U Srbiji nije poznata sudbina više od 300 djece, koje roditelji nisu vidjeli od rođenja, a rečeno im je da su rođena mrtva ili da su umrla neposredno po rođenju. Pučki pravobranitelj Saša Janković rekao je za RTS da je u većini nerješenih slučajeva loše vođena dokumentacija, a u mnogim je nastupila zastara.

Stotine djece izgubljeno je na putu od bolnice ka pogrebnom poduzeću, a pojedini roditelji i 40 godina tragaju za istinom.

Janković tvrdi da je sumnja roditelja osnovana te da se roditeljima u bolnicama ili matičnim službama često govori da nema dokumentacije, da je izgubljena u poplavama, iako je kasnije ta ista dokumentacija bila pronađena.

Prema njegovim riječima, ne može se sa sigurnošću, bez dodatnih istraga, reći da su djeca preminula, jer se ne može utvrditi gdje su njihova tijela sahranjena, jer roditeljima nije omogućeno da vide tijela, iako su to tražili i nema dokaza o tome tko je potpisivao obdukcijske nalaze.

Pučki pravobranitelj predlaže da se donese poseban zakon koji bi omogućio utvrđivanje istine.

Državna tajnica u srbijanskom Ministarstvu pravosuđa Gordana Pualić rekla je da svako ima pravo na istinu i da ukoliko je bilo kriminalnih radnji, treba izvršiti istragu kako bi odgovorni odgovarali za svoje postupke.

Zaštitnik građana upozorava da trenutno postoji najmanje 11 spornih administrativnih propusta koji mogu biti osnova za nove manipulacije.

Tako je, na primjer, rok za prijavu rođenja djeteta 15 dana, a za prijavu smrti tri, što može dovesti do toga da se prvo prijavi smrt, pa onda rođenje, iz čega se može zaključiti da je djete proglašeno mrtvim ipak živo.

arti-201005120627006