Njihova potraga podsjeća na jezivu potragu za zrakoplovom Air France 447, što je bio posljednji zrakoplov koji je nestao prije Boeinga 777. Podsjetimo, zrakoplov Air Francea letio je iz zračne luke Galeoao u Rio de Janeiru u Brazilu i uputio se prema Parizu. Zrakoplov je nestao nad Atlantskim oceanom 1. lipnja 2009. godine sa 216 putnika i 12 članova posade.
Olupine Air Francea napokon su otkrivene 2011. Otkrio ih je tim oceanografa pomoću robotskih podmornica koje pretražuju brdovite terene na dubini od oko četiri kilometara ispod površine oceana. Vođa te misije, Mike Purcell, je glavni inženjer na Oceanografskom institutu Woods Hole (WHOI), gdje je zadužen za nadzor razvoja oceanskih istraživačkih podmornica. Što možemo očekivati? - pitali su ga novinari Quartza.
Najveća razlika između ove dvije potrage je da je Tajlandski zaljev, s prosječnom dubinom od 45 metara daleko plići nego regija srednjeg Atlantika gdje se srušio Air Franceov zrakoplov. Međutim, istraživači su pronašli plutajuće krhotine Air Francea 447 u roku od jednog dana od nestanka, potvrđujući time da je zrakoplov izgubljen. To je omogućilo stručnjacima na institutu WHOI da modeliraju obrasce struja i vjetrova u pokušaju "vraćanja sata" kako bi utvrditi gdje su točno krhotine ušle u more. No, takav dokaz još ne postoji za malezijski zrakoplov Boeing 777.
https://twitter.com/newley/statuses/443371759627403264
Budući da takvih krhotina još nema, a pretpostavljajući da je zrakoplov završio u vodi, pretraživači će slušati tzv. "pingers" koji su povezani s podacima o letu - "crnom kutijom". "Pingers" uređaji stvaraju buku jednu minutu nakon što padnu u vodu. To je jedna stvar za koju Purcell misli da bi je zračne kompanije mogle poboljšati, jer u slučaju potrage za Air France zrakoplovom, "pingers" su bili oštećeni kada su otkriveni, a uz raspon od čak samo jedne milje, možda je to i previše duboko da bi ih se čulo.
"Teško je pronaći nešto poput ovoga; vjerojatno su mogli smisliti bolji izvor zvuka koji bi mogao biti otkriven s veće udaljenosti", kaže on.
"Slabljenje zvuka pod vodom je vrlo ovisno o frekvenciji. Ovi detektori su relativno visoke frekvencije, a ako bi koristili niže frekvencije, opseg bi se značajno povećao. No, oni bi time dobili na veličini, težini i zahtijevali bi više energije, vjerojatno i više baterija".
Drugo pitanje je potraga za crnom kutijom: Zašto se podaci o letu ne šalju kontinuirano iz zrakoplova? Kontinuirani prijenos podataka iz zrakoplova mogao bi možda riješiti i veće misterije od ove, smatra Purcell.
Dobra vijest je da je Tajlandski zaljev plići od sredine Atlantika, pa istraživači mogu koristiti sonarne platforme koje tegle iza brodova, umjesto naprednih robota poput Remus 6000 koji se koriste u institutu WHOI za samostalne operacije u vrlo dubokim morima, a čija je upotreba vrlo složena i skupa.
Malezijske vlasti u međuvremenu su proširile svoje zone pretraživanja uključiti Andamansko more gdje je dubina oceana 1,5 km. To bi, tvrde istraživači, moglo zakomplicirati stvari.
Timovi iz desetak država brodovima i zrakoplovima su u potrazi za nestalim malezijskim zrakoplovom. Pojavila se i informacija da je uzrok pada zrakoplova možda bila bomba ili pokušaj otmice. Međutim, kasno u srijedu navečer neimenovani malezijski vojni dužnosnici izjavili su da je nestali Boeing 777 nakon nestanka s radarskih zaslona primijećen kako leti u potpuno suprotnom smjeru, čak 500 kilometara udaljenom od smjera kojim je zapravo trebao letjeti.
Sve o nestalom malezijskom zrakoplovu pročitajte ovdje.
