Jedina europska zemlja koja u praksi provodi smrtnu kaznu kao krajnju i najstrožu zakonsku sankciju jest Bjelorusija. Ruska Federacija nije izbacila smrtnu kaznu iz svoga pravnog sustava, ali je 1999. uvela moratorij na njeno provođenje. Bosna i Hercegovina smrtnu je kaznu ukinula 1998. godine, ali u njenom drugom entitetu, Republici Srpskoj, to još nije učinjeno. Zbog toga je, pišu banjalučke Nezavisne novine, Europska komisija ovih dana ponovno dala packu u svome mišljenju o kandidaturi BiH za članstvo u Europskoj uniji tražeći da se to izmijeni.
"Ustav RS uključuje proviziju o smrtnoj kazni, što je kršenje europskih standarda, a zemlja još nije usvojila nacionalni mehanizam prevencije protiv mučenja i zlostavljanja", ističe se u mišljenju Europske komisije.
Republici Srpskoj 'ne daju' da ukine smrtnu kaznu
No, iako Ustav Republike Srpske i dalje smatra legalnom smrtnu kaznu, ona se u praksi ne provodi. U članku 11. Ustava RS stoji da je ljudski život nepovrediv, a smrtna kazna može se propisati i izreći samo za najteže oblike kaznenih djela. Predsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske Nedjeljko Čubrilović tvrdi da Republika Srpska nije kriva što je smrtna kazna i dalje u njenom Ustavu, a odgovornost prebacuje na Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske te Ured visokog predstavnika (OHR) koji je spomenutom tijelu (Vijeću naroda) dao preširoke ovlasti, a ovo je potom blokiralo donošenje niza amandmana na Ustav Republike Srpske, među ostalim i ona o ukidanju smrtne kazne. Riječ je, naravno, o već poslovičnoj konfuziji u funkcioniranju institucija unutar dvoentitetske BiH.
Što se tiče ostalih država koje su nekoć činile SFR Jugoslaviju, smrtnu kaznu prva je ukinula Slovenija, 1989. godine. Hrvatska je to učinila godinu dana kasnije, a Sjeverna Makedonija 1991. godine. U Crnoj Gori smrtna kazna je ukinuta 2002., a u Srbiji 2006. godine.
Posljednja smrtna kazna u Hrvatskoj izvršena je 1987.
Smrtna kazna u Hrvatskoj ukinuta je Ustavom iz 1990. godine donesenim uoči Božića. Jedan od pisaca tog Ustava, Vladimir Šeks, u više je navrata ispričao kako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman tada smatrao da još nije vrijeme za ukidanje smrtne kazne, ali je na koncu ipak popustio. A posljednja smrtna kazna u Hrvatskoj (ujedno i u bivšoj Jugoslaviji) izvršena je 29. siječnja 1987. godine u Karlovcu strijeljanjem Dušana Kosića. On je četiri godine prije osuđen na smrtnu kaznu jer je hladnokrvno počinio četverostruko ubojstvo. Zločin je najprije priznao, a potom je povukao iskaz, no sudac mu nije povjerovao.
Kosić, inače vozač kamiona, u ožujku 1983. ubio je svoga 32-godišnjeg kolegu Čedomira Matijevića, njegovu 25-godišnju suprugu Slavicu te njihovo dvoje malodobne djece - dvogodišnju Draganu i osmosmjesečnu Snježanu. Zločin je počinio u obiteljskoj kući Matijevićevih. Suprugu svoga kolege zatukao je šipkom, dvogodišnjakinju je zadavio, a bebu usmrtio udarcima pepeljarom po zatiljku. Potom je dočekao i Čedomira te ga ubio zadavši mu niz udaraca sjekirom. Sve je to učinio iz osvete jer mu ovaj nije vratio novac koji mu je dugovao.
Artuković je bio posljednji osuđenik na smrt
Međutim, Kosić nije bio posljednji osuđenik na smrt u Hrvatskoj, već je to bio Andrija Artuković, bivši ustaški ministar koji je nakon izručenja iz SAD-a i sudskog procesa osuđen na smrt 1986. godine. Artuković je preminuo u bolnici dvije godine kasnije, a smrtna kazna nad njim nije bila izvršena zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja. Od 1990. naovamo Hrvatska je smrtnu kaznu zamijenila maksimalnom zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. Time se svrstala među zemlje s najblažom maksimalnom kaznom za najteža kaznena djela.
Smrtnu kaznu danas prakticira još 58 zemalja među kojima i neke od najvećih i najmnogoljudnijih poput SAD-a, Kine, Indije, Japana, Indonezije, Nigerije... Brojem izvršenih smrtnih kazni prednjači Kina. Iako nema dostupnih službenih podataka, neslužbeno se spominje nekoliko tisuća egzekucija godišnje. Čak 84 posto svih izvršenih smrtnih kazni u svijetu otpada na Kinu, Iran, Saudijsku Arabiju, Irak i Pakistan.
