Problem je Stuart P. Green sagledao govoreći u New Yourk Timesu o slučaju tvrtke Megapload. Tako je kazao kao su tužitelji u slučaju protiv te tvrtke krenuli od krive pretpostavke, te istakao da se termin krađe u tim slučajevima ne može koristiti.

Naime, Green je u jednom od istraživanja koje je proveo u suradnji s psihologom Matthewom Kuglerom došao do zaključka da ljudska svijest razlikuje internetsko piratstvo i krađu. Green pojašnjava kako je u pravnom sustavu krađa u početku bila konkretno otuđivanje određenog predmeta, te da se tak kasnije taj pojam proširio na usluge i vrijednosti koje nisu opipljive. Jedino što je pojam krađe morao obuhvatiti je da netko mora biti novčano oštećen.

Je li autor oštećen?

Prema Greenovom mišljenju, vlasnik autorskog djela, pak, nije izravno oštećen kada netko s interneta skine njegov uradak. Dodaje kako se može pretpostavljati da je autor ostao bez novca jer bi korisnik njegovog djela bez interneta to djelo morao kupiti, no uz tu pretpostavku vežu se neki drugi problemi.

"Ne možemo znati bi li korisnik kupio autorsko djelo da ga nije skinuo s interneta. Takav argument u pretpostavlja tezu koju pokušava dokazati, a to je da je svaka krađa jednaka", zaključuje Green.