The Guardian piše kako postoji više teorija o Vladimiru Putinu: niti jedna nije potpuno točna, ali niti jedna nije ni potpuno pogrešna. Donosimo ih šest:
1. Putin je genij
Jednostavno je: dok se svijet igra 'Čovječe ne ljuti se', Putin igra šah. Zauzeo je poluotok Krim od Ukrajinaca bez ijednog ispaljenog metka, vratio je Jaltu, intervenirao u Siriji i potpuno preokrenuo tijek rata. Pridobio je povjerenje Turske, a naposljetku se i umiješao u američke predsjedničke izbore kako bi stavio 'svog čovjeka' u Bijelu kuću. Izbacivanje nekoliko diplomata iz SAD-a mala je cijena za ono što je Putin postigao.
Na domaćoj je sceni stanje standardno: opozicija je ušutkana i nema mogućnost stvoriti velik otpor i privući biračko tijelo pa za Putina i dalje glasuje velik postotak Rusa, njih 70 posto. U nedavnoj je anketi čak 50 posto ispitanika reklo kako smatraju da je Rusija pod Putinovom vlašću u najboljem stanju u posljednjih sto godina.
Tijekom svoja prva dva mandata Putin je imao veliku sreću i Rusija se obogatila nakon što je bila u vrlo lošem stanju poslije Borisa Jeljcina.
Povezanost s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom za posljedicu je imalo razvoj 'rusofobije' u SAD-u. Zapad tako sada Putina smatra 'zlim genijem'
Da je 2008. godine otišao u mirovinu, kako je ranije najavljivao, sada Rusija ne bi bila prepuna njegovih statua. Pod njegovom je vlašću zemlja isplivala iz kaosa u kojem je bila 1990-ih i sada ima relativnu stabilnost i prosperitet. Sada je teško zamisliti Putinovu eru koja nije nasilna i čije nasilje ne vodi do još većeg nasilja. Ako je on genij, onda se radi o jednom vrlo posebnom geniju.
2. Putin je nitko i ništa
Prvi dojam, kad se Putin na televiziji pojavio 1999., za mnoge je Ruse bio presudan. Nakon što se Boris Jeljcin odrekao vlasti, nitko nije mislio da Putin djeluje obećavajuće.
Putin je bio tako sitan u usporedbi s njim, a iako je bio mlađi i zdraviji, većina Rusa je smatralo da izgleda kao smrt.Govorio je nekoliko minuta u kojima je obećao održati rusku demokraciju snažnom, ali već je tada upozorio one koji prijete Rusiji. Mnogi nisu vjerovali da će Putin potrajati. U javnost je tada dospjela vijest da je on bio 'osrednji agent KGB-a', zapravo, nitko. Ova teorija zaslužuje nešto pažnje jer Putin zaista djeluje kao obični čivjek, kakvim su ga svi smatrali, i za kakvog se predstavljao u intervjuima. Govorio je o financijskim problemima koje je imao 'kao svaki Rus', imao je prosječan glas, prosječan stas i prosječnu osobost i inteligenciju. U jednoj je stvari ipak bio iznadprosječan: bio je prvak Lenjingrada u džudu.
3. Putin ima neki neurološki poremećaj
Ova rana teorija 'putinologije' popularizirana je 2005. u jednom članku koji je citirao stručnjakinju Brendu Connors iz SAD-a koja je pisala da se iz Putinovog govora tijela može zaključiti da je on pretrpio moždani udar, a možda i da ima neki urođeni neurološki poremećaj kojeg je dobio još prije rođenja, a koji ga sprečava da u potpunosti koristi desnu stranu svog tijela. Zbog toga mu se lijeva ruka njiše više od desne kad hoda. Connors je rekla da je malo vjerojatno da je Putin kao beba puzao te da se sada, kao odrasla osoba, kreće poput reptila. Objašnjenje za ovu teoriju došlo je kasnije: agenti KGB-a vježbaju takav način hoda kako bi što lakše mogli izvući oružje kada je to potrebno.
4. Putin je agent KGB-a
Nakon prvog susreta s Putinom, tada novi američki predsjednik George W. Bush izjavio je da je Putina pogledao u oči i vidio njegovu dušu. Njegovi su savjetnici ipak bili skamenjeni. Tadašnja savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice napisala je u svojim memoarima da se ukočila u njegovoj prisutnosti. državni tajnik Colin Powell predsjedniku je odmah rekao da u Putinu vidi KGB-ovca te dodao da je to razlog iz kojeg on priča njemački jezik. Potpredsjednik Dick Cheney mislio je isto: 'Svaki put kad vidim Putina, odmah pomislim na KGB', rekao je tada.
I od tada je uvijek bilo isto: svaki puta kad bi Putin pokušao biti ljubazan prema nekome, to je bilo jer je njima manipulirao kao KGB-ov agent. A kad prema nekome nije bio dobar, poput onog dana kad je prestrašenu njemačku kancelarku Angelu Merkel upoznao sa svojom crnom labradorkom Connie, i to je bilo zbog KGB-ove obuke o psihološkoj prednosti.
KGB je nesumnjivo formirao velik dio Putinovog profesionalnog iskustva, od dana kad je diplomirao 1974., pa najmanje do kolovoza 1991. Osim toga, KGB nije bio samo služba već sveučilište: viša škola koju je Putin u Moskvi pohađao obrazovala je mlade agente na sveučilišnoj razini. Bilo je važno da nauče manipulirati.
5. Putin je ubojica
Pripadnici ruske opozicije već su ga nekoliko puta proglasili ubojicom zbog njegovog hladnog, bezizražajnog lica i očiju koje se nikad ne smiju. Nekoliko mjeseci kasnije dogodila su se neka neobjašnjiva ubojstva, poput trovanja špijuna Aleksandra Litvinenka, pucnjave u novinarku Annu Politkovskayu ili ubojstva opozicijskog Borisa Nemtsova. Glasine o tome da je Putin ubojica počele su se sve više širiti. O tome se mnogo raspravljalo i tijekom neobičnog uzdizanja Donalda Trumpa u SAD-u.
The Guardian piše kako Rusija nije anarhična država, gdje vlada nema nikakvu moć, niti je totalitarna država, gdje postoji apsolutna vlast, već je 'nešto između'.
6. Putin je lopov
Do 2009. godine, Putinovi su kritičari, opozicijski političari i zapadni mediji za Putina govorili da krši ljudska prava, cenzurira medija, provodi iinvaziju na Čečeniju i Gruziju i ubija svoje protivnike, ali i novinare. Antikorupcijski aktivist Aleksej Navalny počeo ga je javno kritizirati rekavši da je njegova 'Jedinstvena Rusija' zapravo leglo lopova i Putina je počeo optuživati za krađu novca.
U vrijeme kad je Putin došao na vlast, svi su njegovu prijatelji, poslovni ljudi, odjednom postali milijarderi. Kritičari su Navalnyjeve tvrdnje prihvatili kao točne. Putin je izgradio palaču na Crnom moru, no čini se da zapravo nikad nije živio u njoj ili da ikad hoće. Ta je palača, u svakom slučaju, jedna od stvari koje najviše obećavaju jer znači da će se Putin jednog dana ipak umiroviti, piše The Guardian.
