Beogradske vlaste nedavno su službeno objavile da je nekadašnja Ulica Stevana (Stjepana) Filipovića promijenila naziv u Ulica Emila Perške.
U obrazloženju ove odluke navodi se da je Perška bio profesionalac, zvijezda jugoslavenskog nogometa i prvi igrač koji je odigrao 10 utakmica za nacionalni tim u prvom desetljeću nekadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prenosi Jutarnji list.
Međutim, kada je već odlučeno da Perška dobije ulicu, otkrilo se da je on bio i hrvatski nacionalist, a kada je 1941. uspostavljena NDH, sve do kraja rata, radio je u policiji. Zato ne čude ogorčeni naslovi u srpskim medijima, poput Telegrafovog: "Ustaša ima ulicu u Beogradu! Emil Perška isterao Stevana Filipovića iz Železnika".
Odlukom beogradskih vlasti, stvarno je "nastradao" Stjepan Filipović, Hrvat koji je kao partizanski komandant, pogubljen u Srbiji, a njegova slavna fotografija na kojoj stoji uzdignutih ruku nalazi se u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, dok je njegov spomenik u Hrvatskoj, dignut u zrak.
Za razliku od Filipovića, koji je bio Hrvat, jugolavenski orijentirani komunist, Perška je po nacionalnosti Slovak, no, politički, žestoki Hrvat. To ga ipak nije sprječavalo da između 1920. i 1928. odigra 14 utakmica i postigne dva gola za reprezentaciju Kraljevine SHS, za koju je nastupao na Olimpijskim igrama 1920., 1924. i 1928. Kao napadač zagrebačkog Građanskog, osvojio je tri prvenstva tadašnje države.
Nakon igračke karijere posvetio se sportskom novinartsvu i publicistici. Po uspostavi NDH, Emil Perška je promovirao knjigu "Hrvatski vojnički revolucionarni odbor za sjećanje na vojnički ustanak od 5.12.1918.", i radio u NDH-zijskoj policiji. Hrvatski desničari ga slave zbog načina kako je navodno skončao. Tvrdi se da nije pobjegao pred partizanima nego ih je s oružjem dočekao u svojoj kući na Zvijezdi, i tada je ubijen. No, koliko je poznato, ne postoje svjedoci ili materijalni dokazi, koji bi potvrdili ovu priču.
