. To je problem: stvara se osjećaj političke nesloge i nelagode među ljudima u SAD-u", kaže Cohen. Kao izlaz iz takve situacije predlaže usredotočenost na industrije koje mogu stvoriti dobro plaćene poslove, kako bi se zaštitili radnici. Napominje da standardna uloga državnog protekcionizma, primjerice kroz carinski sustav, nije dovoljna kako bi željene industrije stvarale radna mjesta.
"Ulaganja dolaze od države, ali i od privatnih poduzeća. I vidjeli smo da privatne tvrtke u mnogim industrijama vrlo aktivno ulažu u budućnost kroz kapitalna ulaganja. Ulažu u istraživanje i razvoj. I sada ulažu u obuku radnika kako bi pokušali smanjiti odljev i povećati vještine svojih radnika. I to je sve sjajno. Mnogi ekonomisti, uključujući i mene, vjeruju da je takozvana zlatna era američke ekonomije 1950-ih i 1960-ih godina bila povezana s našom spremnošću da ulažemo velika sredstva u budućnost. U postotku BDP-a bili smo značajno ispred svake druge nacije, bili smo broj jedan u toj kategoriji cijelo stoljeće. Više nismo. Postoji gotovo desetak drugih zemalja koje nas premašuju u odnosu na njihov vlastiti BDP. To je za mene zabrinjavajuće", kaže Cohen.
Smatra da državna intervencija, koju mnogi kritiziraju, ne mora biti loša stvar pa tako navodi primjer kako su, u dvije do tri godine nakon uvođenja Administracije za sigurnost i zdravlje na radu (OSHA), produktivnost i profitne marže u SAD-u porasle: radnici su se osjećali da tvrtka pazi na njih i da je oprema koju koriste sigurna.
"Mislim da moramo prepoznati da je dobra regulativa dobra vijest za dugoročno ekonomsko bogatstvo", kaže Cohen.
Na kraju, dodaje da je snaga gospodarskog rasta i dugoročnog prosperiteta ljudi uvelike povezana sa zdravljem srednje klase i s primjerenim povećanjem plaća u takvim obiteljima te da je rast inflacije razotkrio u kojim područjima postoje problemi, a u kojim područjima se nameću pitanja. Pozdravlja rast plaća i veću fleksibičnost radnika u tome kako se žele ponašati. Ipak, upozorava da to nije krajnje rješenje te da će biti potrebno puno više vremena kako bi se riješio problem star 40 godina.
Sam Bankman-Fried: 'Smrtonosnija pandemija'
"Covid nam nije pokazao najgori mogući scenarij. Stvarno zabrinjavajuće bilo bi ponavljanje onoga što se dogodilo - da se to proširi većim dijelom svijeta, ali s daleko višom stopom smrtnosti i na kraju ubije mnogo ljudi; da ga kao društvo ne možemo obuzati i, osim što potencijalno uzrokuje mnogo smrti, da se ekonomija zaustavlja uslijed kaosa i karantena - ekstremnija verzija onoga što smo vidjeli tijekom Covida", kaže Sam Bankman-Fried, suosnivač FTX-a, u svom osvrtu na temu kako bismo se trebali nositi s budućim pandemijama.
U retrospektivi je jasno, kaže Bankman-Fried, da nismo bili spremni za Covid - nije bilo koordinacije po pitanju toga kakav bi odgovor na pandemiju trebao biti.
"Pogledamo li gdje smo danas - nismo počeli implementirati nijednu od mjera koje smo trebali imati posljednji put. Najveći problem je što nismo naučili puno lekcija kao društvo. Nalazimo se otprilike na istom mjestu na kojem smo bili prije. Gotovo da nema govora o budućoj pandemiji i gotovo da nema zamaha", kaže Bankman-Fried koji smatra da se sve odigralo prilično loše i ovoga puta, kada je sve rečeno i učinjeno: nastupili su veliki problemi u opskrbnom lancu, a golemim porastom monetarne ponude pokušalo se zamaskirati ono što bi inače bio razoran ekonomski udarac.
"Kako Covid jenjava i kako naše ekonomske i monetarne protumjere jenjavaju, postaje jasno da zapravo nikada nismo spriječili ekonomski utjecaj Covida. Imao je ogroman negativan utjecaj. Možete vidjeti nenadmašnu inflaciju. Možete vidjeti rastuće kamatne stope, pad gospodarstva i pad tržišta — što na kraju sve potječe od Covida ili naših odgovora na njega, kako bismo pokušali ublažiti kratkoročni ekonomski učinak. Kad se sve zbroji, potrošit ćemo desetke trilijuna dolara kao svijet pokušavajući se izboriti s posljedicama Covida. To je stvarno ogroman trošak i još uvijek nećemo biti gotovi. Otrežnjenje je vidjeti razmjere utjecaja Covid-a u kombinaciji s nerješavanjem problema. I to s radnom snagom koja se uglavnom može vratiti na posao. Ako imate smrtonosniju vrstu virusa, može biti mnogo više briga oko povratka na posao i mogli bismo vidjeti dugotrajniji pad produktivnosti", upozorava Bankman-Fried.
Predlaže suzbijanje problema "u korijenu" kako bi se spriječilo da pandemija izmakne kontroli i da kasnije nije potrebno raditi teške kompromise.
"To znači da smo se umjesto raspravljanja o maskama trebali usredotočiti na to kako možemo uspostaviti dobru ventilaciju unutar zgrada kako bi se pandemije kroz njih znatno manje širile. To bi bio puno zdraviji fokus za nas kao društvo. Imajući sustave ranog otkrivanja, dobru ventilaciju u zgradama, zdravorazmski je cilj postići da "proboj" (virusa) ne postane pandemija. Da ne moramo gasiti gospodarstvo, ljudi ne moraju umirati, ne moramo praviti kompromise. Da možemo danas potrošiti desetke milijardi dolara kako bismo kasnije uštedjeli desetke trilijuna dolara", kaže Bankman-Fried te naglašava kako je dobra vijest da je rješavanje problema pandemije "dvostranačno" odnosno, svima u interesu.
Ken Moelis: 'Kraj globalizacije'
"Ono što sada vidimo je deglobalizacija. Vidimo kako nacionalne države gledaju unutar sebe i brinu se imaju li sposobnost uzdržavati same sebe", kaže uvodno u svom osvrtu na temu globalizacije Ken Moelis, osnivač i izvršni dirketor Moelis & Co navodeći kao karakterističan primjer Njemačku.
"Njemačka strategija do ovog trenutka bila je: SAD-u prepustiti svoju vojsku, EU prepustiti upravljanje financijama, Rusiji prepustiti opskrbu energijom, a Kini svoje krajnje tržište. Bila je to potpuna globalizacija gospodarstva. Ali kako se može vidjeti u ovom trenutku, mislim da su u velikoj nevolji", kaže Moelis. Podsjeća da je tijekom povijesti većina zemalja outsorce-ala (prepuštala u ruke trećoj strani) dijelove gospodarstva koji su bili važni za njihovu dobrobit - hrana i energija u tom su se smislu pokazale kao iznimno važne, pa tako sada svako društvo za sebe mora razmisliti o sljedećem pitanju: Jesam li outsorce-ao nešto što nije trebalo?
Navodi kako SAD ima puno potrebnih resursa, primjerice zalihe hrane, a činjenica da ne postoji opskrba energijom "bila je izbor" koji se u bilo kojem trenutku može promijeniti.
"Njemačka se dovela u situaciju da nema zalihe energije. Isključila je svoju nuklearnu energiju. Točno je u središtu, blizu rata i njegovih posljedica. Vidimo elemente deglobalizacije i njezinu cijenu za obične ljude. Ako pogledate što se događa u rusko-ukrajinskom ratu, mislim da se tamo događa više u smislu opskrbnih lanaca i osjećaja sigurnosti. Užasnut sam ratom i invazijom, ali mislim da će motivacija i obrazloženje te ono što se događa istaknuti ljudima: Mogu li osigurati ono osnovno? Svaka će država krenuti u zaštitu svojih građana. I kao rezultat toga, mogla bi se deglobalizirati u nadolazećem periodu", smatra Moelis.
Napominje da su hrana, grijanje i struja nužne stvari koje probijaju cjenovni plafon. Smatra kako će SAD taj problem riješiti, makar kroz nekoliko godina, ali naglašava da nemaju svi taj izbor te da je u ostatku svijeta mnogo teža situacija. Navodi primjer Afrike koja se u potpunosti oslanja na ukrajinska polja pšenice te ističe kako je na Šri Lanki bilo potrebno "devet obroka da vrlo nesretno građanstvo poduzme izvnaredne mjere kako bi osiguralo egzistencije svojih obitelji".
"Ogroman dio društva pokušava doseći srednju klasu. Ako im dramatično povećamo troškove energije, neće biti sretni zbog toga. Mislim da je Arapsko proljeće u osnovi počelo zbog cijena hrane. Osnovni instinkt je hraniti se, grijati, oblačiti i brinuti za svoju obitelj", kaže Moelis.
Napominje kako će neki američki politički potezi imati vrlo dugoročne posljedice te kao primjer navodi zamrzavanje bankovnih rezervi Rusije, što će velik broj ministara financija natjerati na razmišljanje o sigurnosti državne imovine.
"Mnogi su me ljudi pitali: Što da radim sa svojom imovinom u Kini? Što da radim sa svojom imovinom u Hong Kongu? Mnogo je zapadnih ulaganja u Hong Kong - što se događa ako završimo u sličnoj nesuglasici ili sukobu; podliježe li ta imovina trenutnom napuštanju? To su pitanja koja će si svi postaviti, bez obzira govorili o njima puno ili ne. Ne kažem da ćemo ići na 100 postotno ulaganje u vašu zemlju. Ali čovječe, premija rizika je značajno porasla", kaže Moelis.
Uvjeren je da SAD ima dobru poziciju, ali brine ga opasnost od revolucije u zemljama gdje populacija nema kontrolu nad svojom hranom i energijom kao i što bi se moglo dogoditi ako nafta i plin dosgnu 200 dolara po barelu te ako se prekine posredovanje u opskrbi hranom. Mogle bi to biti posljedice koje nismo vidjeli, smatra.
"Što se svijet brže usredotoči na to i prizna da se mora opskrbiti i biti neovisan o globalnoj trgovini, to bolje za njegovo stanovništvo", zaključuje Moelis.
