Kraj 2021. je u Velikoj Britaniji donio nestašicu goriva na benzinskim crpkama, ali ne zbog nedostatka nafte nego zbog nedostatka vozača.
Naime, tržište je nakon Brexita pogodila nestašica vozača kamiona te jednostavno nije imao tko prevoziti gorivo do benzinskih crpki. Sada sličan scenarij prijeti i susjednoj nam Srbiji.
Kako prenosi Politika, Srbija nema dovoljno profesionalnih vozača jer se sve manje ljudi želi baviti tim poslom. Mnogi odlaze u inozemstvo zbog većih plaća i boljih uvjeta rada, a veliki broj vozača teretnjaka ide u mirovinu.
Nedostaje između 7.000-10.000 vozača
U Udruženju prijevoznika tereta u međunarodnom cestovnom prometu “Međunarodni transport” kažu da zemlji nedostaje između 7000 do 10.000 takvih profesionalaca, a među njima su i oni koji upravljaju raznim vrstama teretnih vozila, autobusima ili specijalnim vozilima.
“Ne možemo prevoziti robu koju su proizvele kompanije koje posluju u Srbiji. Već dugo nemamo vozače. Drugi problem je obuka kadrova, a to ne možemo sami riješiti, bez pomoći države. Zato smo je nedavno i zatražili", rekao je Neđo Mandić, predsjednik udruženja.
"Najavljene su promjene u školskom sustavu. Dosad je bilo pravilo da učenik iz srednje škole izlazi s C kategorijom, a sada će izlaziti s C i E kategorijom, a to znači da će moći voziti i šlepere, a ne samo mala vozila, što je veliki pomak”, objašnjava Mandić.
Dodaje da Zakon o sigurnosti prometa dobiva važnu izmjenu, a to je da će vozači ubuduće moći i prije navršene 21 godine proći sve dodatne obuke za polaganje E kategorije, što dosad nije bilo moguće.
Voze, ali izvan zemlje
"Time će se osposobiti za rad. To je bio veliki problem, posebno kada znamo da je aktualan deficit te radne snage. Dobili smo uvjerenje i da će srednje prometne škole postati centri za obuku vozača, a to su dosad radili samo privatnici koji su skupi. Agencija za sigurnost prometa prihvatila je naš prijedlog", rekao je Mandić.
On dodaje da će to značiti ubrzano doškolovavanje kadra, a već od rujna očekuje se da će se jedan broj srednjih škola uključiti u redovnu, početnu, ali i periodičnu obuku za vozače.
"Te obuke neće biti skupe, a donijet će dobro ne samo kandidatima, već i državi koja će steći obučen novi kadar", napominje Mandić.
Srbija ima između 160.000 i 200.000 vozača, podaci su Agencije za sigurnost prometa, ali je oko 20.000 do 30.000 njih u međunarodnom transportu, dok sa diplomom vozača iz klupa godišnje izađe oko 1.000 novih učenika, što nije dovoljno.
Odlazak u Sloveniju
Dodatan problem je i to što su mnogi vozači i inženjeri cestovnog prometa otišli raditi van granica Srbije. Jedan od njih je i Srđan Marojević (53), koji je odlučio da poslije 28 godina staža i rada kao instruktor, predavač i ispitivač u auto-školi, ode u Sloveniju i postane vozač kamiona teretnjaka. Danas vozi Scaniju, dugu 16,5 metara, obilazeći ceste zapadne Europe.
"Nisam više mogao izdržati tempo u Srbiji. Imao sam puno radno vreme bez ijednog slobodnog vikenda. Kada prođe godina, ja shvatim da sam na nuli. Eto, toliko sam mogao zaradit, radeći non-stop. Uspijevao sam opskrbiti obitelj za normalan život, ali ni dinar uštedjeti. To me je ubijalo u pojam, a i znao sam da za takav isti rad negdje na zapadu mogu steći mnogo više", priznaje Srđan, koji po cestama Italije, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Belgije krstari od 2017.
Za to vrijeme uspio je svojom kćerima kupiti stan u Beogradu. Od svog rada vozač šlepera u inozemstvu može zaraditi od 1.500 do 2.500 eura mjesečno. To je, dodaje Srđan, sasvim dovoljno za život, a može se i uštedjeti.
Radni dan od 13 sati
"Vozači nemaju nikakve troškove, osim za hranu. Spavamo u kamionu, to nam je druga kuća. Ipak, europskim kamiondžijama je lakše, jer nema graničnih zadržavanja. Granicu prelazimo s 80 kilometara na sat. Da, recimo, moram sjediti na granici cijeli dan kao kolege iz Srbije, taj posao ne bih radio ni u snu. Tako da, vozačima iz Srbije nije lako, slabije su plaćeni, uvjeti rada su im lošiji, a i nema ih dovoljno", dodaje.
Njegov jedan radni dan traje 13 sati. Vozi se "čista regula”, tako kažu iskusni vozači, a to znači da pravila moraju strogo da se poštuju.
"Nema onoga "još malo ću voziti”. Radi se koliko tahograf u kamionu dozvoljava, on nam je najbolji saveznik. Devet sati smo u kontinuitetu na kotačima, a za utovar i istovar robe možemo odvojiti dodatnih četiri sata. Poslije toga slijedi odmor od 11 sati", objašnjava ovaj vozač teretnjaka.
