Stanovnici u nekim dijelovima Njemačke ne bi se trebali iznenaditi ako sljedećih dana čuju probijanje zvučnog zida. NATO-ov Air Defender, multinacionalna smotra zračnih snaga koju je pokrenula Njemačka još 2018., nastoji poboljšati koordiniranu obranu euroatlantskog teritorija i služiti kao mjera odvraćanja od potencijalnih agresora poput Rusije, piše William Glucroft za Deutsche Welle.
No simulacija rata na velikim visinama, u koju je uloženo mnogo resursa i koja spaja niz skupih, sofisticiranih sredstava namijenjenih uspješnom izvođenju složenih zračnih operacija, predstavlja oštar kontrast stvarnom ratu koji se odvija samo nekoliko kopnenih granica dalje.
U Ukrajini su manje i jeftine bespilotne letjelice opremljene granatama za ispaljivanje na neprijateljske snage, što podsjeća na najraniju upotrebu napada u zraku, kada su piloti iz Prvog svjetskog rata ručno izbacivali eksploziv iz svojih sporih aviona dvokrilaca.
Drugi dronovi lete u jednosmjerne samoubilačke misije, koje je teško poraziti i sa zemlje i iz zraka. "Ovaj rat izgleda ovako kakav jest jer nijedna strana ne može uspostaviti zračnu nadmoć", rekao je za DW Torben Schütz, suradnik za sigurnost i obranu pri Njemačkom društvu za vanjske poslove (DGAP).
Ukrajina: Studija slučaja i upozorenje
Zračne snage Ukrajine bile su skromne i stare u početku, a protuzračna obrana zemlje oslanja se na oružje koje su joj njeni partneri spremni isporučiti. Rusko zrakoplovstvo je na papiru zastrašujuće, ali nije uspjelo maksimalno iskoristiti svoje tehničke i brojčane prednosti. Rusija još uvijek može izdaleka gađati projektilima velike brzine, ali obje su strane pribjegle standardnim rješenjima koja se mogu činiti više improvizirana nego strateška.
Rat u Ukrajini tjera ratne planere na Zapadu da se pitaju koliko on odražava budućnost sukoba, kao i kako izbjeći scenarij u kojem su vrhunska obuka i tehnologija dovedeni u pitanje zbog mnoštva lako dostupnih niskoletećih objekata, da ne spominjemo cyber napade i elektroničko ometanje.
Ogromna zračna moć ključna je za ratnu strategiju SAD-a i saveznika, a zračna nadmoć uvijek je bila gotovo zajamčena. Suparnicima je nedostajala napredna protuzračna obrana i vrhunski zrakoplovi s dobro obučenim pilotima za borbu u zraku.
Takva vrsta dominacije u budućem sukobu možda neće biti tako sigurna. "Protivnik" bi se mogao nositi s hardverom i operacijama NATO-a, rekao je Schütz, koji sebe ubraja u "skeptike kada je riječ o bespilotnim letjelicama". To je razlog više, dodao je on, da se "prakticira interoperabilnost, da se vježba stacioniranje NATO sredstava u Njemačkoj, kako bi se ovladalo procedurama".
Inače bi SAD i njegovi saveznici mogli uvidjeti da su njihove visokotehnološke zračne snage vrijedne milijarde dolara neučinkovite.
Usklađivanje sredstava, strategije i smjernica02:41
Glasnogovornik njemačkih zračnih snaga rekao je za DW da je obrana od bespilotnih letjelica moguća na različite načine, od kratkog do velikog dometa. Napadi na malim visinama prvenstveno su odgovornost kopnenih snaga.
Iako se pokazala manje učinkovitom nego što se očekivalo, ruska ratna doktrina iznijela je u prvi plan zabrinutost zbog neusklađenosti između prijetnji i raspoloživih resursa za suočavanje s tim prijetnjama. Ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu, Njemačka je obećala pojačati svoje sposobnosti protuzračne obrane kako za svoj teritorij tako i za europski. Da bi se to postiglo zahtijeva ogromno povećanje raspoređene vojne opreme.
"Nismo imali odgovarajuću, integriranu protuzračnu i raketnu obranu protiv prijetnji", rekao je za DW general pukovnik Ben Hodges (u mirovini), koji je zapovijedao kopnenim snagama NATO-a u Europi. "Moja zabrinutost temeljila se isključivo na činjenici da smo imali tako malo opreme," kao što su primjerice Patriot proturaketni sustavi.
"Nakon što sam vidio da su Rusi bili vrlo spremni upotrijebiti višemilijunsko oružje za napad na stambene zgrade, pomislio sam: 'O moj Bože, stvarno smo nespremni za ozbiljan zračni i raketni napad'", kaže on.
SAD ne mogu voditi ratove bez saveznika, poput Njemačke, rekao je Hodges. Zajednički trening stoga nije samo način da se saveznici pripreme za rat, nego i da razumiju međusobna pravna i operativna ograničenja.
Oklijevanje Njemačke
"Posebice kada je riječ o umjetnoj inteligenciji i naoružanim bespilotnim letjelicama nije svaka zemlja u Europi zainteresirana za to niti ima političke okolnosti koje bi to dopuštale", kaže on.
Njemačka oklijeva uključiti bespilotne letjelice, posebno naoružane, u svoju vojsku. S druge strane zračnog spektra, upravlja zastarjelom flotom borbenih zrakoplova. Od 100 milijardi eura (108 milijardi dolara) dodatnih sredstava predviđenih za obranu, više od osam milijardi eura (8,6 milijardi dolara) izdvojeno je za kupnju do 35 zrakoplova F-35, nevidljivog mlažnjaka američke proizvodnje koji može nositi nuklearno oružje.
Zagovornici upotrebe tradicionalne zračne sile tvrde da tehnologija dronova još uvijek ne može nadmašiti letove kojima upravljaju ljudi. Avioni su snažniji, što im omogućuje isporuku većeg tereta i manje su osjetljivi na vrste kibernetičkih napada i elektroničkog ometanja koji bi mogli srušiti dron s neba.
Zračne borbene operacije sljedeće generacije mogu povezati jedince s pilotima kao i autonomne jedinice. Future Combat Air System, njemačko-francuski projekt pod okriljem Airbusa, europskog proizvođača zrakoplova, čini upravo to.
„S obzirom na tempo razvoja tehnologije i razlike u borbenoj spremnosti, preporučljivo je izbjegavati donošenje ishitrenih zaključaka za naše vlastite snage (NATO) iz prošlih i sadašnjih sukoba, kao što su sukobi u Ukrajini, Siriji i između Armenije i Azerbajdžana", kaže poručnik Torben Arnold za DW.
Čak i s dolaskom umjetne inteligencije dronovi ne čine borbene zrakoplove zastarjelima, kaže suradnik Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. U najmanju ruku, kaže on, "za sada ne."
