Što nakon poraza Islamske države, pitanje je kojim se pozabavio Daniel Byman u tekstu za Foreign Policy. Iako je SAD učinkovit kada je u pitanju primjena vojne sile u borbi protiv terorista, Byman smatra da bez primjerenog plana za uspostavljanje kompetentne vlade u područjima koja su jednom bila pod vlašću Islamske države prijetnja neće nestati.
Prije više od četiri godine, u lipnju 2014., Abu Bakr al-Baghdadi proglasio je kalifat u Iraku i Siriji, a sebe kalifom. Kako piše Foreign Policy, njegova grupa, koju je preimenovao u Islamsku državu da bi obilježio ovaj važan događaj, kontrolirala je teritorij veličine Britanije i populaciju od 10 milijuna ljudi, čime je postizala bolji uspjeh od Al Kaide i drugih džihadskih skupina.
Uzimanjem seksualnih robova, sponzoriranjem terorističkih napada, snimanjem odrubljivanja glava talaca te promocijom svojih aktivnosti na društvenim mrežama Islamska država užasavala je i opčinila svijet. U SAD-u povećali su se strahovi od terorizma, što je pomoglo pokretanju predsjedničke kampanje Donalda Trumpa. Međutim, to je bilo tada. Danas je kalifat nestao, a njegov posljednji teritorij osvajaju kurdske snage koje SAD podupire. Mnogo je toga što se može naučiti iz početnih uspjeha Islamske države i njezina brzog pada.
Kontrola teritorija blagodat i katastrofa
Držanje teritorija je i blagodat i katastrofa za džihadske skupine. S jedne strane, kalifat je bio "zov sirena" potencijalnim džihadistima, privlačeći desetke tisuća volontera iz arapskog svijeta, Europe i središnje Azije. Grupa je mogla oporezivati zemljoradnike i proizvode koje su uzgajali i prodavali, iskorištavati rezerve nafte pod svojom kontrolom i regrutirali mladiće za borbu. Ovi su resursi omogućili da izgrade jaču vojsku i prikupe milijune dolara svaki mjesec.
Na svom vrhuncu, Islamska država je uzimala oko 800 milijuna dolara poreza godišnje. Sigurni unutar granica kalifata, operativci Islamske države mogli su planirati terorističke operacije, kao što su napadi u Parizu 2015. godine u kojima je poginulo 130 ljudi, trenirati i inspirirati druge novake za izvršavanje napada u svojim matičnim zemljama. Što je možda i najvažnije, kalifat je ispunio džihadistički razlog postojanja: upravljanje stanovništvom pod strogim islamskim zakonom.
Jedan od razloga za početni uspjeh kalifata bio je to što je bio u srcu arapskog svijeta, a građanski rat u Siriji privukao je svjetsku pozornost, za razliku od perifernijih džihadističkih "kazališta" poput Somalije, Jemena i Kavkaza. Još važnije, džihadisti u Siriji uživali su visok stupanj slobode djelovanja u prvim godinama sukoba.
U drugim zemljama, kad god bi džihadisti privukli pažnju na lokalnoj razini nakon 11. rujna, Sjedinjene Države i njihovi saveznici bili bi tu da podupru vladu protiv njih. U Iraku, Somaliji, Jemenu i drugim zemljama, džihadisti su iskorištavali građanske ratove, ali američka pomoć tim vladama, napadi bespilotnim letjelicama i druge mjere potiskivali su ih i obuzdavali. Francuska je igrala sličnu ulogu nakon što su džihadisti preuzeli veći dio Malija 2012. i 2013. godine.
Turski tenk
Intervencija SAD-a u Siriji
U Siriji, međutim, genocidna i konfliktna priroda režima Bashara al-Asada značila je da ga Washington neće spašavati. Tijekom prvih godina rata, činilo se da će Sjedinjene Države prije bombardirati režim nego džihadiste, a tadašnji predsjednik Barack Obama i saveznički vođe otvoreno su govorili o rušenju Asada. SAD je intervenirao tek kada je Islamska država počela s masakrom Jezida i krenula na Bagdad.
Kad je došlo do intervencije, bila je to katastrofa za Islamsku državu. Islamska država pokušala je obraniti svoj kalifat, a desetine tisuća njezinih boraca umrlo u tom nastojanju, zajedno s mnogim operativnim planerima i propagandistima. Bili su hrabri i uporni, pa se kalifat nije urušio. Međutim, stalno se povlačio, dokazavši pritom da čak ni bogata džihadska skupina ne može parirati vojnoj moći Sjedinjenih Država i njezinih saveznika.
Smanjena privlačnost Islamske države
Privlačnost Islamske države nije nestala, ali je sada smanjena budući da grupa više nije pobjednik koji se može pohvaliti stvaranjem države u kojoj vlada Božji zakon. Zapadne novakinje kao što je Britanka Shamima Begum i Amerikanka Hoda Muthana, koje su napustili svoje zemlje kako bi živjele u kalifatu te pozvale na napade na Zapad, sada se žele vratiti kući.
Al Kaida, prijateljica islamske države, odavno je prepoznala tu napetost. Osama bin Laden uvijek je gledao na kalifat kao na krajnji cilj, ali je prepoznao da bi prerano proglašenje, prije nego što bi se mogao primjereno braniti, jednostavno ponudilo laku metu za bijes SAD-a. Njegov nasljednik, Ajman al-Zavahiri, također je bio oprezan, ali je javno pokazivao više razumijevanja s obzirom na popularnost kalifata među potencijalnim regrutima. Sada, 2019. godine, čini se kao da je bin Ladenov oprez bio mudar.
Popularnost kalifata zbog zakona i usluga
Na iznenađenje mnogih koji su bili užasnuti odsijecanjima glava Islamske države i grubom prirodom njezine vladavine, kalifat je bio popularan za one koji su bili pod njegovom vlašću. Kao i u slučaju al-Shababa u Somaliji, Al-Kaide na Arapskom poluotoku u Jemenu, talibana u Afganistanu i drugih grupa, ta popularnost nije došla od njezine ideologije, nego iz njezine sposobnosti da ispuni najosnovnije funkcije vlade: pružanje zakona i reda te nešto socijalnih usluga.
U svojoj raspravi "Upravljanje divljaštvom", džihadistički strateg Abu Bakr Naji pozvao je na uporabu terorističkog nasilja u svrhu stvaranja zone kaosa u zemlji. Džihadističke skupine bi tada preuzele i oslobodile iscrpljeno stanovništvo zakonima i redom. Islamska država slijedila je taj plan. Kao što je rekao jedan policajac Islamske države u Iraku: "Ako bismo uspjeli u donošenju pravde, znali bismo da ćemo osvojiti srca ljudi".
Oni stanovnici gradova poput Mosula, koji nisu pobjegli kad je došla Islamska država, priznali su da je drakonska vladavina Islamske države poboljšala usluge kao što su opskrba električnom energijom i borba protiv kriminala. Islamska država pridobila je tako dio populacije i bila je u boljoj mogućnosti iskoristiti resurse. Kako sjećanje na brutalnost islamske države blijedi, a korumpirani i nesposobni lokalni vođe nastavljaju vladati, barem će se neki Iračani i Sirijci sa zadovoljstvom moći osvrnuti na vrijeme kada su svjetla bila upaljena.
Borac protiv ISIS-a snimljen 2017.
Problemi upravljanja štetni za borbu protiv terorizma
Za SAD takvi problemi upravljanja pokazali su se kao štetni za borbu protiv terorizma na Bliskom istoku i šire. Od 11. rujna, Sjedinjene Države su razvile ogromnu i sposobnu mašinu za ubijanje koja redovito uništava redove terorističkih skupina. Brutalni gospodari rata i korumpirani režimi stvorili su zone kaosa, a Sjedinjene Države nisu pronašle način kako ih smijeniti s visokokvalitetnom vladom koja može zadržati red bez sudjelovanja SAD-a. U Afganistanu i Iraku, a vjerojatno i u Siriji, slabe, korumpirane i nesposobne lokalne vlasti omogućuju lokalnim militantnim skupinama da se nakon poraza vrate.
Ipak, takvi napori u borbi protiv terorizma još uvijek se isplate. Iz perspektive terorističkih skupina, lokalni sukobi su teški i zahtijevaju stalne resurse i pozornost. Islamska država i njezini izdanci u Libiji, egipatskom Sinajskom poluotoku i drugim zemljama, uglavnom se bore s lokalnim vlastima ili ratnim zapovjednicima, a ne sa Sjedinjenim Državama. U takvim okolnostima, postaje puno teže usredotočiti se na međunarodni terorizam. Manje je vjerojatno da će te svakodnevne lokalne borbe potaknuti maštu potencijalnih stranih volontera.
Kako uravnotežiti budnost i trijumfalizam?
Trumpova administracija, kao i Obamina administracija prije nje, hrva se s time kako uravnotežiti budnost i trijumfalizam, piše Foreign Policy. Trump griješi s trijumfalizmom, hvaleći se porazom Islamske države, na zaprepaštenje zajednice koja se bori protiv terorizma i želi i dalje ostati u Siriji kako bi nastavila s pritiskom.
Primjereno je kritizirati Trumpovo hvalisanje kao preuranjeno, međutim također je važno prepoznati da je Islamska država teško pogođena i da je poraz kalifata označio potencijalnu prekretnicu. Protok stranih boraca je presušio, a gubitak teritorija znatno otežava organiziranje međunarodnih terorističkih napada. Neobične okolnosti koje su omogućile kratko cvjetanje kalifata ne mogu se tako skoro ponoviti, a i malo je vjerojatno da će Islamska država uskoro oživjeti u istoj mjeri kao nekada.
Naravno, ništa od toga ne znači kraj džihadskog terorizma. Privlačnost Islamske države i idologije Al Kaide ostaje i dalje jaka, a mali broj sljedbenika na Zapadu će nastojati "posegnuti za mačem". Međutim, danas je prijetnja manje uznemirujuća nego što je bila 2014., a političari trebaju prepoznati da bi djelomičan uspjeh mogao biti najviše što će dobiti, piše Foreign Policy.
