Sve veći broj zapadnih stručnjaka vjeruje da ruske snage ne raspolažu najmodernijim komunikacijskim sustavima, već se češće koriste civilnim radio-uređajima koji ne mogu enkriptirati razgovore, pa čak i "najobičnijim" mobitelima koji se koriste ukrajinskom 3G i 4G mrežom, pišu brojni strani mediji.
Smatraju kako je upravo potonje razlog zbog kojeg se doima kako ruske snage (tenkovi i oklopna vozila) koji se udalje predaleko od svojih zapovjednih stožera ubrzo postaju nekoordinirani, odnosno da rusko zrakoplovstvo nije u kontaktu s jedinicama na tlu. No, čini se da se radi o problemu s kojim su se Rusi suočili još za ratovanja u Gruziji, kada je također izostajala komunikacija i koordinacija među ruskim postrojbama.
Hvalili se Azartom...
Ruska agencija za izvoz vojne opreme hvali svojim "Azart" radio-uređajima - digitalno osposobljenom radiju koji omogućava dvostranu enkriptiranu komunikaciju, koji je nemoguće ometati sustavima elektroničkog ratovanja i vojnicima omogućava precizno određivanje vlastite pozicije pomoću GPS-a. Dakle, radi se o značajnim karakteristikama koje bi omogućile stvaranje komunikacijske mreže koja bi pokrila sve ruske postrojbe. No, čini se da je stanje na terenu potpuno drugačije.
Naime, pojedine vojne jedinice nisu mogle komunicirati sa svojim zapovjednicima, a umjesto vojnih radio-uređaja koristili su mobitele, pa čak i ručno slali pisane naredbe.
Još 2009. godine tadašnji zamjenik čelnika ruske vojske Jevgenij Mejčik najavio da je Ministarstvo obrane započelo temeljitu reviziju pristupa sustavima upravljanja i zapovijedanja, s posebnim naglaskom na komunikacijske sustave te je obećao da će do kraja 2011. "svakom vojniku i svakom bojnom vozilu" dostaviti radio-uređaj, tzv. Akveduk koji je u to vrijeme bio u uporabi. Ipak, Ministarstvo obrane odlučilo je da će umjesto toga, odnosno umjesto nabave već provjerenog sustava, razviti potpuno novi radio-sustav šeste generacije. Tako se 2012. godine "rodio" Azart, koji ni deset godina kasnije još uvijek nije u "rukama svakog vojnika, u svakom bojnom vozilu" kao što se obećavalo.
Azarti su pronađeni kod elitnih ruskih padobranaca u prvim danima borbe, kod bitke za zračnu luku Hostomel. Po svemu sudeći, većina drugih postrojbi nije ih vidjela.
General-pukovnik kupovao jeftine kineske radio-uređaje
Prema podacima ruskog Ministarstva obrane, na Azarte je potrošeno oko 18 milijardi rubalja (oko 1,15 milijardi kuna). Sam uređaj, kako se procjenjuje, iznosi oko 300.000 rubalja, odnosno 19.000 kuna. Također, radi se o tek 60.000 uređaja, što je dovoljno tek da se opskrbi oko trećina vojnika poslanih na ukrajinsko bojište.
Krajem prošle godine, ruski general-bojnik Aleksander Ogloblin našao se optužen za pronevjeru 1,6 milijardi rubalja zajedno sa skupinom drugih ruskih časnika zaduženih za nabavu komunikacijske opreme. Krivnju je na koncu i priznao, a u zamjenu za umanjenu kaznu odlučio je svjedočiti protiv svojih suučesnika.
Prvooptuženi je general-pukovnik Kalil Arslanov, čelni čovjek za implementaciju nabavke komunikacijskih sustava za rusku vojsku. Njega sumnjiče da je pronevjerio čak 6,5 milijardi rubalja (trećinu iznosa nabavke Azarta). Kupovao je, kako se navodi, prepakirane jeftine kineske radio-uređaje po napuhanoj cijeni.
Ruski vojnici koji se koriste Azartima, poznatijeg među vojnicima kao i "zeleni krokodil" zbog polumetarske antene na uređaju, nisu pretjerano zadovoljni s njima. Najveća zamjerka je kratko trajanje baterije, što je iznimno bitan element upotrebljivosti uređaja koji u praksi nije jednostavno svako malo pripojiti na punjač.
Komunikacija mobitelima, voki-tokijima...
Obavještajni podaci iz Ukrajine pokazuju kako velik broj ruskih postrojbi, umjesto enkriptiranim vojnim radijima, komunicira ili mobitelima ili nezaštićenim civilnim voki-tokijima - takozvanim "balalajkama" koje proizvodi kineski BaoFeng. Obje metode komunikacija u potpunosti su otvorene i ukrajinske snage ih lako mogu prisluškivati i pratiti planove i kretanja ruskih postrojbi.
Pojedini ruski časnici koriste se skupim "kripto-telefonima", koji se koriste 3G ili 4G mrežom, no problem je što je cijela mreža mobilne telefonije u Ukrajini još uvijek pod ukrajinskom kontrolom. Čak i kada se ne bi moglo dekriptirati tu komunikaciju, ona je i dalje vidljiva operaterima i može ju se locirati.
"Kako nemaju posebne, sigurne vojne sustave komuniciranja, mnogi vojnici i časnici podliježu izazovu da koriste obične telefone", kazao je za RFE neovisni vojni analitičar Stanimir Dobrev. "Jednostavno stave ukrajinske SIM kartice i zovu Rusiju, pa ukrajinska vojska i obavještajci lako otkrivaju ne samo sadržaj razgovora, već i otkrivaju lokaciju s koje se zove", dodao je.
U najmanje jednom takvom slučaju, ukrajinske su postrojbe uspjele locirati poziciju ruskog generala koji se koristio nezaštićenim mobitelom, nakon čega je ubrzo eliminiran. U Ukrajini su dosad ubijena najmanje petorica ruskih generala, a čini se da je glavni krivac za to upravo - manjak komunikacije.
