Sergej Surovikin je smijenjen s mjesta glavnog zapovjednika ruskih oružanih snaga u Ukrajini. Umjesto njega kormilo je preuzeo Valerij Gerasimov. Balansira li time Putin političku moć različitih struja u ruskoj vojsci, analizira DW.
General Sergej Surovikin je tri mjeseca bio glavni zapovjednik „specijalne vojne operacije", kako Rusija još uvijek službeno naziva agresorski rat protiv Ukrajine. U četvrtak ga je s mjesta glavnog zapovjednika u Ukrajini smijenio ministar obrane Sergej Šojgu. To nije prva reorganizacija na ruskoj strani od početka invazije, a za Surovikina je to degradacija na mjesto zamjenika zapovjednika. Načelnik glavnog stožera Valerij Gerasimov sada je, barem formalno, preuzeo rusko vojno vodstvo u Ukrajini.
Ta najnovija smjena u nizu dogodila se u iznenađujućem trenutku, jer Rusija prvi put poslije nekoliko mjeseci ostvaruje mali vojni napredak. Vojni stručnjaci se ne slažu o razlozima za smjenu, jer Surovikin u vojnom smislu zapravo nije uradio malo za vrijeme dok je bio glavni zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini. Pored toga, za njega se kaže da je relativno popularan među vojskom, a i da održava dobre kontakte s pripadnicima tvrde struje. Zašto je onda smijenjen?
Surovikinovi uspjesi
Pod Surovikinovim vodstvom ruska vojska se povukla iz ukrajinskog grada Hersona. Nakon što je na početku pripojena kompletna Hersonska oblast, povlačenje iz jedinoga regionalnoga glavnoga grada koji je bio osvojen smatra se političkom sramotom za Kremlj.
Međutim, s vojnoga gledišta, a kako smatraju stručnjaci, ta odluka bila je ispravna, jer ruski položaji na zapadnoj obali Dnjepra više se nisu mogli zadržati. Povlačenje je samo po sebi bilo uspješno, kaže za DW stručnjak za sigurnost András Rácz iz Njemačkog društva za vanjsku politiku: „Surovikin je uspio organizirati relativno uredno povlačenje sa zapadne obale Dnjepra, stabilizirao je frontu duž Harkivske oblasti i u sjevernom dijelu Luhanska. [...] Dakle, s ruskog operativnoga gledišta on je uradio dobar posao."
Prema pisanju medija, ruski vojni vrh uspio je ispred Ukrajinaca koji su nadirali iz Hersona izvući velike količine materijala, ali i ljudstvo, uključujući i neke od najelitnijih postrojbi ruske vojske – padobrance. To bi za Rusiju moglo biti od presudnog značenja u daljnjem tijeku rata.
Fatalne odluke Gerasimova
Za razliku od Surovikina, Gerasimov je, u očima nekih promatrača, već u prvim danima rata dokazao svoju nesposobnost. Zajedno s ministrom obrane Sergejem Šojguom, Gerasimov je donio niz fatalnih odluka još prilikom planiranja invazije, posebno na sjeveru Ukrajine.
Dara Massicot, vojna stručnjakinja iz američkog instituta RAND Corporation, na Twitteru je napisala: „Pod zapovjedništvom Šojgua i Gerasimova uništeni su veliki dijelovi ruskih kopnenih, kao i zračno-desantnih jedinica – i oprema i ljudstvo. Tisuće i jednog i drugog je nestalo. To vojno vodstvo postupilo je tako nemarno da bi u svakom normalnom sustavu odavno bilo smijenjeno."
Putinovo balansiranje
Što se onda događa u ruskom Ministarstvu obrane? Prema politologu Andreju Kolesnikovu iz instituta Carnegie Endowment for International Peace, u ruskom sigurnosnom aparatu postoje različite struje koje se bore za vlast. Na jednoj strani su umjerenije snage sa Šojguom i Gerasimovim. S druge su tvrdolinijaši među kojima je Sergej Surovikin posebno popularan, zajedno sa Ramzanom Kadirovim, šefom ruske republike Čečenije i Jevgenijem Prigožinom, šefom zloglasne plaćeničke skupine Wagner.
Prema Kolesnikovu, odluku o svrgavanju jastrebova u Ministarstvu obrane donio je u Kremlju nitko drugi nego Vladimir Putin osobno: „Vidimo kako Putin na taj način balansira političku moć različitih struja. On igra igru s jednima i drugima zavađajući ih, ali i držeći ih na oku i pazeći da nitko od njih ne postane previše jak."
S takvim mišljenjem slaže se i Dmitrij Oreškin, politolog i profesor na Slobodnom sveučilištu u Rigi. On za DW kaže: „Radi se o osiguravanju [Putinove] moći. Da bi to uradio, Putin mora biti posrednik između tih moćnih skupina u vojsci. Istovremeno, on promovira konkurenciju među stranama kako nitko ne bi postao previše moćan."
Od specijalne operacije, do rata
Ujedno, prema Oreškinu, imenovanje Gerasimova za glavnog zapovjednika u Ukrajini predstavlja novi stupanj eskalacije, jer su do sada samo obični generali vodili tzv. „specijalnu vojnu operaciju“: „Putin na taj način priznaje da to više nije specijalna operacija koju vode obični zapovjednici, već pravi rat u koji je uključena čitava Rusija“, smatra Oreškin.
András Rácz iz Njemačkog društva za vanjsku politiku ne vjeruje, međutim, da će se za rusku vojsku na operativnom području u budućnosti puno toga promijeniti: „Malo je vjerojatno da će Gerasimov preuzeti operativno vodstvo, on je posljednji put zapovijedao vojnicima prije deset godina." Po Ráczu, vjerojatnije je da će on kao vrhovni zapovjednik preuzeti koordinaciju između različitih jedinica, dok će Surovikin ostati zadužen na terenu.
