Ušuškan u svom nuklearnom bunkeru duboko unutar planina Urala, ruski predsjednik Vladimir Putin čini nezamislivo i izdaje zapovijed za lansiranje atomskog oružja na Zapad. Kodovi, sadržani u njegovoj aktovci Čeget, prenose se niz zapovjedni lanac sve dok ne dođu do posade silosa za projektile, piše Chris Pleasance za Daily Mail u tekstu o tome što bi se dogodilo da Putin naredi nuklearne napade.
Nekoliko trenutaka kasnije, interkontinentalni balistički projektil leti prema atmosferi, raspadajući se dok leti poput svemirske rakete. Završava svoje putovanje visoko iznad Zemlje, ispuštajući nuklearne bojeve glave koje zatim vozilo za ponovni ulazak pozicionira na metu i šalje natrag dolje nadzvučnom brzinom, zajedno s mamcima koji varaju obrambene sustave.
Vrijeme leta od Rusije do Ujedinjenog Kraljevstva za nuklearno oružje je oko 15 minuta, a pola sata do SAD-a, tako da bi većina za napad saznala preko zasljepljujućeg bljeska i ogromne vatrene kugle koja briše grad s karte.
Posljedice eksplozije na velike gradove
Dr. Jeffrey Lewis, s Instituta Middlebury, objasnio je posljedice eksplozije na velike gradove. Na primjeru nuklearne bombe od 500 kilotona, što je više od trideset puta veća bomba od one koju je Amerika bacila na Hirošimu, ali daleko od najveće u ruskom arsenalu, objasnio je što bi se dogodilo.
"Prvo što ćete vidjeti je vatrena kugla koja će ispariti sve što je u njoj", rekao je. "Putovati će 0,8 kilometara od središta eksplozije." Ako padne na Westminster, to bi značilo da će zgrada Parlamenta, Downing Street, bolnica St Thomas i Westminster Abbey biti potpuno izbrisani sa stopom smrtnosti od 100%.
Ciljanje financijskog okruga New Yorka pretvorilo bi One World Trade i zapadni kraj Brooklynskog mosta u pepeo. Eksplozija iznad Bijele kuće uništila bi četiri bloka u svim smjerovima od Avenije Pennsylvania. Ciljanje na Elizejsku palaču u Parizu isparilo bi Place de la Concorde i većinu Champs Elyseesa.
"Nakon toga slijedi udarni val koji će ozbiljno oštetiti čak i čvrsto izgrađene betonske zgrade na udaljenosti od nešto više od 1,6 kilometara od eksplozije, a svi u tom radijusu će biti ubijeni", dodao je dr. Lewis.
Za London bi to značilo sravnjivanje Buckinghamske palače, zajedno sa stanicama Victoria i Waterloo - dvije najprometnije u gradu. Cijeli Soho, pola Mayfaira, igralište za kriket Oval, gotovo sve od Chelsea Bridgea do Blackfriarsa, bili bi povijest.
Eksplozija slične veličine sravnila bi cijeli donji dio Manhattana: Wall Street, Manhattanski most, Kinesku četvrt, Malu Italiju - sve južno od 2. ulice.
U slučaju Washingtona bi izbrisala gotovo cijeli National Mall s karte - uključujući Lincoln Memorial, Washington Monument, sve do Arlington Memorial Bridgea na zapadu i sve do Nacionalne galerije umjetnosti na istoku.
U Parizu više ne bi bilo Slavoluka pobjede. Louvre i cjelokupno njegovo umjetničko blago, uključujući Mona Lisu, bili bi razbijeni u komadiće.
Kotrljanje udarnog vala
"Taj udarni val nastavit će se kotrljati - ozbiljno će opadati, ali će nastaviti - uništavajući zgrade i uzrokujući žrtve do otprilike četiri kilometra", rekao je dr. Lewis.
To uključuje Tower of London i elektranu Battersea. Veći dio Hyde Parka, pola Regent's Parka, Chelsea, Knightsbridge i Belgravia. Šteta bi se protezala od Camdena do Brixtona.
U New Yorku bi u napadu uništeno sve južno od 30. ulice. Flatiron Building, Madison Square Park, Union Park, cijeli Lower East Side i West Village. Eksplozivni val bi se prevalio preko Brooklyn Heightsa i Jersey Cityja. Kip slobode bi vjerojatno pao u njujoršku luku.
Notre Dame, Eiffelov toranj i stanica Garde du Nord u Parizu vjerojatno bi bili nepopravljivo oštećeni. U Washingtonu bi Capitol, Jeffersonov spomenik i pola nacionalnog groblja Arlington bili potpuno uništeni.
Svi unutar tog radijusa bi bili izuzetno ozračeni. Za mnoge ljude to bi se pokazalo kobnim, ali čak i među preživjelima njih 15 posto bi vjerojatno kasnije umrlo od raka povezanog s eksplozijom.
Dr. Lewis dodaje: "Trovanje radijacijom je stvarno okrutan, jadan način umiranja. Trenutačni učinci su povraćanje, mučnina i proljev - ljudi se mogu oporaviti i činiti se mnogo bolje, možda satima ili danima - ali onda se simptomi vraćaju i postaju puno gori."
Kako ubija zračenje?
Akutno izlaganje zračenju ubija jer teško oštećuje krvne žile i koštanu srž, slabeći vene i arterije i utječući na sposobnost vašeg tijela da stvara bijele krvne stanice koje se bore protiv bolesti.
Većina ljudi koji umru od trovanja radijacijom umiru jer dobiju infekciju s kojom se njihovo tijelo više ne može boriti - zapravo trunu živi - ili im krvne žile pucaju i krvare iznutra do smrti. Proces može trajati tjednima, a oporavak - ako uopće dođe do njega - može potrajati i do dvije godine.
Ali to nije posljednji učinak nuklearne eksplozije. Udarni val tu ne prestaje, već se zapravo nastavlja širiti oko šest milja od epicentra, razbijajući prozore i uzrokujući ozljede.
Unutar tog radijusa, svatko tko je izravno izložen toplini eksplozije vjerojatno bi pretrpio užasne i potencijalno smrtonosne opekline u "jezivoj lutriji", objašnjava dr. Lewis.
"Ako ste unutar zgrade, vjerojatno ste dobro, ali ako ste izloženi, vjerojatno ćete imati opekline trećeg stupnja po cijelom tijelu", rekao je. "Možda vam se posreći i nađete se iza brda, ili možda ne budete imali sreće pa to isto brdo na vas reflektira udarni val koji vas ubije."
Nuklearne padaline
Sve je to ono što bi se dogodilo prije razmatranja učinaka nuklearnih padavina. Količina padavina ovisit će o vrsti eksplozije koju je Rusija odabrala: zračni udar, kada se bomba detonira na nekoj udaljenosti iznad tla kako bi se maksimizirali učinci udarnog vala, uzrokuje relativno malo padalina.
Ali prasak tla - kada bomba eksplodira blizu zemlje - proizveo bi ogromnu količinu pepela koji bi bio usisan u vatrenu kuglu i okolni oblak gljive, a zatim bi ponovno pao dolje. Ako se pomiješa s oblacima, tada može pasti kao crna kiša - kao što se dogodilo nakon Hirošime - ili pahuljice pepela mogu padati poput snijega, kao što se dogodilo nakon neuspješnog američkog nuklearnog pokusa na atolu Bikini tijekom Hladnog rata.
Oni koji žive na okolnim otocima prisjećaju se kako su pahuljice padale i – ne znajući što su – opisivali su kako su ih djeca hvatala jezikom. Koliko bi se daleko širilo ovisilo bi o vremenskim nepogodama, ali moglo bi odlutati i do 32 kilometra od udara. Tako bi došlo izvan londonske M25, poprskalo parišku zračnu luku Charles de Gaulle, prošlo Yonkers u New Yorku ili putovalo otprilike na pola puta od DC-a do Baltimorea.
Dr. Lewis se vratio na ideju 'jezive lutrije'. "Dobit ćete prilično ozbiljnu kontaminaciju zračenjem unutar tog područja," kaže on. "Neki od tih ljudi će se prilično razboljeti. Iako bi skrivanje u kući na nekoliko dana moglo napraviti stvarnu razliku."
Vatrena oluja
Eksplozija također može proizvesti "vatrenu oluju" sličnu šumskim požarima, gdje količina kisika uvučena u vatru proizvodi vlastite vremenske sustave - tjerajući pakao dalje i brže nego što bi se inače širio.
To bi moglo prouzročiti štetu višestruko veću od same eksplozije, vjeruje dr. Lewis, iako bi stvarni opseg toga bio uglavnom misterij sve dok bomba zaista ne eksplodira. "Vatrena oluja je počela u Hirošimi nakon što je bombardirana, jer je grad imao puno drvenih zgrada", rekao je. "Ali onda, i Nagasaki ima, a nije bilo vatrene oluje. Zapravo ne znamo zašto. I nemamo pojma kako bi jedan moderan grad gorio."
Čak i tada, to bi bilo daleko od kraja učincima bombe. Iako se lako usredotočiti na pretjeranu snagu same eksplozije, naknadni učinci možda su još strašniji. Nakon toga, stotine tisuća - ako ne i milijuni - ljudi bi pretrpjeli opekline, slomljene kosti, posjekline i druge ozljede, dok bi većina, ako ne i sve bolnice u zonama eksplozije bile pretvorene u ruševine, a liječnici bi bili ubijeni.
Vlada u kaosu
U slučaju udara na London, Washington ili Pariz, vlada bi bila u kaosu – ako bi uopće preživjela – a njena sposobnost da koordinira učinkovit odgovor na takvu katastrofu bila bi krajnje ograničena. Opskrba energijom, hranom i vodom bila bi prekinuta ili znatno smanjena, što bi dodatno pogoršalo situaciju, dok bi prometne veze poput cesta i željeznica bile uništene, što bi odgodilo dolazak pomoći.
Povrh toga, hrpe tijela bile bi utočišta za štetočine i bolesti koje bi se širile među stanovništvom s uništenim imunološkim sustavom, otvarajući vrata epidemijama. I sve to ako bi Rusija bacila samo jednu bombu. Ako bi Putin odlučio napasti više gradova u istoj zemlji u isto vrijeme, dr. Lewis kaže da mogućnost potpunog raspada društva "nije trivijalna".
U slučaju sveopćeg nuklearnog rata između država, količina prašine izbačena u atmosferu bila bi tolika da bi smanjila količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje - uništavajući usjeve, ubijajući ribu i uzrokujući globalnu glad u takozvanoj nuklearnoj zimi.
Što će se dogoditi nakon toga, i može li samo čovječanstvo preživjeti u takvim uvjetima, predmet je dubokih i prilično apstraktnih spekulacija među stručnjacima – a ništa od toga nije dobro. "Uobičajena je šala među nuklearnim stručnjacima da je najbolji savjet u slučaju udara pobrinuti se da umrete u prvom valu", kaže dr. Lewis.
Upitan ima li kakav savjet za Putina u svjetlu njegova zveckanja nuklearnim oružjem, dr. Lewis je jednostavno dodao: "Ovo nije igra. Ne za*ebavaj se s ovim."
Situaciju s ratom u Ukrajini možete pratiti iz minute u minutu OVDJE.
