Vučićeva premoćna pobjeda u dijelu tamošnje javnosti dočekana je s golemom sumnjom, a bila je i okidač velikih uličnih prosvjeda u Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima koji i dalje svakodnevno traju, ali uz upadljivo prešućivanje ili minoriziranje u većini medija. Prosvjede nije pokrenula tamošnja opozicija nego mladi, mahom studenti, kojima su se u nekoliko navrata pridružili i članovi sindikata policije i vojske. Prosvjed od početka nije usmjeren samo na "sumnjivi" izborni rezultat (u Srbiji kažu da drugog izbornog kruga nema još jedino u Sjevernoj Koreji!) već i na opću društvenu i ekonomsku situaciju. Dok Vučić, uživajući podršku i čelnika Europske unije i Rusije, ignorira sve zahtjeve i kritike na svoj račun, dotle mnogi strahuju da Srbija ide putem u svojevrsni jednopartijski sustav i autokraciju.
‘VUČIĆEVA POBJEDA STABILIZIRAT ĆE ZEMLJU’: Američka dužnosnica uvjerena u smirivanje napetosti između Srbije i Kosova
"PORUŠENI SU SVI MUKOM STVARANI DEMOKRATSKI STANDARDI"
O poslijeizbornoj situaciji u Srbiji razgovarali smo s politologom Duškom Radosavljevićem, redovnim profesorom na Fakultetu za pravne i poslovne studije dr. Lazar Vrkatić u Novom Sadu i predsjednikom Vojvođanske politikološke asocijacije (na fotografiji gore).
Govori se o neregularnosti predsjedničkih izbora u Srbiji. Jesu li zasad u pitanju samo indicije ili ima i konkretnih dokaza?
- To su veoma ozbiljne indicije, koje vlast ne želi provjeriti, odnosno, neke se vrlo perfidno i zataškavaju. Davno prije raspisivanja predsjedničkih izbora upozoravao sam na neregularnosti, koje će se nužno pojaviti, i rekao sljedeće za predstavnike opozicijskih stranaka: "prvo su se morali dogovoriti o bojkotu predstojećih izbora, dok se ne sredi situacija s elementarnom demokratskom infrastrukturom u Srbiji, kao što su izborni proces, financiranje stranaka, mediji, rješavanje najkrupnijih afera, i čitav niz pratećih zakona". Uvjeti nisu bili regularni, otvoreno se favorizirao predstavnik vladajuće koalicije, trošena su ogromna materijalna sredstva u kampanji, kojima se ne zna porijeklo, otvoreno je vršena opstrukcija opozicijskih kandidata, a izgleda da je bilo dosta problema i nepravilnosti u radu biračkih odbora. Ovi izbori se po stupnju demokratičnosti mogu usporediti samo s prvim izborima iz 1990. godine. Porušeni su svi demokratski standardi, koji su teškom mukom osvajani nakon 2000. godine.
S obzirom na šutnju, pa i svojevrsnu cenzuru u većini medija, zna li šira javnost u Srbiji što se događa na proturežimskim demonstracijama?
- Nije sad samo pitanje zna li javnost za demonstracije, nego želi li saznati što se događa! Jer, pored onih koji su se pobunili protiv diktature, ni oni s druge strane nisu operirani od saznanja o mnogobrojnim manipulacijama. Pa zna se za karakter režima – kako se zapošljava, kako se napreduje, kako se sklapaju ugovori, kako se dobivaju dobro plaćeni poslovi... Treba li još tu nešto bitnije da se zna? Samo, tko ne zna, saznat će od mladih ljudi koji će kao vjesnici promjena to uživo objasniti svojim roditeljima za vrijme uskršnjih praznika.
Srđan Ilić/PIXSELL
U kojem smjeru će ići demonstracije? Vučić ih amortizira s pozicije premoćnog pobjednika koji, eto, dozvoljava "manjini" da se ispuše na ulicama. Hoće li se, po Vašem mišljenju, demonstracije doista ispuhati?
- Ne vjerujem da se tako lako može završiti, jer ovo je drugačiji tip protesta od onog koji vode političke stranke. Sada su demostranti mladi ljudi, đaci i studenti, koji žele popraviti Srbiju, kako bi jednog dana mogli u njoj živjeti u miru. Iza njih stoje godine bijede i neimaštine u kojima se ova država nalazi, osjećaj nebrige i besperspektivnosti koji zahvaća sve društvene slojeve u Srbiji, nemanje nade u bolje sutra, strah od svakodnevnice. Također i činjenica da od uvođenja višestranačke demokracije u Srbiji nema politike za mlade i okrenute novim generacijama koje masovno napuštaju zemlju. Otud njihova odlučnost da se ne iseljavaju iz svoje zemlje, da se ovdje radi i stvara bolje okruženje i perspektiva. Ne vjerujem da iza njih stoji bilo koja politička opcija, jer bi takva opcija bila daleko najjača na političkoj karti Srbije i odavno bi bila na vlasti, kada bi se pojavila.
"VUČIĆ JE MILJENIK SVIH JER JE DOBAR IZVOĐAČ RADOVA"
Najavljeni su i izvanredni parlamentarni izbori. Hoće li oni zacementirati autokraciju Vučića i njegovog SNS-a? Ima li uopće dovoljno jake institucionalne opozicije u Srbiji?
- Ne vjerujem u izvanredne izbore, jer pravi trenutak za Vučića je bio da ih raspiše zajedno s predsjedničkima. Do jeseni će biti organiziran pokret Saše Jankovića (bivši pučki pravobranitelj i drugoplasirani kandidat na predsjedničkim izborima, nap.a.), Vuk Jeremić osniva stranku, moguća su i neka druga stranačka okupljanja, pa će se vidjeti potencijal. Jedna stvar je sigurna, Vučić je pregrijao scenu inzistiranjem da po svaku cijenu pobijedi u prvom krugu, pa je napravio niz grešaka, i satjeran je u ugao. Budući da nije navikao biti u defanzivi, vidjet ćemo kako će reagirati. Ipak je on sam sebi najveća opozicija. A, da želi povećati autokraciju - želi. Samo, sada će se i drugi pitati.
Prije par godina ste proces koncentracije moći u rukama jednog čovjeka, Vučića, nazvali "sanaderizacijom" Srbije. Dokle se, u međuvremenu, došlo s njome?
- 'Sanaderizaciju' srpske politike sam spominjao u kontekstu brojnih uhićenja političkih oponenata. Tako je Vučić dobio jedne, od mnogih izbora u nizu, pošto se usudio uhititi Miroslava Miškovića (na hrvatskom – Todorić). Sada to ide u drugom pravcu – širenju fame o njegovoj državničkoj misiji i ulozi faktora stabilnosti u regiji. Očito je Vučić shvatio da bi sada morao hapsiti "svoje" da bi bio uvjerljiv, a to je jako teško. Zato će, vrlo vjerojatno, pripadnike sadašnje političke i ekonomske elite, hapsiti i procesuirati neka buduća vlast.
Kako tumačite to da je Vučić miljenik sviju: i Bruxellesa, i Moskve i Washingtona, te da Srbija "pliva" između Moskve i Zapada?
- Prvo, Vučić je oportunist vlasti. Opstanak na istoj mu je mjera koje se drži, i za koju će sve učiniti. Onaj "stari" Vučić je pravi Vučić, samo s takvom politikom ne bi bio na vlasti i miljenik Zapada. Kako je to Henri IV Navarski govorio: "Pariz vrijedi jedne mise" te postao kralj Francuske nakon što se preobratio u katolika, tako je i osoba koja je 20 godina bila ratni huškač i mrzitelj EU preko noći postala eurofanatik, s brojnim zapadnim prijateljima: Angelom Merkel, Tonyjem Blairom, Gerhardom Schröderom... Naravno, uvijek ostaje i Putin, da mu cijela Srbija, preko Vučića, padne na grudi. Vučić je miljenik svih jer je dobar izvođač radova dio kojih je međunarodna zajednica njemu dodijelila. I, jedno podsjećanje: Vučić je potpisan kao recenzent Šešeljeve (para)knjige "Engleski pederski isprdak Toni Bler". Toliko o tome.
"BELI JE UČVRSTIO POZICIJU DVORSKE LUDE NA VUČIĆEVOM DVORU"
Koliko je doista proeuropsko raspoloženje u Srbiji? Kako po tom pitanju dišu građani?
- Počeo bih stihom iz pjesme Zvonka Bogdana: "Sirotinja tiho plače u budžaku svog života i moli se bogu uzalud"! Najveći problem s EU u Srbiji je što se ona s jedne strane prikazuje kao dobrotvorna ustanova koja će nam dati para koliko nam treba, a s druge kao njemačka kaznena ekspedicija iz minulih vremena, od koje nas brani Vučić i vlada. Između te dvije krajnosti imamo dosta šizofren odnos koji se stalno mijenja.
Kako tumačite fenomen Ljubiše Preletačevića Belog, fiktivnog kandidata koji je tijekom izborne kampanje dobio mnogo medijskog prostora i u Hrvatskoj? Iznenađuje li vas njegov rezultat i koju političku poruku on reflektira?
- Ovaj fenomen je tipičan populistički odgovor na neodgovornu, populističku politiku Vučića i ekipe! Znači, populizmom protiv populizma! Ljudi koji su glasali za Belog, dali su u ukupnom zbroju glas Vučiću! Ovo su bili izbori na kojima se mjerila snaga populista i snaga građanske opcije. Sve šale i dosjetke u kampanji ne mogu sakriti činjenicu da je izbornoj prevari i još jednom potonuću demokracije u Srbiji, pridonio i šeret iz Mladenovca (Beli, nap.a.) sa svojom "vizijom" zajebantske Srbije. Time se znatno utvrdio na poziciji prve dvorske lude na dvoru gospodara Vučića.
Jesu li ovi predsjednički izbori bili konačni politički kraj Vojislava Šešelja koji je osvojio 4,5 posto glasova?
- Ako bi se on racionalno ponašao, tada bi to bio logičan slijed događaja. No, budući da je Srbija svojevrsni Apsurdistan, mislim da će politički životariti još neko vrijeme. Političko strašilo iz devedesetih, Šešelj, neće se moći tek tako povući jer je suviše "ušao u lik" dvorske lude svakog režima, pa će nastaviti da krcka malu, pa zatim i minimalnu političku tantijemu, jer on nema što drugo raditi. Umjesto časnog poraza, Šešelj će izabrati političko životarenje.