U svim diktatorskim režimima, sport je prilično politička stvar, a nigdje to nije toliko izražena kao u Sjevernoj Koreji. A Pjongjang može ovim ZOI biti itekako zadovoljan jer su pod dojmom kako je slika režima prilično uljepšana.
OI u Pjongčangu je tek počeo i već odnosi dvaju Koreja dominiraju izvještajima sa igara.
POVIJESNI SUSRET POGLAVARA DVIJU KOREJA: Predsjednik i Kimov formalni šef srdačno se rukovali
POVIJESNI TRENUTAK U PJONGČANGU: Dvije Koreje ujedinjene pod istom zastavom oduševile svijet
Već je to samo po sebi mala pobjeda Pjongjanga, ističe za BBC Jung Woo Lee, koji na Sveučilištu u Edinbourghu predaje sportsku politiku i diplomaciju.
Sjevernokorejski poglavar Kim Jong Un koristi sport kao propagandnu mašineriju puno više nego njegov otac ili djed, pa se i u novogodšnjoj poslanici svom narodu osvrnuo na sudjelovanje na olimpijskim igrama.
To je svakako pozitivan signal, osobito ako se uzme u obzir sve veću napetost na poluotoku. No taj, na prvi pogled miroljubivi korak, sigurno nije bez cijene.
Pregovarajući s Južnom Korejom i MOO, Sjeverna Koreja je dobila ono što je željela. Originalno, samo dvoje njihovih sportaša kvalificiralo se na ZOI prema isključivo sportskim kriterijima - no čak je i par umjetničkog klizanja Ryom Tae-Ok i Kim Ju-Sik propustio rok za prijave. No nakon serije užurbanih pregovora, dvije Koreje su usuglasile da na defile izađu zajedno, pod zastavom ujedinjene Koreje. A rezultat je to da Sjeverna Koreja šalje više sportaša nego ikada na ZOI. Formirana je zajednička hokejska reprezentacija, za sjevernokorejske skijaše otvorena su dodatna mjesta - ukupno će nastupati 22 sportaša iz Kimovog režima.
Pjongjang inzistirao na skijašima iz dobrog razloga
Svi ti sportaši su itekako u službi propagandne. Zahvaljujući državnim medijima, svaki njihov uspjeh prikazuje se kao uspjeh vrhovnog vođe. Pobjeda sportaša je i pobjeda Sjeverne Koreje na međunarodnoj sceni, a uspjeh Koreje je naravno, uspjeh vođe.
Nije slučajno ni to što se Sjeverna Koreja izborila da se poveća kvota baš za njigove skijaše. Režim je u prosincu 2013. otvorio divovski resort Masikrjong , izgrađen u nezamislivo kratko vrijeme. Naravno da je skijalište postalo važan alat propagande. Od tada je Masikrjonška brzina postao politički slogan kojim se motivira ljude da nastave uspkros svim teškoćama.
Nada uvijek postoji
Ipak, daleko od toga da je u pitanju samo propaganda. Sport je ujedno služi kao prva dodirna točka zemalja koje su formalno još u ratu. Zbog sporta je ponovo, nakon dvije godine zaoštravanja, otvorena komunikaciju Seula i Pjingjanga. Suradnja i pokazano jedinstvo u Pjongčangu mogu otvoriti vrata daljnoj kulturnoj i humanitarnor razmjeni između zemalja.
Volju za razgovorom Sjeverne Koreje najbolje pokazuje to što je njihovo izaslanstvo predvodila Jong Unova sestra, Kim Jo Džong, ujedno i visoka dužnosnica. To je prva osoba iz vladajuće dinastije koja je posjetila Jug. U izaslanstvu je (formalni) šef države, predsjednik predsjedništva narodne skupštine Kim Yong-nam. Tijekom ZOI-a opet je otvorena i poznata izravna telefonska linija Seula i Pjongjanga.
Da, ove zimske igre će sigurno Kim Jong Unu poslužiti za propagandu, ali ujedno mogu i jedinstvena inicijativa i početak stvarnog približavanja.
