Unatoč tome što raspolaže značajnim vodnim resursima i ima čak sedam tvornica za flaširanje vode kapaciteta 350 milijuna litara godišnje, iz Crne Gore i dalje odlaze milijuni eura na uvoz tog proizvoda, piše Poslovni dnevnik.
Prošle godine Crna Gora je uvezla 40 milijuna litara flaširane vode i za to utrošila blizu osam milijuna eura.
Crna Gora je prošle godine na strana tržišta izvezla, pak, samo 600.000 litara vode, koja je, prema tvrdnjama proizvođača, jedna od najkvalitetnijih u svijetu.
Mala je utjeha vlasnicima tvornica za flaširanje vode što je njihov izvoz udvostručen u prošloj godini u odnosu na pretprošlu. Razlog je što je ta količina još uvijek znatno manja prema 40 milijuna litara koliko je uvezeno u Crnu Goru.
Uzroci tako loše izvozne bilance su različiti uvjeti za poslovanje u državama regije, posebno u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Za razliku od njih, crnogorski proizvođači plaćaju visoke administrativne pristojbe za izvoz, što njihov proizvod na stranim tržištima, zbog više cijene, čini manje konkurentnim. Neke od tih naknada ne postoje nigdje u regiji, tvrde vlasnici crnogorskih tvornica za flaširanje vode.
Primjerice, oni prilikom izvoza u Srbiju moraju platiti i dodatnu analizu koja potvrđuje sigurnost i kvalitetu njihovog proizvoda. Takav certifikat, koji daju nadležne institucije u Crnoj Gori, u Srbiji se ne priznaje.
No, srpske kompanije pošteđene su takvog plaćanja, jer za njihov izvoz u Crnu Goru takav postupak nije potreban. Njihovi jedini troškovi vezani su za usluge špedicije na granici i carini. Po jednom šleperu izvezene vode u Srbiju, čija vrijednost prosječno iznosi 4000 eura, crnogorski proizvođači plaćaju dodatnih 1000 eura.
Troškovi srpskih proizvođača za izvoz u Crnu Goru su dvostruko manji, što je dokaz neravnopravnog položaja na tržištu, piše Poslovni dnevnik.
