U PETRIJEVCIMA /

Konji, pjesma i tradicija koja živi kroz generacije: 'Što kažu bolje da umre selo, nego običaji'

'Potreban je tu ogroman angažman, ali prije svega kad tu postoji jedna ljubav, onda čovjeku nije problem ništa'

18.1.2026.

20:48

Bojan Uranjek

Screenshot/rtldanas

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

U Slavoniji, Baranji i Srijemu – tradicionalna pokladna jahanja.

Običaj koji traje još od vremena vojne granice s Osmanlijama, s koje su se graničari na konjima vraćali u svoja sela.

Putem su ih dočekivali mještani s jelom, pićem i pjesmom - baš kao i danas u Petrijevcima.

Biti domaćin mnogo znači

Topot kopita i pjesme odjekivali su Petrijevcima zbog ljubavi prema konjima i čuvanju tradicije.

"Osjećaj je taj da zaboravimo na sve brige, veselimo se što smo se sastali i vraćamo se u neka stara vremena kada su naši stari jahali kroz selo i delicijama našim se častili", kaže Tomislav iz Valpova. Pokladni jahači dočekuju se i časte kao nekadašnji konjanici koji su čuvali granicu s Osmanlijama, a biti im domaćin znači mnogo toga.

"Ja sam evo budna od pola šest ujutro, znači kiflice, kolači, pravili smo sendviče, lepinje smo organizirali da ove starije žene iz sela peku", kaže Barbara iz Petrijevaca.

"Kao prst i nokat"

I konji i jahači za ovu se priliku posebno spremaju.

"Konje spremamo zadnjih tjedan dana jer ih moramo kupati više puta da bi održali ovu bijelu boju, a ja sam se spremala od 8 ujutro", kaže Nives iz Bokčinaca.

Imati konja čast je i veliko zadovoljstvo, ali i svakodnevna velika obveza.

"Potreban je tu ogroman angažman, ali prije svega kad tu postoji jedna ljubav, onda čovjeku nije problem ništa", kaže Marko iz Petrijevaca.

Šokac i konj su kažu kao prst i nokat, a njihova ljubav je neraskidiva.

"To moraš imati tu u srcu da bi to mogao radit i uživat, ujutro kad se dignem to mi je najbolje, prvo štala, čim dođem blizu štale one zaržu, jave se i to je to", kaže Pavao iz Gata.