Početna su serološka testiranja, kojima se analizira broj ljudi koji je razvio antitijela na novi soj koronavirusa, diljem svijeta pokazala da je od COVIDA-19 oboljelo mnogo više ljudi nego što pokazuju službene statistike. No, i takvu informaciju treba uzeti s rezervom. Naime, donedavno se virus tražio u brisevima nosa ili grla, a uz to, nijedna država nije uspjela testirati sve građane, tako da će unatoč svemu, stvaran broj zaraženih ostati nepoznat. Logika kaže da je taj broj veći od službenog broja, no pravo pitanje je koliko?
Točan broj zaraženih važan je zbog pravilnog ublažavanja ili pooštravanja epidemioloških mjera koje donosi svaka država. New Scientist piše kako serološki testovi otkrivaju znakove prijašnje infekcije koronavirusom, a klasičnim se brisevima utvrđuje prisutnost virusa u organizmu u trenutku testiranja. Tako su objavljena dva oprečna istraživanja rezultata seroloških testiranja.
Oprečni rezultati
U prvom, obavljenom u bolnici Zhongnan u kineskom gradu Wuhanu, inače prvom epicentru epidemije koronavirusa, otkriveno je da svega dva posto od 3600 zaposlenih u bolnici ima antitijela na koronavirus. S obzirom na razmjere epidemije u Wuhanu i općenito veću izloženost medicinskih djelatnika zarazi, to je malo.
S druge strane, studija provedena u okrugu Santa Clara u Kaliforniji, gdje je od COVIDA-19 umrlo oko 50 osoba, utvrdila je kako je četiri posto tamošnjih medicinskih radnika bilo zaraženo koronavirusom, što je čak 85 posto više od službene brojke. Temeljem tog nalaza utvrđeno je da od koronavirusa umire manje od 0,2 posto zaraženih, što je nekoliko puta manje od ranijih procjena da je stopa smrtnosti između 0,7 i 3,4 posto. No te nalaze nisu pregledali drugi stručnjaci, pa studija nije prošla recenziju, odnosno dobila znanstvenu utemeljenost.
Ozbiljne mane istraživanja
No, studija iz Santa Clare ima nekoliko ozbiljnih mana. Naime, ako je zaražen samo mali postotak populacije, serološko testiranje može uvećati broj zaraženih. Primjerice, ako neko testiranje ima 99-postotnu točnost, odnosno specifičnost, to znači da će samo jedan od 100 rezultata biti lažno pozitivan, odnosno pokazat će da je ispitanik razvio antitijela, iako ih zapravo nema. U tom slučaju, ako je zaraženo 50 posto populacije, test bi mogao pokazati da antitijela ima 51 posto građana, što je relativno točno. No, ako je zaraženo samo 0,1 posto populacije, takav test bi mogao pokazati da jedan posto ima antitijela, a to je deseterostruko više.
Stručnjaci koji su provodili istraživanje u Santa Clari su to uzeli u obzir i korigirali rezultate, no prilagodili su specifičnost na 99,5 posto. No, ako je istinska specifičnost samo jedan posto niža, svi pozitivni rezultati se smatraju lažno pozitivnima. Ono što istraživači nisu uzeli u obzir je odabir ispitanika. Naime, za potrebe istraživanja su se ljudi javljali putem Facebooka, što nije nasumični odabir. Naime, velika je mogućnost da će se javiti oni koji sumnjaju da su preboljeli zarazu. Zbog toga bi studije trebale nasumično odabrati ispitanike.
Iako oba istraživanja nude konkretne brojke, njihova izvedba bi trebala u znanstvenim okvirima biti kvalitetnija, a to bi kao rezultat imalo jasniju predodžbu o stvarnom broju zaraženih.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
