U prošlim financijskim krizama, središnje banke širom svijeta razvile su provjereni paket alata za spašavanje nacionalnih ekonomija. Zbog čega prethodne intervencije ne djeluju i ovaj put? New York Times se pozabavio ovom temom o kojoj je govorio ekonomski novinar i urednik u Internation Business Timesu Peter S. Goodman, prenosi bosanskohercegovačka novinska agencija Fena.
Kako bi se razumjelo zašto uobičajeni alati koje su banke ranije koristile, sada ne uspijevaju, Goodman kaže kako je bitno razumjeti što se dogodilo prošlog četvrtka. Naime, 12. ožujka ujutro burza se otvorila na Wall Streetu te je odmah nakon toga došlo do pada od sedam posto. Nakon toga je proglašena stanka od 15 minuta u poslovanju.
"Sedam posto je zaista značajan pad. U jednom danu u obično, neturbulentno vrijeme, pomak od jedan posto je značajan i veoma primjetan. To vam daje do znanja da se nešto značajno dogodilo na burzi, bio to pad ili rast. Nekada dođe do čak dva ili tri posto rasta ili pada burze, i to je rijetko i veoma značajno. U posljednjem periodu panike, vidjeli smo pad od četiri, čak pet posto i vijesti o tome su dominirale medijima", kaže Goodman.
'Postoji veliki strah na tržištu'
Napominje da smo bili svjedoci velikog pada na azijskoj i europskoj burzi, a čim je otvorena ona u New Yorku došlo je do pada od sedam posto. "To znači da postoji veliki strah na tržištu. Do kraja dana je došlo do pada od 10 posto na američkoj burzi, a pet posto diljem Europe i to je najgori dan na burzi od 1987.", objašnjava Goodman. Kaže kako su stvari mnogo gore nego što se prvo smatralo i da su uobičajene metode potpuno beskorisne u ovom scenariju.
"Da bi se to razumjelo, najbolje je ovu pandemiju podijeliti u tri etape. Prva etapa se dogodila u Kini, u gradu Wuhanu, pokrajina Hubei. Wuhan predstavlja svojevrsno industrijsko središte nalik američkom Detroitu. Tamo se nalaze mnoge tvornice automobilskih dijelova, elektronike, tehnike i sl. To je veliko industrijsko središte. Početkom siječnja postaje jasno da dolazi do velikih problema u Wuhanu i ekonomisti počinju shvaćati da će doći do ekonomskog šoka", rekao je Goodman. S obzirom na to da je Kina izvor trećine rasta globalne ekonomije, teška vremena za Kinu znače teška vremena za svijet. Polako dolazi do prekida u globalnom lancu opskrbe. Gase se tvornice u Wuhanu, potom i u Šangaju, Guangondgu...
"Zatim je nekoliko velikih kompanija, poput Applea i General Motorsa, počelo upozoravati da će doći do pada prodaje u prvoj četvrtini godine. Prvobitno su ovu nestašicu dijelova osjetili u azijskim zemljama. Tako da je recimo Hyundai morao ugasiti proizvodnju u svojim tvornicama automobila u Južnoj Koreji jer nisu mogli doći do dijelova koji se proizvode u kineskim tvornicama. Isto se dogodilo Nissanu u njihovima tvornicama u Japanu", objašnjava Goodman. Tada je postalo jasno da se radi o nečem većem, ali se smatralo da će sve potrajati nekoliko mjeseci nakon čega će doći do brzog oporavka.
Trenutak kada su ekonomisti shvatili što se događa
No, sredimo veljače se to promijenilo kada je došlo do naglog skoka broja zaraženih u Italiji. "Tada ulazimo u drugu fazu ekonomske krize izazvane ovim virusom. Ono što smo tada saznali jest da se proširilo izvan Kine. Dio Italije koji je pogođen je industrijsko središte. Ovaj dio Italije predstavlja 40 posto godišnje ekonomske proizvodnje. U tim dijelovima se također nalaze mnogobrojne tvornice automobilskih dijelova i brojne multinacionalne kompanije koje imaju predstavništva u Kini. Te tvornice su naglo povećale proizvodnju kako bi nadoknadile gubitke zbog krize u Kini, ali je to naglo obustavljeno kada su stavljeni u izolaciju", kaže.
Virus se širio Europom, a ekonomisti i investitori su shvaćali da će imati ogroman utjecaj na globalnu ekonomiju, ali i javno zdravstvo. Tržište postaje veoma prevrtljivo, padaju dionice u svim firmama koje posluju ili imaju tvornice u dijelovima svijeta gdje je došlo do izbijanja epidemije. "Investitore je strah da ne izgube profit i zbog toga žele da se riješe bilo čega što djeluje riskantno i žele svoje uloge staviti na neko sigurno mjesto, a u ovim trenucima je cijela burza djelovala nesigurno".
Tada kreće treća faza. "Ona počinje kada su američke Federalne rezerve, odnosno središnja banka SAD-a, dramatično smanjile kamatne stope. Ovo je hitna mjera s ciljem da se potaknu komercijalne aktivnosti, da se posuđuje novac, da se troši, da se investira. I to bi trebalo omogućiti neko olakšanje. Burze vole kada se smanje kamatne stope. Međutim, ovo nije urodilo plodom u ovom slučaju. Prvobitno je došlo do očekivane reakcije. Investitori pomisle da je dobro što su smanjene kamatne stope i počinju ulagati. Ali nedugo nakon ovoga je ponovo došlo do naglog pada burze", kaže Goodman.
Ponuda i potražnja
Kako bismo ovo bolje razumjeli potrebno je sagledati stranu ponude i potražnje. Zamislimo da je cijela globalna ekonomija tržni centar. Ponuda je sve ono što završi u prodavaonicama, a potražnju predstavlja kupac. "Vi ste kupac. Odete u tržni centar i treba vam novi iPad ili nove tenisice. Središnje banke se mogu nositi s potražnjom. Mogu vam, takoreći, 'staviti više novca u džepove' u vidu smanjenja poreza ili smanjenja kamatne stope i na taj način mogu potaknuti potrošače da više troše. Međutim, one ne mogu ništa učiniti kada dođe do šoka sa strane ponude. Sada imamo situaciju da iPadi ne dolaze u tržne centre jer je poremećen lanac opskrbe iz Kine.
Ne postoje letovi koji povezuju Kinu s ostatkom svijeta, vozači kamiona ne žele prelaziti granice. Tako da nema utjecaja to što se smanjila kamatna stopa. Pored toga postoji i problem u smislu potražnje jer možda vi ne želite otići u tržni centar zbog straha od zaraze bez obzira na sve metode. A ni vlada vjerojatno ne želi da odete u tržni centar. I na taj način ove uobičajene metode ne mogu uroditi plodom u ovakvom scenariju ekonomske krize", zaključuje Peter Goodman, urednik u International Business Timesu i ekonomski novinar.
