U Turskoj se u lipnju 2023. održavaju parlamentarni i predsjednički izbori. Šest oporbenih stranaka želi udružiti snage. Zato su utemeljili savez "Altili Masa" i na izbore žele poslati zajedničkog kandidata. Ali koga, pita se DW.
Nakon višegodišnjih pregovora, turska oporba je koncem prošle godine konačno smogla snage sklopiti savez pod imenom "Altili Masa", u prijevodu "Šestorka za stolom". On se sastoji od šest političkih stranaka, čija se suradnja prije samo nekoliko godina činila nezamislivom. Njihovi najvažniji ciljevi su: prekinuti dugogodišnju dominaciju vladajuće Erdoganove stranke AKP i vratiti zemlju u parlamentarni sustav kako bi se predsjedniku oduzeo dio ovlasti i moći. To bi također trebalo biti u skladu s voljom mnogih birača.
Većina ne želi Ergodana
U nedavnom izvještaju turskog Instituta za istraživanje javnog mnijenja Yöneylem, 65 posto svih ispitanika bilo je za povratak na parlamentarni sustav, dok samo nešto manje od 30 posto želi zadržati aktualni sustav. U istoj anketi, oko 63 posto ljudi izrazilo je mišljenje da se Turskom pod AKP-om "loše upravljalo". 58 posto svih ispitanika također je izjavilo da "definitivno ne želi glasati“ za aktualnog predsjednika Erdogana na sljedećim predsjedničkim izborima.
Šanse za svrgavanje AKP-a na izborima u ljeto 2023. bolje su nego ikada ranije – pod uvjetom da oporbeni savez do tada bude mogao održati jedinstvo. U „šestorci" su ove stranke: socijaldemokratsko-kemalistička Republikanska narodna stranka (CHP), nacionalistički orijentirana stranka İYI, islamistički orijentirana tradicionalna stranka SAADET, koja je bila prva Erdoganova stranka, ali posljednjih desetljeća jedva da ima značajniju ulogu, zatim Demokratska stranka (DP), kao i dvije stranke koje su utemeljila dvojica bivših Erdoganovih suboraca: stranka Gelecek u prijevodu Budućnost, koju je utemeljio bivši premijer i ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu i stranka DEVA (u prijevodu: LIJEK), koju je utemeljio bivši ministar financija i vanjskih poslova Ali Babacan.
Koliko god bio šarolik turski oporbeni savez, kurdska Narodna demokratska stranka (HDP) nije službeno u njemu. Integracija kurdskih stranaka i dalje je kontroverzna tema u Turskoj. U prošlosti je već bilo nekoliko pokušaja zabrane ove stranke zbog navodnih veza s Kurdskom radničkom partijom PKK, koju se u Turskoj, EU-u i SAD-u smatra terorističkom organizacijom. Također nije jasno tko će predvoditi oporbeni savez u predizbornoj kampanji protiv dugogodišnjeg predsjednika Erdogana.
Jedan šef stranke, dva gradonačelnika
Trenutno se govori o tri moguća kandidata oporbenog saveza. Glavni favorit je čelnik najveće opozicijske Republikanske narodne stranke (CHP) Kemal Kılıcdaroglu. On sam je već signalizirao svoju spremnost da bude na čelu saveza. Pod njegovim vodstvom stranka je ostvarila povijesne pobjede na lokalnim izborima 2019.: kandidat CHP-a pobijedio je u dva najveća grada u zemlji, u Istanbulu i Ankari. Obje metropole prethodno su desetljećima bile pod vlašću Erdoganove AKP. Međutim, Kılıcdaroglu nikada nije kao kandidat pobijedio na izborima. Kritičari sumnjaju i pitaju se ostavlja li on dovoljno snažan dojam da bi mogao biti protukandidat i protuteža Erdoganu?
Možda je zato i Kılıcdarogluov stranački kolega Ekrem Imamoglu mogući kandidat na mjestu lidera opozicije. On je jedan od dvojice gradonačelnika iz redova CHP-a, koji su pobijedili na izborima, on vlada metropolom Istanbulom već tri godine. İmamoglu je omiljen kod mnogih ljudi i njegova popularnost nadilazi okvire stranke. U svojoj političkoj komunikaciji predstavlja se kao gradonačelnik koji zastupa sve slojeve stanovništva. No, argument protiv İmamoglua je to što je posljednjih godina nekoliko puta bio na odmoru tijekom kriza ili katastrofa - što je u javnosti žestoko kritizirano.
Mansur Yavas, drugi pobjednik izbora 2019., također uživa popularnost na funkciji gradonačelnika glavnog grada Turske - Ankare. Od početka mandata on je stavio sebi u zadatak borbu protiv korupcije i stavljanje većeg naglaska na zaštitu okoliša, što je društvo vrlo dobro prihvatilo. Ali Yavas je nacionalist, što ga na prvi pogled ne čini kandidatom vrijednim potpore, pogotovo za kurdske birače. Kurdski glasovi, međutim, igraju ključnu ulogu na izborima u Turskoj. Ipak, ne može se isključiti da bi njega ipak mogli birati mnogi Kurdi i to iz strateških razloga – ali i zbog nedostatka alternativa. Najutjecajniji kurdski političar iz Narodne demokratske stranke HDP Selahattin Demirtas i mnogi njegovi suborci su u zatvoru, a ogorčenost među Kurdima prema vladi Erdoganovog AKP-a je jako velika.
Drugi protuargument za imenovanje jednog od dvojice gradonačelnika za kandidata oporbenog saveza je da bi oni u slučaju pobjede na izborima morali podnijeti ostavke na sadašnjim funkcijama. Dosadašnja oporba tako bi izgubila vlast u metropolama Ankari i Istanbulu, budući da AKP trenutno ima većinu u oba gradska vijeća, pa bi njihovog nasljednika birala iz svojih redova.
Jedan za sve, svi za jednoga?
Seren Selvin Korkmaz, politolog i direktor Istanbulskog instituta za politička istraživanja, ističe da osoba sa snažnim osobinama vođe ima ključnu ulogu u turskoj političkoj kulturi. "Građanima je najvažnije da znaju tko je njihov vođa i kako se zove. U sadašnjem sustavu samo je jedna osoba u prvom planu. Tko će imati sve te ovlasti u budućnosti? Tko je sposoban vladati? To je ono što se pitaju ljudi", kaže Korkmaz.
Rasprava "Šestorke" odnosno novog turskog oporbenog saveza o ovim pitanjima je u punom jeku. Očekuje se da će ime zajedničkog kandidata biti poznato tek početkom sljedeće godine. Bez obzira tko na kraju bude kandidat turske opozicije, čini se da postoje realne šanse da ta osoba pobijedi Erdogana – pod uvjetom da se doista bude radilo o jedinom zajedničkom kandidatu opozicije, te da njihov krhki savez potraje barem do lipanjske izborne noći 2023.
