Ljubav sarajevskih Romea i Julije, kako su ih strani novinari kasnije prozvali, počela je u srednjoj školi. Upoznali su se za vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu. Prijateljstvo je vrlo brzo preraslo u ljubav, koja se nastavila i kad su glavni grad BiH zasule granate.

To što je Admira Bošnjakinja, a Boško Srbin, mladom paru nije bilo važno. Nisu ih uspjeli uvjeriti da su različiti samo zato što se drugačije zovu.

Admiru i Boška nisu mogle razdvojiti ni granate ni snajperski pucnji. I dok je rat bjesnio, njihova ljubav je bivala sve jača, piše portal klix.ba.

Krenuli prema slobodi, pa poginuli

Godinu dana od početka agresije na BiH, Boško i Admira su odlučili napustiti Sarajevo u potrazi za boljim životom. Pet dana nakon Admirinog 25. rođendana, 18. svibnja 1993., krenuli su prema slobodi. Preko zajedničkih prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog Sarajeva.

Vjerujući da je na snazi obustava paljbe, nisu čekali mrak nego su krenuli oko 17 sati poslijepodne. Međutim, uspjeli su stići samo do Vrbanja mosta, kada je snajperski metak pogodio Boška, koji je izdahnuo na mjestu događaja. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena dopuzala je do svog mrtvog dečka, zagrlila ga i izdahnula.

Sahranjeni jedno pored drugog

Čak osam dana nitko se nije usudio skloniti njihova tijela, jer su se nalazili na "ničijoj zemlji". Kako bi sakrili dokaze, Srbi su ih gađali zapaljivim mecima, ali bezuspješno. Tijela su naposljetku izvukli pripadnici Vojske RS i sahranili ih na groblju u Lukavici.

Admirini roditelji su nakon rata tijela prebacili u Sarajevo. Admira i Boško sahranjeni su na groblju Lav, jedno pored drugog. Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija objavili su svi mediji svijeta, i o njima su napisane knjige i snimljeni filmovi.